Mihajlo Klajn – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
| Red 55: | Red 55: | ||
== Biografija == |
== Biografija == |
||
=== Život === |
=== Život === |
||
Ing. Mihajlo Klajn rođen je 24. 8. 1912 godine u Osijeku.<ref name="šl">Šumarski list (Šumarsko društvo Narodne Republike Hrvatske); P.J.; ''Povodom otkrivanja biste Ing. Mihajla Klajna na Poljoprivrednom-Šumarskom fakultetu u Zagrebu''; stranica 406, 407; broj 10-11, Listopad-Studeni 1959.</ref> Potječe iz siromašne [[Židovi u Hrvatskoj|židovske]]<ref name="jj"/> činovničke porodice.<ref name="šl"/> Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, odakle je potom otišao na studij na [[Šumarski fakultet u Zagrebu|Poljoprivredno-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu]]. Odmah po dolasku na fakultet uključio se u rad napredne studentske omladine. Isticao se pravičnošću, skromnošću, marljivim radom i upornošću. Mihajlo je bio primjeran u svemu, a stoga i omiljen u redovima studenata. Član [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] (KPJ) postao je na fakultetu gdje je vršio više odgovornih dužnosti. Diplomirao je agronomiju [[1937]], te se po završetku studija vratio u Osijek.<ref name="šl"/> Nakon povratka u Osijek preselio se u [[Beograd]] gdje je radio u Ministarstvu poljoprivrede [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] u odjeljenju za ishranu. U Beogradu se aktivno uključio u postojeću [[Marksizam|marksističku]] grupu, te je aktivno djelovao u [[Savez bankovnih i trgovačkih činovnika|Savezu bankovnih i trgovačkih činovnika]] (SBOTIČ). [[1939]] premešten je u |
Ing. Mihajlo Klajn rođen je 24. 8. 1912 godine u Osijeku.<ref name="šl">Šumarski list (Šumarsko društvo Narodne Republike Hrvatske); P.J.; ''Povodom otkrivanja biste Ing. Mihajla Klajna na Poljoprivrednom-Šumarskom fakultetu u Zagrebu''; stranica 406, 407; broj 10-11, Listopad-Studeni 1959.</ref> Potječe iz siromašne [[Židovi u Hrvatskoj|židovske]]<ref name="jj"/> činovničke porodice.<ref name="šl"/> Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, odakle je potom otišao na studij na [[Šumarski fakultet u Zagrebu|Poljoprivredno-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu]]. Odmah po dolasku na fakultet uključio se u rad napredne studentske omladine. Isticao se pravičnošću, skromnošću, marljivim radom i upornošću. Mihajlo je bio primjeran u svemu, a stoga i omiljen u redovima studenata. Član [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] (KPJ) postao je na fakultetu gdje je vršio više odgovornih dužnosti. Diplomirao je agronomiju [[1937]], te se po završetku studija vratio u Osijek.<ref name="šl"/> Nakon povratka u Osijek preselio se u [[Beograd]] gdje je radio u Ministarstvu poljoprivrede [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] u odjeljenju za ishranu. U Beogradu se aktivno uključio u postojeću [[Marksizam|marksističku]] grupu, te je aktivno djelovao u [[Savez bankovnih i trgovačkih činovnika|Savezu bankovnih i trgovačkih činovnika]] (SBOTIČ). [[1939]] premešten je u osječku u Poljoprivrednu oglednu stanicu.<ref name="jj"/> U Osijeku je bio izabran za člana agitaciono-propagandne komisije pri [[Okružni komitet|Okružnom komitetu]] (OK) [[Savez komunista Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] (KPH),<ref name="jj"/> a 1941 postavljen je za sekretara [[Pokrajinski komitet|Pokrajinskog komiteta]] (PK) KPH za istočnu [[Slavonija|Slavoniju]].<ref name="šl"/> Po uspostavi [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) aktivno se uključio u NOB i učestvovao u organizovanju ustanka.<ref name="jj"/> Njegov plodan rad ubrzo je zapazila osječka policija tj. [[ustaše]] koji su ga [[21. 9.]] 1941 uhapsili. U zatvoru je, poput mnogih drugih rodoljuba, bio mučen i zlostavljan. Ipak, Mihajlo nije nikada odao niti jednog svog saradnika, niti je ustašama htio dati tražene podatke o partijskim organizacijama i članstvu. Mihajlo je strijeljan 22. 10. 1941 zajedno sa šestoricom svojih drugova-komunista.<ref name="šl"/> U presudi je navedeno: "''Klajn Mihajlo, sekretar OK KPJ za Osijek, organizovao je nekoliko sabotaža u Osijeku i okolini, osnovao udarne grupe i radio na organizovanju ustanka u Osijeku i okolini.''"<ref name="jj"/> |
||
U pismu koje je Mihajlo napisao roditeljima pred smrt stoji: "''Žao mi je što umirem, ali kad tako mora biti, nije me nimalo strah. Vas molim da hrabro podnesete sve životne teškoće s kojima se sukobljavate. Siguran sam da ćete preživjeti. I živite meni za volju. Živite i dalje skromno, ali i dostojanstveno. Posljednja mi je želja da ne klonete duhom zbog moje smrti. Danas je nas sedmero osuđeno na smrt, presuda će uskoro biti izvršena. Ipak, nitko se od nas ne boji smrti. Štoviše, mnogi i pjevaju. Ponovo vas molim, budite jaki duhom. — Mihajlo''"<ref name="šl"/> |
U pismu koje je Mihajlo napisao roditeljima pred smrt stoji: "''Žao mi je što umirem, ali kad tako mora biti, nije me nimalo strah. Vas molim da hrabro podnesete sve životne teškoće s kojima se sukobljavate. Siguran sam da ćete preživjeti. I živite meni za volju. Živite i dalje skromno, ali i dostojanstveno. Posljednja mi je želja da ne klonete duhom zbog moje smrti. Danas je nas sedmero osuđeno na smrt, presuda će uskoro biti izvršena. Ipak, nitko se od nas ne boji smrti. Štoviše, mnogi i pjevaju. Ponovo vas molim, budite jaki duhom. — Mihajlo''"<ref name="šl"/> |
||
Verzija na datum 10 oktobar 2015 u 14:17
| Mihajlo Klajn | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Mihajlo Klein 24. 8. 1912. Osijek, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 22. 10. 1941. (dob: 29) Osijek, Kraljevina Jugoslavija |
| Uzrok smrti | ubijen tijekom Holokausta |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov[1] |
| Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
| Alma mater | Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| Zanimanje | agronomist |
| Politička partija | KPJ |
Mihajlo Klajn (Osijek, 24. 8. 1912 - Osijek, 22. 10. 1941), jugoslavenski agronomist, komunist i učesnik Narodnooslobodilačke borbe (NOB).
Biografija
Život
Ing. Mihajlo Klajn rođen je 24. 8. 1912 godine u Osijeku.[2] Potječe iz siromašne židovske[1] činovničke porodice.[2] Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, odakle je potom otišao na studij na Poljoprivredno-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Odmah po dolasku na fakultet uključio se u rad napredne studentske omladine. Isticao se pravičnošću, skromnošću, marljivim radom i upornošću. Mihajlo je bio primjeran u svemu, a stoga i omiljen u redovima studenata. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je na fakultetu gdje je vršio više odgovornih dužnosti. Diplomirao je agronomiju 1937, te se po završetku studija vratio u Osijek.[2] Nakon povratka u Osijek preselio se u Beograd gdje je radio u Ministarstvu poljoprivrede Kraljevine Jugoslavije u odjeljenju za ishranu. U Beogradu se aktivno uključio u postojeću marksističku grupu, te je aktivno djelovao u Savezu bankovnih i trgovačkih činovnika (SBOTIČ). 1939 premešten je u osječku u Poljoprivrednu oglednu stanicu.[1] U Osijeku je bio izabran za člana agitaciono-propagandne komisije pri Okružnom komitetu (OK) Komunističke partije Hrvatske (KPH),[1] a 1941 postavljen je za sekretara Pokrajinskog komiteta (PK) KPH za istočnu Slavoniju.[2] Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH) aktivno se uključio u NOB i učestvovao u organizovanju ustanka.[1] Njegov plodan rad ubrzo je zapazila osječka policija tj. ustaše koji su ga 21. 9. 1941 uhapsili. U zatvoru je, poput mnogih drugih rodoljuba, bio mučen i zlostavljan. Ipak, Mihajlo nije nikada odao niti jednog svog saradnika, niti je ustašama htio dati tražene podatke o partijskim organizacijama i članstvu. Mihajlo je strijeljan 22. 10. 1941 zajedno sa šestoricom svojih drugova-komunista.[2] U presudi je navedeno: "Klajn Mihajlo, sekretar OK KPJ za Osijek, organizovao je nekoliko sabotaža u Osijeku i okolini, osnovao udarne grupe i radio na organizovanju ustanka u Osijeku i okolini."[1]
U pismu koje je Mihajlo napisao roditeljima pred smrt stoji: "Žao mi je što umirem, ali kad tako mora biti, nije me nimalo strah. Vas molim da hrabro podnesete sve životne teškoće s kojima se sukobljavate. Siguran sam da ćete preživjeti. I živite meni za volju. Živite i dalje skromno, ali i dostojanstveno. Posljednja mi je želja da ne klonete duhom zbog moje smrti. Danas je nas sedmero osuđeno na smrt, presuda će uskoro biti izvršena. Ipak, nitko se od nas ne boji smrti. Štoviše, mnogi i pjevaju. Ponovo vas molim, budite jaki duhom. — Mihajlo"[2]
Počast
1959 godine, proslavljajući 40 godišnjicu SKJ i Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), profesori i studenti Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u znak sjećanja su odali počast poginulom revolucionaru Mihajlu Klajnu. U foajeu fakulteta otkrivena je bista Mihajla Klajna. Bistu, umjetničko djelo kipara Mate Čvrljka, otkrio je narodni heroj ing. Franjo Kneb, sekretar Sekretarijata za šumarstvo NR Hrvatske i član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH). Tom svečanom činu prisustvovao je i Jakov Blažević predsjednik Izvršnog vijeća'sabora NR Hrvatske, Frane Boko, sekretar Sveučilišnog komiteta SKH i više drugih istaknutih uzvanika, kao i velik broj studenata fakulteta. U svom govoru uz bistu ubijenog Mihajla, ing. Knebl je između ostalog rekao: "Dužnost nam je da se sjetimo njega i svih onih studenata i inženjera s ovog fakulteta, koji su svoje živote dali za dobrobit naših naroda. Sjećajući se njih, ponosni smo i sretni, da njihov gubitak i njihove patnje nisu bile uzaludne."[2]
U Kneževim Vinogradima u čast Mihajla Klajna postoji ulica sa njegovim imenom. Do 1991 u Podravskoj Slatini i u Osijeku je postojala Ulica Mihajla Klajna, a koja je potom preimenovana u Trpimirovu ulicu.[3]
Djela
- Kako se gaje uljane biljke, Seljački bukvar, Beograd 1938
Reference
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Jaša Romano, 1980, str. 410
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Šumarski list (Šumarsko društvo Narodne Republike Hrvatske); P.J.; Povodom otkrivanja biste Ing. Mihajla Klajna na Poljoprivrednom-Šumarskom fakultetu u Zagrebu; stranica 406, 407; broj 10-11, Listopad-Studeni 1959.
- ↑ Osječki spomendan 25. srpnja. grad Osijek (2003). Arhivirano iz originala na 16. 6. 2013. Preuzeto 22. 1. 2015
Literatura
|
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.