Kraljevina Ilirija

Izvor: Wikipedia
Kraljevina Ilirija
Königreich Illyrien
Regno d'Illiria
Ilirsko kraljestvo
Krunske zemlje Austrijskog Carstva; Vojvodina Kranjska, Vojvodina Koruška, Grofovija Gorica i Gradiška, grad Trst, i Markgrofovija Istra
[[Ilirske pokrajine|]] Flag of France.svg
1816.–1849. Flag of Krain.svg [[Vojvodina Kranjska|]]
 
Flag of Carinthia.svg [[Vojvodina Koruška|]]
 
Österreichisches Küstenland flag.png [[Austrijsko primorje|]]

Grb Kraljevine Ilirije

Grb

Lokacija Kraljevine Ilirije
Glavni grad Ljubljana
Jezik/ci njemački, slovenski, hrvatski i talijanski
Vlada
Austrijski car
 - 1816. - 1835. Franjo II.
 - 1835 - 1848. Ferdinand I.
 - 1848. - 1849. Franjo Josip I.
Historija
 - Bečki kongres 3. august 1816
 - Revolucija 1948.-1849. u Austrijskom Carstvu 1849.
Stanovništvo
 - 1825. 897 000[1] 

Kraljevina Ilirija (njemački: Königreich Illyrien, talijanski: Regno d'Illiria, slovenski: Ilirsko kraljestvo) bio je naziv za administrativnu jedinicu Austrijskog Carstva od 1816. do 1849. godine. [2]

Kraljevina Ilirija nastala je na dijelu nekadašnjih napoleonovih Ilirskih pokrajina; Vojvodine Kranjske (zapadni i središnji dio današnje Slovenije), Vojvodine Koruške (Austrijska Koruška i Slovenska Koruška, Civilne Hrvatske (sjeverozapadna Hrvatska južno od Save, Istra, Krk, Cres i Lošinj te grada Trsta i Grofovija Gorica i Gradiška (Provincija Trst i Provincija Gorica).

Historija[uredi - уреди]

Nakon što su austrijske vlasti preuzele od Francuza dotadašnje Ilirske pokrajine, to je i službeno sankcionirano odlukom Bečkog kongresa. Prva stvar koju su austrijanci proveli 1814. bila je obnova njihove stare gubernije Austrijskog primorja sa sjedištem u Trstu. [2]U ostalom dijelu Ilirskih pokrajina vladala je vojna uprava sa pragmatičnim osloncem na zatečeno stanje i administrativne promjene koje je uvela napoleonska vlast na području nekadašnjih Ilirskih pokrajina, koje je bečka dvorska kancelarija željela prilagoditi svojim interesima.

Zbog tog je iste godine osnovana Ilirska dvorska organizacijska komisija (1814-1815) koja je trebala preurediti zatečeno stanje, njen rad je dovršila Dvorska organizacijska komisija (1815-1817). Dok je Dvorska komisija u tajnosti sporo radila na oblikovanju nove kraljevine, zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac je po dotadašnjoj Civilnoj Hrvatskoj obnovio stari feudalni oblik uprave. Zbog toga car Franjo II. nije čekao dovršetak rada te komisije već je 3. augusta 1816. izdao carsko-kraljevski patent o osnivanju Kraljevine Ilirije. [2]Nova jedinica stvorena je od zapadnog dijela Ilirskih pokrajina (uz manje korekcije) te je pridružena cislajtanskom dijelu Monarhije.

Kraljevina Ilirija bila je to samo po imenu, jer nije imala nikakvnih centralnih administrativnih tijela, ili sudske vlasti, administrativno je bila podjeljena na dvije gubernije tršćansku i ljubljansku, a centralnu vlast obavljala je bečka dvorska kancelarija. [2]Car Franjo II. je sebi dodao titulu kralj Ilirije i dao iskovati 1821. zlatnike sa tom titulom. Deklarativno opravdanje za osnivanje Kraljevine Ilirije bilo je načelno sređivanje uprave, ali ona je nastala zbog želje dvora da zaustavi širenje talijanskog, ruskog i ugarskog utjecaja na taj prostor - probuđene nakon Francuske revolucije, istovremeno dvor je želio zadržati neke od tekovina francuske reforme uprave, i što prije zamjeniti vojnu upravu sa kojom lokalno stanovništvo nije bilo zadovoljno.

Orginalna karta Kraljevine Ilirije (1822. - 1849.)

Zbog snažnog otpora hrvatskoga i ugarskoga plemstva, Civilna Hrvatska s Rijekom je 1822. pripojena Kraljevini Hrvatskoj. [2]Slična stvar kao sa Hrvatskom, dogodila se i sa Koruškom, radi otpora lokalnog plemstva ona je u stvarnosti postala od 1825 dio Austrije. Kraljevina Ilirija imala je približno 23664.82 km² i oko 897 000 stanovnika 1825. godine. [1]

U Kraljevini Iliriji provedena je i reforma crkvene uprave, biskup Jožef Balant postavljen je za nadbiskupa Gorice 1830 i time je uzdignut za metropolita Kraljevine Ilirije.

Nakon velikih pobuna i nemira poznatih kao Revolucija 1948.-1849. u Austrijskom Carstvu i donošenja oktroiranog ustava iz 1849. - Kraljevina Ilirija je de facto prestala postojati, jer su njezine sastavne zemlje potpuno administrativno osamostaljene, ali je de jure i nadalje egzistirala kao habsburgška krunska zemlja sastavljena od Vojvodine Kranjske, Vojvodine Koruške, Grofovije Gorice i Gradiške, grada Trsta, i Markgrofovije Istra, sve do propasti Austro-Ugarske 1918. [2]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Francis Lieber, Edward Wigglesworth, Thomas Gamaliel Bradford (1831) (engleski). Encyclopædia americana. Carey, Lea & Carey, 1831. str. 540. http://books.google.hr/books?id=OD5MAAAAMAAJ&pg=PA540&dq=Kingdom+of+Illyria&hl=hr&ei=VODnTuaoNYGDOrSTpNsK&sa=X&oi=book_result&ct=book-preview-link&redir_esc=y#v=onepage&q=Kingdom%20of%20Illyria&f=false. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 "Ilirija, Kraljevina" (hrvatskosrpski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1173. pristupljeno 6. 12. 2011. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]