Terra Mariana
| |||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
Terra Mariana (Marijina zemlja prevedeno sa latinskog) bio je je službeni naziv za srednjovjekovnu Livoniju, ili Staru Livoniju (donjonjemački: Oolt-Livland, estonski: Vana-Liivimaa, latvijski: Livonija) koja je egzistirala od 1207. do 1561.[1]
Historija[uredi | uredi kod]
Terra Mariana je formirana nakon Livonskog križarskog rata na teritorijima koji obuhvaćaju današnju Estoniju i Latviju, 2. februara 1207. kao kneževina Svetog Rimskog Carstva, ali je taj status izgubila 1215. kad ju je papa Inocent III anektirao u Svetu Stolicu.[1]
Papinski legat Vilim iz Modene podijelio je Terra Marianu na feudalne kneževine: Vojvodstvo Estonija (1219–1346) (kao domenu danskog kralja); Rišku nadbiskupiju; Kurlandsku biskupiju; Dorpatsku biskupiju; Biskupiju Ösel-Wiek i krajeve pod vojnom upravom Livonskog bratstva mača.[1] Od tad ona funkcionira kao konfederacija.
Nakon Bitke kod Saule 1236., preživjeli članovi Bratstva mača spojili su se 1237. sa Teutonskim viteškim redom i postali poznati kao - Livonski red.[1]
Danski kralj prodao je 1346. Vojvodstvo Estonija Livonskom redu. Svo vrijeme postojanja srednjovjekovne Livonije vodila se stalna borba oko prevlasti, između zemalja kojima je vladala Crkva, Livonski red, svjetovno njemačko plemstvo i građana hanzeatskih gradova Rige i Tallinna (Revala).[1]
Tokom 14. vijeka postojale su značajne razlike između velikih feudalaca (uglavnom između Livonskog reda i biskupa), što je dovodilo i do oružanih sukoba.[1]
Stanje se smirilo nakon 1419., kada su se različiti politički elementi udružili kako bi formirali zajedničku zakonodavnu dijetu - Landtag.[2] U njemu su se rješavala pitanja koja se odnose na cijelu zemlju - politička, ekonomska i crkvena. U radu Landtaga sudjelovali su predstavnici cehova, trgovaca, velikih gradova, Livonskog reda, biskupi i drugi pripadnici višeg klera i vogti.[3]
Nakon poraza u Bitci kod Grunwalda 1410., opala je moć Teutonskog viteškog reda i njihove Redovničke države, ali se Livonski red uspio održati i nastavio samostalno egzistirati.[1]
Livonska konfederacija uspjela je održavati stabilne odnose sa Ruskim Carstvom sve do sredine 16. vijeka.[3]
Terra Mariana prestala je postojati - 1561., za vrijeme Livonskog rata.[1] Njeni sjeverni dijelovi ustupljeni su Kraljevini Švedskoj i organizirani kao Vojvodstvo Estonija (1561–1721), a njezini južni teritoriji postali su dio Velike kneževine Litvanije - a time i Poljsko-Litvanske Unije - kao Vojvodstvo Livonija i Kneževina Kurlanija i Semigalija, dok je otok Saaremaa postao dio Kraljevine Danske.[1]
Početkom 20. vijeka ime Terra Mariana (estonski: Maarjamaa) koristi se kao poetsko ime za Estoniju. Jedno od najviših državnih odlikovanja Estonije - Orden križa Terra Mariane počelo se dodjeljivati od 1995. u čast nezavisnosti zemlje.[1]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 „About: Terra Mariana” (engleski). DBpedia. Pristupljeno 26.11.2021.
- ↑ „Livonia historical region, Europe” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 25.11.2021.
- ↑ 3,0 3,1 „Estonia as Part of The Livonian Confederation – Terra Mariana” (engleski). About History. Pristupljeno 25.11.2021.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- About: Terra Mariana (de)