Ouro Preto
Ouro Preto
Município de Ouro Preto | |
|---|---|
 | |
| Nadimak: PROETIOSVM AVRVM NIGRVM (Dragocjeno crno zlato) | |
| Koordinate: 20°23.07′S 43°30.13′W / 20.38450°S 43.50217°W | |
| Država |  Brazil
|
| Savezna država | Minas Gerais |
| Osnovan | 1711. |
| Vlast | |
| - Gradonačelnik | Angelo O. de Araújo Santos (PDMDB) |
| Površina | |
| - Ukupna | 1.245,11 km² |
| Visina | 1.116 m |
| Najveća visina | 1.179 m |
| Stanovništvo (2010.) | |
| - Grad | 70.227 |
| - Gustoća | 56,4/km² |
| - Urbano područje | 56.293 |
| Vremenska zona | UTC-3 (UTC-3) |
| - Ljeto (DST) | UTC-2 (UTC-2) |
| UNESCO-va svjetska baština | Povijesno središte grada Oura Preta |
| Godina uvrštenja | 1980. (4. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | i, iii |
| Ugroženost | - |
| Poveznica | UNESCO |
| Službene stranice www.ouropreto.com.br | |
| Karta | |
  Ouro Preto | |
Ouro Preto (portugalski za "Crno zlato") je grad u masivu Espinhaço u jugoistočnoj brazilskoj državi Minas Gerais; 513 km sjeverno od Rio de Janeira.
Kako je u 18, stoljeću Ouro Preto bio u središtu brazilske zlatne groznice u njemu su podignute mnoge crkve, mostovi i česme koji svjedoče o njegovom bogatstvu i sjajnoj prošlosti. Barokna arhitektura Oura Preta je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama još 1980. godine zbog "izvanrednih djela baroknih umjetnika kao što je kipar Aleijadinho"[1].
U kapetaniji Capitania de São Paulo e Minas do Ouro koja je osnovana 1698. godine, mnoga rudarska sela su pretvorena u male gradove. Tako su grad Vila Rica, prijestolnicu kapetanije, osnovale tisuće plaćenika 1712. godine u želji za brzim bogaćenjem u obližnjim rudnicima zlata. Njih su slijedili mnogi umjetnici koji su se smjestili u gradu i za njega proizvodili djela izvanrednih vijednosti kao što su ukrasi na Crkvi sv. Franje Asiškog kipara Antonia Francisca Lisboa (Aleijadinho). Grad je brzo rastao zahvaljujući mineralnim bogatstvima i ubrzo je koncem 18. stoljeća postao središte pokreta osamostaljenja Brazila (Inconfidência Mineira).
Nestankom mineralnih izvora, rudarstvo je propadalo i grad je ubrzo prešao s rudarstva na obrazovanje kao izvor sredstava, osnutkom mnogih obrazovnih institucija. God. 1823. dobio je carski naziv Ouro Preto, no nakon što je prijestolnica prebačena u Belo Horizonte 1897. god. njegovo propadanje se nastavilo. Od 1930. godine je uglavnom turističko mjestašce.
Grad su oblikovala ranija rudarska naselja (arriais) u brdovitom krajoliku, gdje su kuće uglavnom jednokatnice ili dvokatnice, skoro naslonjene jedna na drugu tako da prate konfiguraciju tla. No, zahvaljujući bogatstvu od rudarstva nastala su neka remek-djela arhitekture i umjetnosti.
Praça Tiradentes je trg u kojemu se sve značajnije ulice sastaju, a okružuju ga znamenite javne i društvene građevine kao što je Parlament (1784.) koji je danas Muzej neovisnosti (Museo Inconfidência) i Guvernerova palača, danas Škola rudarstva i metalurgije.
Crkva sv. Franje Asiškog (Igreja de São Francisco de Assis) se smatra remek-djelom stila kojega zovu "rudarski barok", a koji je zapravo uspješan spoj europskog baroka i rokokoa. Ostale znamenite građevine su: Crkva Gospe od Pillara, Rosário dos Homens Pretos, Gospa od Conceiçãoa, Gospa od Carmela, Kuća baruna, Chafarizes Da Cruz i Alto vladara.
Veduta Oura Preta je slikovita i zbog skladno uklopljenih brojnih mostova i česmi.
-
Središnji trg Praça Tiradentes -
Muzej neovisnosti -
Palača grofova -
Igreja da Conceição -
Igreja do Carmo
- ↑ Ouro Preto (Instituto do Patrimônio Histórico e Artistico Nacional - IPHAN) (pt) Preuzeto 11. veljače 2012.
- Glenn Alan Cheney, Journey on the Estrada Real: Encounters in the Mountains of Brazil, Chicago: Academy Chicago, 2004. ISBN 0-89733-530-9
- Službena turistička stranica (pt)
- Guide of the historic city of Ouro Preto Arhivirano 2011-11-04 na Wayback Machine-u (en)
- Photosynth interactive pictures of Ouro Preto Arhivirano 2016-03-31 na Wayback Machine-u
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala o temi: Ouro Preto |
