Pavle Radenović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pavle Radenović

Kneževina Pavla Radenovića u ranom 15. veku
Kneževina Pavla Radenovića u ranom 15. veku

Datum rođenja ?
Mesto rođenja Borač (Bosansko kraljevstvo)
Datum smrti 1415.
Mesto smrti Parena poljana (Bosansko karaljevstvo)
Titula vojvoda
Prethodnik Radin Jablanić
Naslednik Petar Pavlović
Poreklo
Dinastija Radenovići
Otac Radin Jablanić
Majka Bosna
Porodica
Supružnik ?
Deca Petar , Radoslav

Pavle Radenović (?-1415) je bio knez iz redova Pavlovića koji je bio jedan od najmoćnijih velikaša u kraljevini Bosni na prelazu iz XIV u XV vek. Bio je sin Radena Jablanića koji je imao posede u istočnoj Bosni oko Krivaje i Prače. Kao jedan od proverenih ljudi u kraljevstvu, zajedno sa Vlatkom Vukovićem (?-1392) 1391. godine zauzima Konavle, koje su do tada držali Sankovići.[1] Posle smrti Tvrtka I(ban 13531377, kralj 13771391) aktivno je učestvovao u smenjivanju i postavljanju kraljeva Bosne i za njegove vlasti su Pavlovići postali najmoćnija velikaška porodica uz Kosače i Vukčiće. Ubijen je u zaveri kralja Ostoje (prva vlada 13981404, druga vlada 14091418), vojvode Sandalja(13921435) i Zlatonosovića tokom lova na Parenoj poljani kraj Bobovca, posle čega ga je nasledio nastariji sin Petar I(14151420).[2]

Porodica[uredi | uredi kod]

Pavle Radenović je bio sin vlastelina Radina Jablanića i osnivač velikaške porodice Pavlovića. Imao je dva sina koji su ga nasledili posle njegove smrti:

Politički angažman[uredi | uredi kod]

Preuzimanjem dela Konavla 1391. godine knez Pavle je postao sused Dubrovačke republike prema kojoj je držao nekoliko carina. Njenim trgovcima je 1397. godine izdao povelju o slobodnoj trgovini i zaštiti u njegovim zemljama, za šta je nagrađen titulom građanina Dubrovnika. U spoljnoj politici je, kao i ostali velikaši kraljevine Bosne, podržavao Vladislava Napuljskog u sukobu sa Žigmundom Luksemburškim (13871437) oko titule kralja Mađarske, koja se u to doba vodila.

U unutrašnjoj politici je aktivno učestvovao u jačanju položaja plemstva u kraljevini, a potom i u nekoj vrsti de facto velikaškog namesništva kraljice Jelene (Grube) (13951398) koje su kao njeni savetnici pored njega, između ostalih, činili i Hrvoje Vukčić(?-1416) i Sandalj Hranić. Učestvovao je u izboru Ostoje za kralja 1398. godine, da bi ga sa ostalim velikašima zbacio sa vlasti 1404. godine postavivši Tvrtka II (prva vlada 14041409, druga vlada 14201443) za novog kralja. Posle poraza Vladislava Napuljskog 1408. godine, sa ostalim velikašima je zbacio Tvrtka II koji je podržavao Vladislava i vratio na presto Žigmundovog pretendenta Ostoju.

Ubistvo na Parenoj poljani[uredi | uredi kod]

Tokom avgusta 1415. godine na Kraljevoj Sutjesci kod Bobovca održavao se sabor kralja i vlastele kraljevine Bosne. Prilikom posebno organizovanog lova na Parenoj poljani, Zlatonosovići su na znak koji je mačem dao sam Sandalj Hranić napali Pavla i teško ga ranili, a njegovog sina Petra i poslanika Braila Težalovića su zarobili. Zaveru su organizovali sam kralj Ostoja i vojvoda Sandalj zbog političkih sukoba sa Pavlom, optuživši ga za izdaju kraljevstva. Prema prvobitnom planu, Pavlov sin Petar je trebalo da bude oslepljen, a posedi Pavlovića podeljeni između Sandalja i Zlatonosovića, koji su se nadali Olovu, koje se nalazilo uz njihove posede, ali se od tog plana odustalo i Petru su ostavljeni očevi posedi. Celom činu su prisustvovali i poslanici Dubrovačke republike Nikola Gučetić i Vlatko Tumurlić. Sam Pavle je obezglavljen na mjestu, ali je zato Petar pušten da se vrati na porodični posed i nastavi upravljanje njime. Sandalj je opravdao ovo političko ubistvo riječima koje je zapisao dubrovački emisar na bosanskom dvoru, Ivan Gundulić. Kada se sve smirilo Sandalj je upitao Gundulića::

"Jesi li očekivao da ćeš ovo vidjeti? Tako mi Božijom milošću činimo pravdu kao i vaša gospoda dubrovačka, jer je u Dubrovniku kazna za izdaju odsijecanje glave, pa tako i ja činim s drugim vjernim Bošnjanima".

Iz izvještaja dubrovačkog ambasadora, Ivana Gundulića, koji je bio svjedok sa lica mjesta[3]

Kao svedok ovog napada Petar je za smrt svoga oca direktno okrivio Sandalja, što je celokupni jugoistočni deo današnje Bosne i Hercegovine gurnulo u rat između Pavlovića sa jedne i Sandalja odnosno Kosača sa druge strane. Najveća posledica ovog žestokog sukoba za koji je delovalo da se može okončati samo potpunim uništenjem jednih ili drugih bilo je direktno uključivanje Osmanlija u njega, prvo na strani Pavlovića, a potom i na Sandaljevoj strani, iako su oni de facto radili isključivo za sebe i postepeno osvajali delove kraljevine Bosne. Sam sukob se vremenom smirio, tako da su obe porodice praktično nestale sa osmanlijskim osvajanjem Bosne i Hercegovine.

Njegov posed[uredi | uredi kod]

Pored porodične baštine u istočnoj Bosni oko Prače, između Krivaje, Drine i Lima, on je 1391. godine preuzeo deo Konavla, dok su ostatak preuzeli Vlatko Vuković i Kosače sa kojima je na Ledenicama imao zajedničku carinu ka Dubrovačkoj republici.

Značajniji gradovi u severnom delu njegovih zemalja bili su:

dok su u južnom delu najznačajniji bili:

sa župama: Vrm, Trebinje, Rudine i Fatnica.

Povezano[uredi | uredi kod]

Prethodnik:
Raden Jablanić
Pavlovići
 ? - 1415
Nasljednik:
Petar I Pavlović
  1. „Adis Zulić: Uspješni i neuspješni pokušaji širenja Dubrovnika na bosanske teritorije”. Univerzitet u Sarajevu – Institut za historiju, Sarajevo 2019.. Pristupljeno 9. 11. 2023. 
  2. „Amer Maslo: Slavni i velmožni gospodin knez Pavle Radinović - Završni magistarski rad”. UNIVERZITET U SARAJEVU -FILOZOFSKI FAKULTET -ODSJEK ZA HISTORIJU Sarajevo, 2018.. Pristupljeno 9. 11. 2023. 
  3. Emir O. Filipović (2019) (bs). Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo: (1386-1463). Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu. ISBN 978-9958-626-47-0. Pristupljeno 27 October 2023.