Prijeđi na sadržaj

Valdés (poluotok)

Izvor: Wikipedija
Poluotok Valdes
Svjetska baštinaUNESCO
 Argentina


Valdes na mapi Argentine
Valdes
Valdes
Lokacija poluotoka Valdes u Argentini
Registriran:1999. (23. zasjedanje)
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:x
Ugroženost:-
Referenca:UNESCO

Poluotok Valdes (šp.: Península Valdés) je poluotok atlantske obale sjeveroistočnog dijela argentinske pokrajine Chubut (Patagonija). Poluotok, koji se pruža oko 100 km istočno u ocean, ima površinu od 3.625 km² i 400 km obale prepune stjenovitih zaljeva, plitkih uvala, laguna, pješčanih plaža, blatnih obala i otočića. U potpunosti je pretvoren u rezervat prirode, osnovan kako bi se zaštitila njegova jedinstvena svjetska populacija morskih sisavaca. Zbog toga je 1999. godine poluotok Valdes upisan je na UNESCO-vu popisu mjesta svjetske baštine[1].

Južni morski lavovi na obali Valdesa

Bioraznolikost

[uredi | uredi kod]

Najprisutnije vrste morskih sisavca su južni morski lav (Otaria flavescens), južni morski slon (Mirounga leonina) i tuljan krznaš (Arctocephalus australis). Na njegovim obalama obitava najsjevernija populacija južnih morskih slonova koja broji preko 1000 jedinki i jedina je populacija u svijetu koja se povećava. No poluotok Valdes je i važno rasplodno mjesto ugroženih vrsta kao što je južni glatki kit (Eubalaena australis).

Također, u njegovim vodama su orke razvile jedinstvenu strategiju lova koju su prilagodile lokalnim obalnim uvjetima. Naime, orke se sjure u plitke vode plaže Valdésto kako bi zgrabile mlade morske lavove i morske slonove, često izbacujući tijelo u potpunosti na obalu.

Velika raznolikost ptica (181 vrsta od kojih je 66 vrsta selica) na poluotoku se javlja na međuplivnim ravnim muljevitim obalama i obalnim lagunama. Mageljanov pingvin je najbrojnija vrsta s gotovo 40.000 aktivnih gnijezda raspoređenih među pet različitih kolonija. Na otoku se mogu pronaći i južnoamerički nojevi, nandui.

Kopneni sisavci su također u izobilju, poput velikih stada gvanaka i mara, argentinskog endema koji je ugrožen u drugim dijelovima zemlje.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. World Heritage Committee Inscribes 48 New Sites on Heritage List, 2. prosinca 1999. (en) Preuzeto 14. kolovoza 2012.

Vajske veze

[uredi | uredi kod]