Otok Wake

Izvor: Wikipedia
Otok Wake

Otok Wake (isto tako poznat kao Atol Wake) je koraljni atol (s obalom dužine 12 milja (19,3 kilometara)) u Sjevernom Pacifiku, koji se nalazi na otprilike dvije trećine puta od Honolulua (2.300 milja ili 3.700 km zapadno) do Guama (1.510 milja ili 2.430 km istočno). To je neorganizirana, neinkorporirana teritorija Sjedinjenih Država kojom upravlja Ured za otočne poslove pri Sekretarijatu unutrašnjih poslova. Wake se nalazi zapadno od Međunarodne datumske granice te je jedan dan ispred 50 američkih država. Pristup otoku je ograničen i sve aktivnosti otoku su upravljane od strane američkog ratnog zrakoplovstva, američke vojske i Chugach McKinley, Inc., civilne tvrtke koja upravlja i održava vojne baze.

Iako se Wake službeno naziva otokom, u stvari se sastoji od tri otoka (Wake, Wilkes i Peale) koji okružuju centralnu lagunu. Korištenje izraza otok za atol je posljedica nastojanja američke ratne mornarice da prije drugog svjetskog rata Wake razlikuje od ostalih atola koji su bili u posjedu Japana. Najveći otok (isto tako poznat kao Otok Wake) je središte aktivnosti na atolu i ima poletno-sletnu-stazu dugu 9800 stopa.

Iako je otoke 20.10. 1568. otkrio španski moreplovac Alvaro de Mendana Neyra, ime su dobili po Samuelu Wakeu, kapetanu britanske škune koja je otoke posjetila godine 1796. Na njemu je godine 1840. američka mornarica poslala naučnu ekspediciju, a godine 1866. je tamo nasukan Libelle, brod koji je uglednu opernu pjevačicu Annu Bishop, prevozio iz San Francisca u Hong Kong.

SAD su otok anektirale godine 1899, a godine 1935. je na njemu Pan Am sagradio malo naselje zvano "PAA-Ville", koje je trebalo postati usputna stanica za hidroavione na putu za Kinu.

U januaru 1941. američka ratna mornarica je, u sklopu priprema za eventualni rat s Japanom, započela gradnju pomorske baze, a u augustu je tamo ustanovljen mali garnizon marinaca.

8.12. 1941. Japanci su, nakon napada na Pearl Harbor, izvršili prvi zračni napad na Wake, a tri dana kasnije pokušali desantom zauzeti otok. Iako inferiorniji brojem i skoro bez teškog oružja, branitelji su taj napad odbili i pri tome potopili japanski razarač Hayate - prvi veći brod koji je Japan izgubio u drugom svjetskom ratu. Iako beznačajan u strateškom smislu, taj je događaj slavljen kao prva saveznička pobjeda na Pacifiku i bitno je doprinio popravljanju morala ozbiljno načetog u početnim fazama rata.

17.12. 1941. je američki admiral Kimmel naredio da se na Wake pošalju pojačanja, pa je formirana operativna grupa koja se sastojala od dva nosača. Pet dana kasnije je William S. Pye, strahujući od gubitaka koje bi ona dobila daleko od svoje baze, operativna grupa dobila naredbu da se povuče. Dan kasnije su Japanci izvršili drugi desant, ovaj put podržani s daleko većim brojem brodova. Branitelji su opet pružili žestoki otpor, potopili dva patrolna broda i Japancima nanijeli ogromne gubitke, ali nisu bili u stanju spriječiti iskrcavanje. Dan kasnije, garnizon se predao.

Od tada pa do kraja rata Wake je ostao u japanskom posjedu, ali je stalno bio metom pomorskih i zračnih napada s Otoka Midway. U potonjima je sudjelovao i budući američki predsjednik George H.W. Bush. Japanski garnizon se predao 4.9. 1945., a nakon rata je njegov zapovjednik Shigematsu Sakaibara osuđen i pogubljen zbog masakra 98 zarobljenih američkih civilnih radnika koji se dogodio 1943.

Nakon rata je otok služio kao važna pomorska baza, te za testiranje raketa.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]