Prijeđi na sadržaj

Al Pacino

Izvor: Wikipedija
Al Pacino

Rođen/a Alfredo James Pacino
25. 4. 1940. (1940-04-25) (dob: 84)
East Harlem, Manhattan, New York
Zanimanje glumac, režiser, scenarist, producent
Period aktivnosti 1968–

Alfredo James "Al" Pacino (25. travnja 1940.), proslavljeni američki filmski i kazališni glumac, dobitnik nagrada Oscar, Emmy i Tony. Oscara za najbolju mušku ulogu dobio je 1992. godine za ulogu u filmu Miris žene.

Nikada se nije oženio, no sa glumicom Beverly D'Angelo ima blizance koji se zovu Anton i Olivia (rođeni 2001.), a još prije je dobio kćerku Julie Marie sa Jan Tarrant.

Rani život

[uredi | uredi kod]

Pacino je rođen 25. travnja 1940. u New Yorku, na Manhattanu, u obitelji Salvatorea Pacina, Talijana i Rose Gerard, Amerikanke. Roditelji su mu se razveli kad imao dvije godine, nakon čega se Al preselio s majkom u Bronx, živjeti s djedom i bakom, koji su podrijetlom bili sa Sicilije. Njegov otac Salvatore preselio se u Kaliforniju, radeći kao prodavač osiguranja i vlasnik restorana.

Pacino je pohađao glumačku školu na Manhattanu.

Zbog teških vremena, otac mu je morao zatvoriti restoran početkom devedesetih. Salvatore Pacino umro je 1. siječnja 2005. s 82 godine.

Karijera

[uredi | uredi kod]

1960-te

[uredi | uredi kod]

1966. je pohađao klasu legendarnog glumačkog učitelja Leeja Strasberga (s kojim će se pojaviti 1974. u filmu Kum II). Gluma je bila talent koji je posjedovao od djetinjstva, iako je ostao bez novca i krova nad glavom. Krajem desetljeća, osvojio je nagradu Obie za predstavu The Indian Wants the Bronx i nagradu Tony za najboljeg sporednog glumca u predstavi koja je igrala na Broadwayu, Does the Tiger Wear a Necktie?. Na ekranu se prvi put pojavio u televizijskoj seriji N.Y.P.D. 1968., i nezapaženom debiju na filmu, Me, Natalie iste godine.

1970-te

[uredi | uredi kod]

U filmu iz 1971. The Panic in Needle Park, u kojem je glumio ovisnika o heroinu, privukao je pozornost redatelja Francisa Forda Coppole.

Pacinov put do slave počeo je nakon uloga Michaela Corleonea u Coppolinu blockbusteru iz 1972., mafijaškom filmu Kum, i Franka Serpica u filmu Serpico 1973.

Iako je nekoliko poznatih glumaca, između ostalih Robert Redford, Warren Beatty, i malo poznati Robert De Niro, pretendiralo na ulogu Michaela Corleonea, redatelj Coppola odabrao je relativno nepoznatog Pacina, što je izazvalo konsternaciju među šefovima studija. Uloga mu je donijela prvu nominaciju za Oscara za najboljeg sporednog glumca. 1973. Pacino je nastupio u vrlo uspješnom Serpicu.

1974. Pacino je reprizirao ulogu Michaela Corleonea u vrlo uspješnom nastavku Kum II, koji je proglašen ravnim originalu. 1975. požnjeo je novi uspjeh filmom Pasje poslijepodne, temeljenom na istinitoj priči o pljačkašu banaka, Johnu Wojtowiczu.

Tijekom sedamdesetih, Pacino je imao četiri nominacije za Oscara za najboljeg glumca za uloge u filmovima Serpico, Kum II, Pasje poslijepodne i ...I pravda za sve.

Pacino je nastavio glumiti u kazalištu, što mu je donijelo drugu nagradu Tony, za ulogu u predstavi The Basic Training of Pavlo Hummel. Nastupio je u glavnoj ulozi u predstavi Richard III., unatoč slabom odazivu kritike.

1980-te

[uredi | uredi kod]

Pacinova karijera zapala je u krizu početkom osamdesetih, i njegova pojavljivanja u kontroverznim filmovima Cruising i humornoj drami Autor! Autor! bila su pokopana od strane kritike. Uloga Tonyja Montane u filmu Lice s ožiljkom iz 1983., redatelja Briana DePalme, bio je njegov vrhunac karijere. Pacino je zaradio nominaciju za Zlatni globus za ulogu kubanskog kralja narkotika.

Kasnije je, u intervjuu, Barbari Walters priznao da je Tony Montana njegova najbolja uloga u karijeri.

Revolucija iz 1985. bila je neuspjeh na komercijalnom planu, a i kritičari nisu imali lijepe riječi za film, što je rezultiralo četverogodišnjom Pacinovom apstinencijom od filma, a u međuvremenu se vratio kazalištu. Vratio se filmu 1989. s filmom More ljubavi.

1990-te

[uredi | uredi kod]

Pacino je zaradio novu nominaciju za Oscara za ulogu Big Boy Capricea u kino hitu Dick Tracy (1990.), a nakon toga slijedila je njegova najslavnija uloga, ona Michaela Corleonea, u Kumu III. Konačno je osvojio Oscara za najbolju glavnu ulogu, za portret depresivnog, razdražljivog i umirovljenog slijepog pukovnika Franka Sladea u filmu Martina Bresta Miris žene (1992.). Iste godine bio je nominiran i za najbolju sporednu ulogu za film Glengarry Glen Ross, što je Pacina učinilo prvim glumcem u povijesti koji je zaradio dvije nominacije za uloge u dva različita filma iste godine, te koji je osvojio Oscara za glavnu ulogu (kao i Jamie Foxx 2005.). Tijekom te godine, Pacinu je ponuđena uloga Batmanova neprijatelja Two-Facea u vrlo uspješnoj animiranoj seriji o Batmanu, ali ju je odbio. Okrenuo se ulogama u uspješnim kriminalističkim dramama kao što su Carlitov način (1993.), Donnie Brasco (1997.), Probuđena savjest (1999.) i Nesanica (2002.).

1995. Pacino je nastupio u filmu Michaela Manna, Vrućina, u kojem se on i druga filmska ikona, Robert De Niro, pojavljuju zajedno na filmu prvi put. (Iako su obojica glumili u Kumu II, nisu se pojavili u istoj sceni. Ovo pojavljivanje izazvalo je mnogo pozornosti jer su ih tijekom godina dosta uspoređivali). 1997. Pacino je zaradio odlične kritike glumeći Sotonu u nadrealnoj drami Đavolji odvjetnik.

Od Mirisa žene nije bio zaradio nijednu novu nominaciju za Oscara, ali je osvojio dva Zlatna globusa poslije 2000., prvo nagradu Cecil B. DeMille za životno djelo na filmu, a drugu za ulogu za hvaljenoj miniseriji HBO-a, Anđeli u Americi.

Pacino je odbio mnoge velike uloge u svojoj karijeri, kao što su one Han Sola u Ratovima zvijezda, satnika Willarda u Apokalipsi danas, Jimmyja Conwaya u Dobrim momcima, Richarda Shermana u nikada snimljenom remakeu The Seven Year Itch, i Edwarda Lewisa u filmu Zgodna žena. 1996. je bio kandidat za ulogu generala Manuela Noriege u biografskom filmu Olivera Stonea, sve dok se Stone nije odlučio da će ipak snimati film Nixon. Pacino je dobio i svoju zvijezdu na Stazi slavnih u Hollywoodu.

2000-te

[uredi | uredi kod]

Pacino je nedavno odbio ponudu da posudi glas Michaelu Corleoneu u igrici Kum, jer mu se glas promijenio otkad je početkom sedamdesetih glumio Michaela u prva dva nastavka Kuma. Kao rezultat svega, tvrtki Electronic Arts nije bilo dopušteno upotrebljavanje Pacinova lika ili glasa u igri, iako se lik Corleonea pojavio u njoj.

Pacino je 2003. nastupio u HBO-ovoj miniseriji Anđeli u Americi u ulozi odvjetnika Roya Cohna. Pacino još glumi u kazalištu, a okušao se i u režiranju filmova. Iako The Local Stigmatic još nije objavljen, njegov film prikazan na festivalu, Chinese Coffee zaradio je dobre recenzije. Na AFI-jevoj listi 100 najboljih pozitivaca i negativaca u zadnjih 100 godina, on je drugi glumac koji se pojavio na obje liste: na "listi pozitivaca" s ulogom Franka Serpica, a na "listi negativaca" s ulogom Michaela Corleonea.

U listopadu 1997., Pacino je stavljen na četvrto mjesto 100 najvećih filmskih zvijezda svih vremena u izboru časopisa Empire, a kasnije se pojavio i na prvom mjestu u izboru britanskog Channel 4.

Privatni život

[uredi | uredi kod]

Iako se nikad nije ženio i sa statusom vječnog neženje, Pacino ima troje djece. Prvo, Julie Marie, je njegova kćer s profesoricom glume Jan Tarrant. Osim nje, ima i blizance, Anton i Oliviju, s bivšom djevojkom Beverly D'Angelo.

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Oscari

[uredi | uredi kod]

BAFTA nagrade

[uredi | uredi kod]
  • Nominiran: Najbolji novi glumac - Kum (1973.)
  • Nominiran: Najbolji glumac - Serpico (1975.)
  • Pobjednik: Najbolji glumac - Kum II (1974.)
  • Pobjednik: Najbolji glumac - Pasje poslijepodne (1976.)
  • Nominiran: Najbolji sporedni glumac - Dick Tracy (1991.)

Emmy nagrade

[uredi | uredi kod]

Zlatni globusi

[uredi | uredi kod]
  • Nominiran: Najbolji glumac - drama - Kum (1973.)
  • Pobjednik: Najbolji glumac - drama - Serpico (1974.)
  • Nominiran: Najbolji glumac - drama - Kum II (1975.)
  • Nominiran: Najbolji glumac - drama - Pasje poslijepodne (1976.)
  • Nominiran: Najbolji glumac - drama - Bobby Deerfield (1978.)
  • Nominiran: Najbolji glumac - drama - ...I pravda za sve (1980.)
  • Nominiran: Najbolji glumac u mjuziklu ili komediji - Autor! Autor! (1983.)
  • Nominiran: Najbolji glumac - drama - Lice s ožiljkom (1984.)
  • Nominiran: Najbolji glumac - drama - More ljubavi (1990.)
  • Nominiran: Najbolji sporedni glumac - Dick Tracy (1991.)
  • Nominiran: Najbolji glumac - drama - Kum III (1991.)
  • Nominiran: Najbolji sporedni glumac - Glengarry Glen Ross (1993.)
  • Pobjednik: Najbolji glumac - drama - Miris žene (1993.)
  • Pobjednik: Nagrada Cecil B. DeMille (2001.)
  • Pobjednik: Najbolji glumac u miniseriji ili televizijskom filmu - Anđeli u Americi

Filmografija

[uredi | uredi kod]
Godina Naslov Uloga Bilješke
1971. Panika u Parku droge Bobby
1972. Kum Michael Corleone Honorar: $35,000
1973. Strašilo Francis Lionel 'Lion' Delbuchi
Serpico (1973) Frank Serpico
1974. Kum II Michael Corleone Honorar: $500,000+10% profita
1975. Pasje poslijepodne Sonny
1977. Bobby Deerfield Bobby Deerfield
1979. ...I pravda za sve Arthur Kirkland
1980. Noćno kruženje Steve Burns
1982. Autor! Autor! Ivan Travalian
1983. Lice s ožiljkom Tony Montana
1985. Revolucija Tom Dobb
1989. More ljubavi Frank Keller
1990. Dick Tracy Big Boy Caprice
Kum III Michael Corleone Honorar: $5,000,000
The Local Stigmatic Graham
1991. Frankie i Johnny Johnny
1992. Miris žene Frank Slade
Glengarry Glen Ross Ricky Roma
1993. Carlitov način Carlito 'Charlie' Brigante
1995. Vrućina Vincent Hanna
Two Bits Gitano Sabatoni
1996. Looking for Richard Redatelj
Gradska vijećnica John Pappas
1997. Đavolji odvjetnik John Milton
Donnie Brasco Benjamin 'Lefty' Ruggiero
1999. Samo igra Tony D'Amato
Probuđena savjest Lowell Bergman
2000. Chinese Coffee Harry Levine Redatelj
2002. Simone Viktor Taransky Honorar: $11,000,000
Nesanica Will Dormer
Skandal Eli Wurman
2003. Svježa krv Walter Burke
Anđeli u Americi Roy Cohn
Gigli Starkman
2004. Mletački trgovac Shylock
2005. Sve za lovu Walter Abrams
2007. Oceanovih trinaest (2007) Willie Bank
88 minuta Jack Gramm

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]