Prijeđi na sadržaj

Alacaluf

Izvor: Wikipedija
Žena Alacalufa

Alacaluf (Halakwulup, Kaweshkar, Qawasqar, Kaweskar, Kawésqar, Kawesqar), gotovo nestali indijanski narod iz južnog Čilea nastanjen u području Mageljanovog tjesnaca (Estrecho de Magallanes), na sjever do otoka Guaitecas.

Alacalufi (ili Qawasqar, Alacalufe) s još par plemena Cálenches (ili Calenes, Calen, Caleuches ili Calenches, na Golfo de Penas, Estuario de Calén); Yequinahue (Yekinauer), Chono ?, Tajatafes (Tayataf, Taíjataf; na isla Guarello), Keyes (Key-Yus), Caucahues, Adwipliin (ogranak Pecheré Indijanaca), Enoo (možda sinonim za Pecheré) , Pecheré, Huemul (ogranak Pecheré Indijanaca) Lecheyeles i moguće još neki pripadaju istoimenoj jezičnoj porodici Alacalufan.

Alakalufe geografski i jezično dijele na Sjeverne (Qawasqar, uključujući i Chono, na Golfo de Peñas), Središnje ( Estrecho de Magallanes, Punta Delgada, Peninsula Brecknock) i Južne u susjedstvu Yahgan-a, na krajnjem jugu Ognjene Zemlje. Alakalufi Aksanas sa Puerto Eden-a govore varijantom sjevernog alakalufskog jezika. Naš jedriličar Mladen Šutej na svome putu oko rta Horn, našao ih je 17 u Puerto Edenu. Opisao ih je kao siromašan narod koji živi od ribolova. Novce koje dobiju za gorivo (čamaca) potroše na pivo.

Ime Alakalufa možda je došlo od yahgan-skog 'Aala Kaluf' u značenju zapadni narod /zapadnjaci/ sa noževima od školjaka(engl. Western men with mussel-shell knives'). Naziv Kawéskar znači "hombres que llevan piel".

Alakalufi žive u hladnom i vlažnom podneblju, bave se ribolovom i hvatanjem drugih morskih životinja, osobito školjaka i rakova, morskih sisavaca i ptica. Imaju izuzetno visok bazalni metabolizam i sposobni su potpuno goli hvatati morske životinje u veoma hladnoj vodi. Veliki kanu je njihovo glavno prijevozno i transportno sredstvo. U njemu provode većinu vremena, krstareći uz razvedenu čileansku obalu uvijek u potrazi za hranom. Nastamba Alacalufa [1]

Alakalufi nemaju stalnih naselja. Malena porodična grupa od oca, majke i neoženjene/neudane djece najveća je socijalna, ekonomska i politička jedinica koju poznaju. Ponekad na ovakvim lutanjima ipak mogu sudjelovati dvije do tri obitelji. Manje kolibe grade od kore drveta ili kože. Vjeruju u vrhovno biće Xolas (Kholas).[1][2]

O čileanskim Kaweshkarima pisao je čileansko-hrvatski historičar Sergio Laušić Glasinović.[3][4]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2016-12-27. Pristupljeno 2021-08-15. 
  2. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2006-03-20. Pristupljeno 2005-09-22. 
  3. Los kaweshkar, primeros navegantes del estrecho”. Impactos, Punta Arenas, vol. 15 i 19., 1990
  4. Lenguas australes

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Bird, Junius (1946.): "The Alacaluf", Bull Bur. Amer. Ethnol., 143, HSAI 1, Washington D.C., str. 55-79.
  • Skottsberg, Carl (1913.): "Observations on the natives of the patagonian channel region", American Anthropologist, 15, 4, str. 578-616.
  • Orquera, Luis A. y Ernesto L. PIANA (1990.): "Canoeros del extremo austral", Ciencia Hoy, 1, 6, Buenos Aires, str. 18 - 27.
  • Molina, Manuel J. (1970.): "El idioma "aksanas" de los canoeros de los canales patagónicos occidentales: una crítica a D. Hammerly Dupuy", Anales de Arqueología y Etnología, 24-25, Mendoza, str. 251-254.
  • Loukotka, Čestmir (1968.): Classification of south american languages, Los Angeles, str. 454.
  • Lehmann-Nitsche, Robert (1919.): "El grupo lingüístico alakaluf de los territorios magallánicos", Revista del Museo de La Plata, 25, Buenos Aires, str. 15-69.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]