Karipski plamenac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Karipski plamenac
Caribbean flamingo10.jpg
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Phoenicopteriformes
Porodica: Phoenicopteridae
Rod: Phoenicopterus
Vrsta: P. ruber
Dvojni naziv
Phoenicopterus ruber
Linnaeus, 1758.
Lubanja

Karipski plamenac (lat. Phoenicopterus ruber) je velika vrsta plamenaca usko vezana za ružičastog i čileanskog plamenca. Nekada je smatran podvrstom ružičastog plamenca, ali ta tvrdnja se pokazala netočnom zbog nedostatka dokaza. Staništa su mu područja bočate vode. Jedini je plamenac koji nastanjuje Sjevernu Ameriku.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Karipski plamenac dug je 120 – 140 cm, a visok je oko 1,5 m. Najveći dio visine čine duge noge i vrat. Raspon krila mu je 1,5 m. Mužjak je težak 2,8 kg, a ženka 2,2 kg, ali su gotovo identični. Perje ove ptice je uglavnom ružičaste boje. Pokrov krila je crvene boje, a primarno i sekundarno letno perje je crne boje. Kljun je ružičastobijelkast i skučen, te ima crni vrh. Koristi ga za filtriranje vode. Noge su potpuno ružičaste. Jako je društvena ptica, živi u velikim jatima, ali se nerjetko prepire s drugim jedinkama. Uglavnom se hrani rakovima, ali mu se na jelovniku mogu naći i kukci, vodene biljke i alge.

Razmnožavanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Ova ptica polaže jedno jaje na vrhu blatnog nasipa. Oba ga roditelja inkubiraju 28-32 dana. Ptić napušta gnijezdo nakon pet dana, ali se ponovno vraća da ga roditelji hrane. Roditelji ga hrane voljkinim "mlijekom". Nakon nekoliko tjedana mladi se počinju sami hraniti. Spolnu zrelost dostiže sa šest godina, a životni vijek mu je obično 15 – 20 godina. U zatočeništvu može doživjeti i 50 godina.

Sezona parenja može biti u bilo koje doba. Vremenski uvjeti i zalihe hrane su odlučujući faktori. Ako su ti uvjeti dobri, onda će se karipski plamenac gnijezditi dva puta u godini.

Rasprostranjenost[uredi - уреди | uredi izvor]

Staništa su mu područja bočate vode. Autohton je na sljedećim teritorijima: Aruba, Bahami, Brazil, Kolumbija, Kuba, Dominikanska Republika, Ekvador, Francuska Gvajana, Gvajana, Haiti, Jamajka, Meksiko, Nizozemski Antili, Surinam, Trinidad i Tobago, Otoci Turks i Caicos, Sjedinjene Američke Države i Venecuela. Regionalno je izumro u Antigvi i Barbudi. Uveden je na Britanske Djevičanske Otoke, a zalutao je na sljedeće teritorije: Belize, Bermudi, Kanada, Kajmanski otoci, Gvadalupa, Hoduras, Portoriko, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija i Američki Djevičanski Otoci[1]. Jedini je plamenac koji nastanjuje Sjevernu Ameriku. Populacija mu se sastoji od 850.000 do 880.000 jedinki, a u zatočeništvu je 4428 njih[2]. Smetnje ovoj ptici su: gubitak staništa, trovanje olovom, velik broj turista koji ih promatraju i fotografiraju, te zatočeništvo u zoološkim vrtovima.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Karipski plamenac
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Karipski plamenac
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Karipski plamenac