Ognjena zemlja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ognjena zemlja
Tierra del Fuego
Karta arhipelaga
Karta arhipelaga
Država  Čile
 Argentina

Ognjena zemlja (španjolski: Tierra del Fuego) je arhipelag na krajnjem jugu Južne Amerike od koje je odvojen Magellanovim tjesnacom.[1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Njegove sjeverne granice označava Magellanov tjesnac, južne Rt Horn (na Otoku Hornos), istočna granica je Rt San Juan na otoku Estados, a zapadna- Rt Deseado na otoku Desolación.[1]

Arhipelag je pravi labirint; otoka, otočića i hridi kojih ima - 2.532.[2]

Ukupna površina arhipelaga iznosi 73.746 km², od čega je oko 2 / 3 pripada Čileu, a 1 / 3 Argentini.[3]

Daleko najveći otok je Isla Grande de Tierra del Fuego (47.992 km²[4]). Ostali veći otoci su; Santa Inés, Navarino, Hoste, Dawson, Clarence, Capitán Aracena, Desolación, Londonderry, Gordon i Estados, svi oni veći su od 500 km².[1]

Fizičke karakteristike arhipelaga su vrlo različite, posljednje planine Anda protežu se zapadnim dijelom, a visoravan Patagonije istočnim.[5] Najviše planine nalaze se u Masivu Darwin na Otoku Isla Grande, one se uzdižu do visina od 2.000 do 2488 m (Darwin), na tom otoku se nalazi i veliko polje glečera dugo 140 km.[6]

Tu se nalaze najstarije geološke formacije - stijene stare 245 milijuna godina u zaljevu Lapataia. Pored Ushuaje ima morena i glečera.[6]

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

Klima u arhipelagu je monotono hladna i ljeti i zimi, s velikim kontrastom godišnjih padavina, od 4.600 mm na otoku Desolación (Čile), do 508 mm kod grada Río Grande (Argentina).[3]

Obalne ravnice su sumorne, brijane čestim jakim vjetrovima i natapane čestim kišama, dok su planine u unutrašnjosti vrlo hladne. [3]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Arhipelag je otkrio moreplovac Ferdinand Magellan 1520. kad je plovio tjesnacom nazvanim po njemu Magellanov, on je nazvao regiju Tierra del Fuego (Vatrena zemlja).[3] Ona je pored toga ostala slabo istražena sve do početka 19. vijeka.[5] Uvođenje ovčarstva i Zlatna groznica 1880-ih privukli su brojne koloniste iz Evrope, Argentine i Čilea. Oni su uz boleštine koje su donijeli - istrijebili starosjedioce Ognjene zemlje; One, Alakalufe iYahgane.[5]

Otkriće nafte u Manantialesu 1945. pretvorilo je sjever Ognjene zemlje u jedino čileansko naftno polje.[3]

Naselja[uredi - уреди | uredi izvor]

Dva najveća grada u arhipelagu su Ushuaia i Río Grande oba u Argentini, na Otoku Isla Grande.[4]

Na čileanskoj strani najveća naselja su Porvenir na otoku Isla Grande de Tierra del Fuego u Magellanovom tjesnacu, koji je administrativni centar Provincije Tierra del Fuego i Puerto Williams, na otoku Navarino.[6]

Administrativna podjela[uredi - уреди | uredi izvor]

Ognjena zemlja je administrativno podjeljena u dva dijela, istočni dio koji pripada Argentini (Provincija Ognjena Zemlja) i veći zapadni koji pripada Čileu (Regija Magallanes).[5]

Zapravo cijeli arhipelag pripada Čileu, osim otoka Estados i istočne polovice Otoka Isla Grande, koji pripadaju Argentini.[1]

Granica je dogovorena 1881., ona slijedi meridijan 68° 36′ 38 ″ W, od Rta Espíritu Santo na Atlantiku do Kanala Beagle na zapadu. Otoci Lennox, Picton i Nueva (i nekoliko manjih otočića) na istočnom ulazu u Kanal ostali su predmet spora između dviju država.[3]

Krajem 1978. dvije zemlje bile su na rubu rata zbog neslaganja oko granica, naročito u Kanalu Beagle i na otocima južno od njega. Posredovanjem Vatikana - 1984. sklopljen je Ugovor o miru i prijateljstvu između dviju država (ratificiran 1985.), kojim je okončan sukob i definitivno utvrđene južne granice između Argentine i Čilea.[1]

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Privreda se bazira na eksploataciji nafte i turizmu, a ima i nešto pogona lake industrije. Ovčarstvo koje je nekad bilo važno, je danas u krizi.[5]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]