Jelena Šubić
Ne treba je miješati sa suprugom njenoga brata, Jelenom Nemanjić-Šubić.
Jelena Šubić ( 1306 - 10. april 1378. ) je bila srednjovjekovna bribirska i bosanska kneginja porijeklom iz hrvatske plemićke porodice Šubića. Rođena je početkom 14. vijeka i bila je kćerka Juraja II Šubića i njegove misteriozne supruge kneginje Lelke .
Porijeklo i porodica[uredi | uredi kod]
Jelena je rođena 1306 . godine u tvrđavi Skadrin ,Roditelji su joj bili Juraj II Šubić i Kneginja Lelka . Jelena je imala braću i sestre :
- Mladen III Šubić , štit Hrvata , koji je oženio srpsku princezu Jelenu Dečanku
- Pavao III Šubić , koji je umro 1356. godine i koji je oženio mletačku plemkinju Katarinu Dondalo
- Deodat , koji je bio birbirski knez 1345 do 1347. godine
- Katarina , koja se udala za Ivana Jurišića
Brak[uredi | uredi kod]
Udala se za Vladislava Kotromanića, brata bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Jelenina udaja za Vladislava je opet zbližila moćne porodice Kotromanića i Šubića, [1] a vjenčanje je obavio trogirski biskup Lampridi. [2] Kako su Jelena i Vladislav bili u drugom i trećem koljenu srodstva, bio je potreban otpust od pape kako bi brak bio valjan u očima Rimokatoličke crkve. Za taj otpust se niko nije pobrinuo, iako je papa ranije dao otpust za brak Vladislavova brata i ortenburške grofice na zahtjev bana Mladena II Šubića, što je Jelenin brak s Vladislavom činilo neispravnim prema kanonskom zakonu. [1][2] Jelenin suprug, ipak, nije bio vjeran, baš kao i većina Kotromanića. Dominik Mandić smatra da je Vladislav dobio vanbračnog sina, budućeg kralja Stjepana Dabišu, nedugo nakon što je Jelena rodila budućeg kralja Tvrtka I. [2] Djeca Vladislava i Jelene su bili:
- ban (kasnije kralj) Stjepan Tvrtko I (c. 1338 - 1931)
- ban Stjepan Vuk (rođen 1345 - poslije 1374 )
Međutim Vladislavu i Jeleni pripisuju još jednu kći:
Zbog pogoršanog zdravlja, Vladislav se 1353. godine odrekao nasljednih prava u korist njihovog petnaestogodišnjeg sina Tvrtka, koji je naslijedio Vladislavova brata Stjepana kao ban, a kasnije se okrunio za prvog bosanskog kralja. [3][4] Vladislav je umro u prvim godinama sinove vladavine.
Majka bana[uredi | uredi kod]
Iako nikada nije postala banica Bosne, Jelena je posjedovala značajan uticaj tokom vladavine svoga sina. Jelena je svom sinu pružala podršku tokom njegove vladavine i aktivno učestvovala u upravljanju državom. Za vrijeme borbi njenih sinova, Tvrtka i Vuka, za vlast nad Bosnom 1366. godine, Jelena je bila istjerana iz Bosne i zatvorena u nekom selu pored Neretve.[5] Nakon kratkotrajnog boravka u egzilu, Jelena i Tvrtko su se 1367. odine vratili u Bosnu, gdje je Tvrtko ponovo preuzeo vlast.
Potpis kneginje Jelene i kraljice Doroteje se nalazi pored Tvrtkovog potpisa na jednoj povelji Dubrovčanima, [6] što znači da je kneginja Jelena umrla nakon što se 1377. godine Tvrtko okrunio za kralja.Knjeginja Jelena je umrla u samo podne 10. aprila 1378. godine .
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Draganović, Krunoslav: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Dominik Mandić, Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
- ↑ John Van Antwerp Fine, The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century, Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007.
- ↑ Čuvalo, Ante: Historical dictionary of Bosnia and Herzegovina, Scarecrow Press, 2007.
- ↑ Anđelić, Pavao: Bobovac i kraljeva Sutjeska: stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, Veselin Masleša, 1973.
- ↑ Foretić, Vinko: Povijest Dubrovnika do 1808: dio. Od osnutka do 1526, Nakladni zavod MH, 1980.