Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 1990

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Prvi slobodni, neposredni, tajni i višestranački izbori s općim pravom glasa su na teritoriju današnje Hrvatske održani 1990. kada je tadašnja Socijalistička Republika Hrvatska bila dio bivše Jugoslavije.

Izbore su omogućile amandmani na Ustav SRH iz 1974. godine, koje je početkom 1990. donio Sabor na poticaj tada još uvijek dominantnog Saveza komunista Hrvatske, ali i pod pritiskom javnosti koja je zahtjevala iste demokratske reforme kao u tadašnjoj Sloveniji, odnosno u državama bivšeg Istočnog bloka poslije pada berlinskog zida.

Dok su ustavni amandmani uvođenjem slobodnih višestranačkih izbora odbacili tzv. delegatski sistem, struktura Sabora koji se trebao birati je ostala nepromijenjena u odnosu na nekadašnji samoupravni sistem. Tako se birao 351 zastupnik u tri doma - Vijeće općina (115 zastupnika), Društveno-političko (80 zastupnika) vijeće i Vijeće udruženog rada (156 zastupnika). Posljednji dom su birali radni ljudi u svojim samoupravnim organizacijama kao što su poduzeća, javne institucije i škole, pa su se zato izbori održali radnim danom, odnosno u ponedjeljak, dan iza izbora za ostala dva vijeća.

Izborni zakon, donesen na temelju preporuka Smiljka Sokola, je predviđao dvokružni većinski sistem po uzoru na Francusku. Prema njemu je zastupnika trebao biti izabran kandidat za kojeg je glasala natpolovična većina birača koji su pristupili izborima, uz uvjet da broj glasova koje je dobio nije manji od jedne trečine broja ukupno upisanih birača u izbornoj jedinici. Ako ni jedan kandidat nije dobio potreban broj glasova, izbori su ponavljali za 14 dana. Na ponovljenim izborima (odnosno u drugom krugu) mogli su sudjelovati oni kandidati koji su u prvom krugu izbora (prvom glasanju) dobili najmanje 7% glasova birača koji su pristupili izborima. U drugom krugu izbora za zastupnika je izabran kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasali.

SKH je držao da će uz ovakav izborni sistem lakše zadržati vlast nego u proporcionalnom sistemu, s obzirom na veliki broj malih i još uvijek nepoznatih stranaka za koje se držalo da će rasuti glasove antikomunistički i nacionalistički raspoložene većine glasača.

Sadržaj/Садржај

Kampanja[uredi - уреди | uredi izvor]

U utrci za 351 zastupničko mjesto sudjelovalo je 1705 kandidata, 33 političke stranke i 16 raznih udruženja.

Rezultati[uredi - уреди | uredi izvor]

Izbori 1990
Društveno-političko vijeće
Party udio, prvi krug udio, drugi krug mjesta (udio)
Hrvatska demokratska zajednica 40,07% 40,79% 205 (57,58%)
kandidati uz podršku HDZ 0,34% 1,60% zajedno
Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena 22,63% 26,61% 107 (30.06%)
kandidati uz podršku SKH-SDP 4,89% 7,25% zajedno
Koalicija narodnog sporazuma 10.55% 9,56% 21 (5,90%)
SS-SSH 6.23% 3,31% -
HDS 3.80% 4,08% -
SDS 1.55% 2,00% 5 (1,40%)
nezavisni kandidati - - 13 (3,65%)
ostali - - 5 (1,40%)
oziv 84,54% 74,82% -

Literatura: Hrvatska u Izborima '90: I. Grdesić, M. Kasapović, I. Šiber, N. Zakošek plus Fakultet političkih znanosti u Zagrebu

Posljedice[uredi - уреди | uredi izvor]

Na temelju izbornih rezultata 30.5. iste godine konstituiran je prvi višestranački Sabor - dan koji se do 2001. godine slavio kao Dan državnosti RH. Taj je Sabor donio mnoge povijesno važne odluke, između ostalog i danas važeći božićni Ustav 22.12. 1990. te Ustavnu odluku o samostalnosti i nezavisnosti 25.6. 1991. te Odluku o prekidu državnopravnih sveza s bivšom SFRJ 8.10. 1991., kojom je Hrvatska i de facto postala samostalna i nezavisna država

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]