Livonski rat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Livonski rat
Segment Rusko-švedskih ratova
LIVONIAE NOVA DESCRIPTIO 1573-1578.jpg
Karta nekadašnje Livonije
Datum 1558. - 1583.
Lokacija Estonija, Livonija, Baltička Rusija
Rezultat Pobjeda švedsko-dansko-poljsko-litvanske koalicije
Zaraćene strane
Rusija Rusko Carstvo Švedska Kraljevina Švedska
Danska Kraljevina Danska


Baltic coat of arms.svg Terra Mariana (Livonska konfederacija)
Grand Duchy of Lithuania banner.svg Velika kneževina Litvanija
Alex K Kingdom of Poland-flag.svg Kraljevina Poljska (kasnije) Herb Rzeczypospolitej Obojga Narodow.svg Poljsko-Litavska konfederacija

Livonski rat kog Šveđani zovu Livländska kriget (1558. -1583), dugogodišnji vojni sukob, u kojom se Carska Rusija bezuspješno borila protiv koalicije sastavljene od Kraljevine Poljske, Velike kneževine Litvanije i Kraljevine Švedske za kontrolu nad tadašnjom Velikom Livonijom, u kojoj su pored Livonije bile i Estonija, Kurlandija i otok Saaremaa (Oesel).[1]

U Velikoj Livoniji vladao je Red braće po maču, - livonska grana Teutonskog viteškog reda.[1]

Tok rata[uredi - уреди | uredi izvor]

Ruski car Ivan IV Grozni koji je želio povećati izlaz na Baltičko more, iskoristio je slabost Livonskog viteškog reda i 1558. krenuo na invaziju Livonije. Njegova vojska je vrlo brzo zauzela Narvu i Dorpat (Tartu) i stala opsjedati Reval.[1] Livonski viteški red shvatio je da sam ne može zadržati ruski napad, pa je sam sebe raspustio - 1561., a svoj posjed Livoniju predao pod litavsku zaštitu, uz to su Kurlandiju dali Poljskoj, Estoniju - Švedskoj, a Saaremu Danskoj.[1]

Na taj način je Ivan IV Grozni koji je htio zadržati osvojene krajeve po Livoniji, morao zaratiti i sa Švedskom i Litvom.[1]

Rusi su u početnoj fazi rata bili uspješniji i 1563. zauzeli Polock, u litavskoj Belorusiji, a do 1566. i veći dio Litvanije sve do Vilniusa. Zbog tog je Velika kneževina Litvanija zatražila prekid neprijateljstava i ponudila mirovni sporazum, koji je ruski Zemski sobor ("skupština") odbio. No kako se rat razbuktavao, stanje u Rusiji se pogoršavalo, jer je Rusija počev od 1560 prolazila kroz teške unutrašnje društvene i ekonomske potrese, dok je Litva jačala, ušavši 1569. u političku uniju s Poljskom, a nakon tog izabravši 1576. novog kralja Stefana Batoryja.[1]

Batory je pokrenuo niz kampanja protiv Rusije, preotivši im Polock - 1579., a 1582. poduzeo je opsadu Pskova. Nakon tog su te iste 1582. Carska Rusija i Velika kneževina Litvanija sklopile Mir u Jam-Zapoljskom.

Po tom sporazumu Rusija je morala vratiti sve litvanske teritorije, koje je prethodno zauzela i odreći se svih teritorijalnih pretenzija prema Livoniji. Nakon tog je Rusija 1583. sklopila i mirovni sporazum sa Kraljevinom Švedskom, na osnovu kojeg joj je morala prepustiti nekoliko svojih gradova u Finskom zaljevu svom jedinom izlazu na Baltičko more i odreći se teritorijalnih pretenzija prema Estoniji.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 "Livonian War" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/event/Livonian-War. pristupljeno 30. 09. 2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]