Ouro Preto

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ouro Preto
Município de Ouro Preto
Stari grad Oura Preta
Stari grad Oura Preta
Stari grad Oura Preta
Nadimak: PROETIOSVM AVRVM NIGRVM (Dragocjeno crno zlato)
Koordinate: 20°23.07′S 43°30.13′W / 20.38450°S 43.50217°W / -20.38450; -43.50217
Država  Brazil
Savezna država Minas Gerais
Osnovan 1711.
Vlast
 - Gradonačelnik Angelo O. de Araújo Santos (PDMDB)
Površina
 - Ukupna 1.245,11 km²
Visina 1.116 m
Najveća visina 1.179 m
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 70.227
 - Gustoća 56,4/km²
 - Urbano područje 56.293
Vremenska zona UTC-3 (UTC-3)
 - Ljeto (DST) UTC-2 (UTC-2)
UNESCO-va svjetska baština Povijesno središte grada Oura Preta
Godina uvrštenja 1980. (4. zasjedanje)
Vrsta Kulturno dobro
Mjerilo i, iii
Ugroženost -
Poveznica UNESCO
Službene stranice
www.ouropreto.com.br
Karta
Ouro Preto na mapi Brazila
Ouro Preto
Ouro Preto

Ouro Preto (portugalski za "Crno zlato") je grad u masivu Espinhaço u jugoistočnoj brazilskoj državi Minas Gerais; 513 km sjeverno od Rio de Janeira.

Kako je u 18, stoljeću Ouro Preto bio u središtu brazilske zlatne groznice u njemu su podignute mnoge crkve, mostovi i česme koji svjedoče o njegovom bogatstvu i sjajnoj prošlosti. Barokna arhitektura Oura Preta je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama još 1980. godine zbog "izvanrednih djela baroknih umjetnika kao što je kipar Aleijadinho"[1].

Igreja do Carmo i Muzej neovisnosti iz zraka

Povijest[uredi | uredi kod]

Crkva sv. Franje Asiškog

U kapetaniji Capitania de São Paulo e Minas do Ouro koja je osnovana 1698. godine, mnoga rudarska sela su pretvorena u male gradove. Tako su grad Vila Rica, prijestolnicu kapetanije, osnovale tisuće plaćenika 1712. godine u želji za brzim bogaćenjem u obližnjim rudnicima zlata. Njih su slijedili mnogi umjetnici koji su se smjestili u gradu i za njega proizvodili djela izvanrednih vijednosti kao što su ukrasi na Crkvi sv. Franje Asiškog kipara Antonia Francisca Lisboa (Aleijadinho). Grad je brzo rastao zahvaljujući mineralnim bogatstvima i ubrzo je koncem 18. stoljeća postao središte pokreta osamostaljenja Brazila (Inconfidência Mineira).

Nestankom mineralnih izvora, rudarstvo je propadalo i grad je ubrzo prešao s rudarstva na obrazovanje kao izvor sredstava, osnutkom mnogih obrazovnih institucija. God. 1823. dobio je carski naziv Ouro Preto, no nakon što je prijestolnica prebačena u Belo Horizonte 1897. god. njegovo propadanje se nastavilo. Od 1930. godine je uglavnom turističko mjestašce.

Znamenitosti[uredi | uredi kod]

Grad su oblikovala ranija rudarska naselja (arriais) u brdovitom krajoliku, gdje su kuće uglavnom jednokatnice ili dvokatnice, skoro naslonjene jedna na drugu tako da prate konfiguraciju tla. No, zahvaljujući bogatstvu od rudarstva nastala su neka remek-djela arhitekture i umjetnosti.

Praça Tiradentes je trg u kojemu se sve značajnije ulice sastaju, a okružuju ga znamenite javne i društvene građevine kao što je Parlament (1784.) koji je danas Muzej neovisnosti (Museo Inconfidência) i Guvernerova palača, danas Škola rudarstva i metalurgije.

Crkva sv. Franje Asiškog (Igreja de São Francisco de Assis) se smatra remek-djelom stila kojega zovu "rudarski barok", a koji je zapravo uspješan spoj europskog baroka i rokokoa. Ostale znamenite građevine su: Crkva Gospe od Pillara, Rosário dos Homens Pretos, Gospa od Conceiçãoa, Gospa od Carmela, Kuća baruna, Chafarizes Da Cruz i Alto vladara.

Veduta Oura Preta je slikovita i zbog skladno uklopljenih brojnih mostova i česmi.

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Glenn Alan Cheney, Journey on the Estrada Real: Encounters in the Mountains of Brazil, Chicago: Academy Chicago, 2004. ISBN 0-89733-530-9

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]

Ostali projekti[uredi | uredi kod]

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Ouro Preto