Prijeđi na sadržaj

Ischigualasto

Coordinates: 30°4′0″S 68°0′0″W / 30.06667°S 68.00000°W / -30.06667; -68.00000
Izvor: Wikipedija

30°4′0″S 68°0′0″W / 30.06667°S 68.00000°W / -30.06667; -68.00000

Parkovi prirode Ischigualasto i Talampaya
Svjetska baštinaUNESCO
 Argentina


Ischigualasto na mapi Argentine
Ischigualasto
Ischigualasto
Lokacija PP Ischigualasto u Argentini
Registriran:2000. (24. zasjedanje)
Vrsta:prirodno dobro
Mjerilo:viii
Ugroženost:-
Referenca:UNESCO

Ischigualasto ili Mjesečeva dolina (španjolski: Valle de la Luna) je Provincijski park u zapadnoj argentinskoj Provinciji San Juan, pored granice sa Čileom. On, zajedno sa sjevernim susjednim Nacionalnim parkom Talampaya (Provincija La Rioja) pripada istoj geološkoj formaciji u kojoj je pronađeno najviše fosila biljaka, dinosaura i predaka sisavaca, koji otkrivaju evoluciju kralježnjaka i prirodnog okoliša razdoblja trijasa. Zbog toga su ova dva zaštićena područja, površine od 275.300 ha, upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi 2000. godine.[1]

Prirodne odlike

[uredi | uredi kod]
Slavna stijena El Hongo ("gljiva") u PP Ischigualasto

Pokrajinski park Ischigualasto pokriva 603,7 km² krajnjeg zapada pampaskih brda, na nadmorskim visinama od oko 1.300 m. U njemu tipična pustinjska vegetacija (grmovi, kaktusi i pokoje drvo) pokriva tek 10 do 20 % površine. Klima je jako aridna s rijetkim padalinama (uglavnom ljeti) i ekstremnim temperaturama od -10 °C do 45 °C. Također, svako poslijepodne do večeri, neprestano puše južni vjetar brzine 20–40 km/h, koji ponekad prati i jaki zonda vjetar.

U takvim uvjetima su sačuvani ponajbolji fosili iz razdoblja kasnog trijasa (karnik), stari od 231,4 do 225,9 milijuna godina. To je jedino mjesto na svijetu gdje je gotovo cijeli trijas predstavljen u nedirnutim nizovima naslaga kamenja, što uključuje i neke od najstarijih i najbolje sačuvanih ostataka dinosaura na svijetu. Zahvaljujući njima znanstvenci su u mogućnosti pratiti evolucijski razvoj sisavaca od dinosaura; istraživanje koje još uvijek traje.

Naziv

[uredi | uredi kod]

Ischigualasto je dobio ime po poglavici plemena Huarpe koje je ovdje živjelo u vrijeme dolaska Španjolaca. Huarpe su potomci polu-nomadskih plemena lovaca-sakupljača od kojih je pronađeno šest arheoloških lokaliteta sa špiljskim slikama i petroglifima. Oni su uglavnom smješteni iznad ulaza u prirodne zaklone i špilje, u blizini groblja, ostataka naselja i područja za pravljenje alata.

Paleontologija

[uredi | uredi kod]

Tijekom karnika ovo područje je bilo mjesto poplavna dolina s mnogim vulkanima kojima su dominirale rijeke i snažne sezonske padaline. O bogatstvu tadašnje vegetacije najbolje svjedoče okamenjena stabla drveća Protojuniperoxylon ischigualastianus koja su bila viša od 40 m, ali i mnogi fosili paprati i preslica. Od kopnenih kralježnjaka, od kojih dinosauri predstavljaju tek 11%, najzastupljeniji su fosili Rhynchosaura i Cynodonta (ponajviše Hyperodapedona i Exaeretodona).[2] Od kopnenih grabežljivaca najzastupljeniji su hererasauridi, najstarija vrsta dinosaura (čak 72%), ali se tu nalaze i najraniji primjeri dva glavna reda dinosaura, Ornithischia i Saurischia. Od njih su najzastupljeniji fosili arhosaura Herrerasaurusa, dok je za znanstvenike najvažniji rani dinosaur eoraptor koji je otkriven ranih 1990-ih. Ostali značajni fosili su: Pisanosaurus, Staurikosaurus, Sanjuansaurus, Panphagia, Ischisaurus, Frenguellisaurus, Eodromaeus, Chromogisaurus i dr. Ostali oblici pronađenih drevnih guštera (Archosauromorpha), pored spomenutog Exaeretodona, su: Chiniquodon, Ecteninion, Ischigualastia i Probainognathus; dok su negušteroliki kralježnjaci predstavljeni drevnim vodozemcima: Pelorocephalus i Promastodonsaurus.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. World Heritage Committee Inscribes 61 New Sites on World Heritage List, 30. studenog 2000. (en) Preuzeto 11. kolovoza 2012.
  2. Ricardo N. Martinez, Paul C. Sereno, Oscar A. Alcober, Carina E. Colombi, Paul R. Renne, Isabel P. Montañez i Brian S. Currie, A Basal Dinosaur from the Dawn of the Dinosaur Era in Southwestern Pangaea, 2011., Science 331. (6014), str. 206.–210. doi:10.1126/science.1198467. PMID 21233386

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]