Prijezda II

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ban Prijezda II Kotromanić ( tvrđava Zemunik 1233 ili 1242 - Srebrenik 1290 . ) je šesti poznati vladar samostalne Bosanske države. Bio je jedini sin bana Prijezde I koji je nosio njegovo ime.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ban Prijezda II Kotromanić je rođen u tvrđavi Zemunik 1233. ili 1242. godine. Roditelji su mu bili slavonska plemkinja Elizabeta i bosanski ban Prijezda I Kotromanić. Ime Prijezda se često spominje u dokumentima toga vremena, još dok je vladao ban Matej Ninoslav, što je savremenoj historiografiji stvaralo nedoumice i otežavalo vjerodostojnu rekonstrukciju. Za vrijeme očeve vladavine bio je njegov suputnik i Prijezda I ga je proglasio svojim suvladarom i njegovim zakonitim nasljednikom , ali kasnije je tu čast dobio i njegov mlađi brat Stjepan I Kotromanić.

Meutim, jedan dragocjen podatak iz 1290. g., podatak u koji ne postoji nikakva sumnja, svjedoči da je između 1287. i 1290. g. došlo do promjene na bosanskom prijestolju. Riječ je o pismu pape Nikole IV iz spomenute godine. Papa se obraća slavonskim i hrvatskim velikašima da se bore protiv „Tatara, Saracena, Neugerija, pogana, shizmatika, krivovjeraca i njihovih pristaša“. Nikola IV odabire različite adrese na koje će poslati svoje pismo, pa ga zaista šalje Krkima, Babonićima, Gisingovcima itd., ali među ostalima ne zaboravlja ni „plemenite muževe Stjepana i Prijezdu“, banove Bosne (nobilibus viris Stephano et Brisde banis Bosne). Sinovi Prijezde I -Stjepan I i Prijezda II - preuzeli su između 1287. i 1290. g. očevo bosansko prijestolje i kao bosanski vladari priznati su i izvan svoje zemlje, prije svega na papinskom dvoru. Za politički je položaj braće vrlo važno konstatirati da je Nikolino pismo upućivano na trinaest različitih adresa, a u Bosnu nije poslan ni jedan primjerak osim na dvor bosanskih vladara. Tako ovo papino pismo pokazuje da prijelaz Prijezde I s usorske na bosansku bansku stolicu nije predstavljao samo trenutačan uspjeh novog bosanskog bana, nego je služio i njegovim sinovima da i dalje zadrže objedinjene obje banovine pod vodstvom dinastije Kotromanića. Osim toga, otad će taj ujedinjeni banat postati sinonim za državnu vlast u Bosni sve do Tvrtkove krunidbe. [1]

Početkom februara Prijezda I se odrekao vlasti te državu podjelio na tri djela :

  • dio između Save , Bosne i Vrbasa na upravu je dobio Prijezdin brat Stjepan sa sjedištem u Jajcu
  • Prijezda je dobio dio između Drine , Bosne i jezgra stare Bosne uključujući i Vrhbosnu , ali Usora i Soli su poklonjene Ugarskoj

Sa bratom Stjepanom djelio je vlast u Bosni do 1290. godine. Posle toga Prijezda II se više ne spominje, a na čelu bosanske države ostaje samo Stjepan. Za zaštitnika dinastije Kotromanića smatrao se Sv. Grgur (Georgije) Nazianski, tj. Grigorije Bogoslov. Ban Prijezda iza sebe nije ostavio potomke .

Takođe pogledajte[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Nada Klaić, Zagreb : Eminex, 1994. -Srednjovjekovna Bosna
  • Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne
  • Sima Ćirković, Beograd 1964 -Istorija srednjovjekovne bosanske države
  • Vladimir Ćorović, Beograd, novembar 2001 - Istorija srpskog naroda


Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodnik:
Prijezda I
Ban Bosne
1287 - 1290
Nasljednik:
Stjepan I Kotromanić

Šablon:Stub-bh-biog