Elly Bašić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Elly Bašić
Rođen/a Gabriela Lerch
3. septembar 1908. (1908-09-03)
Zagreb, Austro-Ugarska Monarhija
Umro/la 25. februar 1998. (dob: 89)
Zagreb, Hrvatska
Počivalište Mirogoj
Nacionalnost Jugoslavenka, Hrvatica
Etnicitet Židovka
Državljanstvo Hrvatska
Alma mater Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu
Suprug/a/zi/ge Ivo Prišlin
Mladen Bašić
Djeca Relja Bašić
Roditelji Rikard Lerch

Elly Bašić (rođena: Gabriela Lerch) (Zagreb, 3. 9. 1908 - Zagreb, 25. 2. 1998) istaknuta jugoslavenska i hrvatska glazbena pedagoginja, metodičarka i etnomuzikologinja.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Elly Bašić rođena je u Zagrebu 3. 9. 1908 godine u židovskoj obitelji Rikarda Lercha, generalnog direktora hrvatskih pošta u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.[1] Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je studirala i diplomirala glasovir kod Antonije Geiger-Eichhorn, te apsolvirala kompoziciju i dirigiranje kod Frana Lhotke, Franje Dugana i Milana Sachsa. Između 1929 i 1945 osnovala je, vodila i bila profesoricom glasovira i glazbenoteoretskih predmeta na eksperimentalnoj muzičkoj školi "Beethoven". U razdoblju 1945 do 1961 predavala je glasovir i teoretske predmete na Gradskoj muzičkoj školi u Zagrebu. Visokoškolsko predavački curiculum Elly Bašić obuhvaća mjesta asistentice na Muzičkoj i predavačice na Kazališnoj akademiji u Zagrebu, te docenta na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Dugi niz godina bila je stalni vanjski suradnik Zavoda za istraživanje folklora u Zagrebu, a 1962. godine utemeljuje nižu, a kasnije i srednju Funkcionalnu muzičku školu (danas Glazbeno učilište Elly Bašić u Zagrebu).[2]

Aktivnosti profesorice Bašić tijekom njezina duga i plodna života obuhvaćale su i međusobno prožimale više pedagoških, umjetničkih i znanstvenih područja, a u svakome od njih postigla je jedinstvene rezultate u okvirima daleko širim od lokalnih i nacionalnih. Više se desetljeća bavila temom "Kreativnost djeteta kao prirodna datost i mogućnost održavanja i razvijanja kreativnosti u omladine i odraslih". Prva je u svijetu artikulirala znanstvene kategorije spontanog glasanja, uspavanki i pocupkalica, brojalica, igara, skandiranja, rugalica te sportskog navijanja kao glazbenih, govornih i motoričkih elemenata u cjelovitom spontanom glazbenom izražavanju djece i odraslih. Iznimno se uspješno bavila temama kao što su "Dijete i muzikalnost", "Emocionalno inhibirana djeca", "Djeca s poteškoćama u razvoju", te nizom raznih drugih glazbeno-pedagoških problema. Rezultate istraživanja predstavila je u nizu od tridesetak radova na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te posebno znamenitom i uspješnom izložbom "Muzički izraz djeteta" koja je bila postavljena, između ostalog, i kod UNESCO-a u Ženevi 1955. Njezin udžbenik "Sedam nota sto divota" izašao je tijekom 18 godina u 13 izdanja i bio apsolutni bestseler svog vremena u glazbeno-pedagoškom području izdavaštva u Hrvatskoj i Jugoslaviji.[2]

Životna vokacija, najvrjednije postignuće i najšire društvene implikacije cjelokupne djelatnosti Elly povezane su s izumom i utemeljenjem pojma i izražaja Funkcionalne muzičke pedagogije, s osnovnom porukom: "Ne neko dijete, nego svako dijete ima pravo na glazbenu kulturu", "Svako dijete ima kreativnu maštu" i "Svako dijete ima ritma", a koja počiva na prirodnoj dispoziciji mašte i slobode ličnosti djeteta i čovjeka s jedne strane te na zadacima glazbene pedagogije u primarnoj funkciji cjelokupnoga psihološko-socijalnog razvoja s druge strane, podjednako u nadarena, kao i prosječna ili hendikepirana djeteta. Tim se postignućem Elly Bašić općenito smatra jedinim autorom cjelovite i izvorne glazbene pedagogije u povijesti hrvatskog školstva.[2]

Elly je utemeljenjem svoje Funkcionalne muzičke pedagogije te djelovanjem u Hrvatskoj, ostalim republikama Jugoslavije, te posebno u Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Sovjetskom Savezu, Finskoj, Austriji, Francuskoj, Švedskoj, Švicarskoj i Rumunjskoj, revitalizirala i reafirmirala na području glazbene pedagogije izuzetno uspješno dva temeljna civilizacijska i kulturna postulata: demokratičnost i humanizam. Na području glazbene pedagogije iznimno uspješno afirmirala dva temeljna civilizacijska i kulturna postulata: demokraciju i humanizam. Cjelovito i harmonično odgojivši tisuće mladih bića inicirala je podizanje opće civilizacijske razine sredine iz koje je potekla.[2]

Elly Bašić je preminula 25. 2. 1998 godine u Zagrebu. Pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoj.[3] Njezin sin je poznati jugoslavenski i hrvatski glumac Relja Bašić. [4] Suprug Elly Bašić je pijanist i dirigent Mladen Bašić.[5][1]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Snješka Knežević, 2011, str. 106
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Elly Bašić. Glazbeno učilište Elly Bašić. Preuzeto 21. 3. 2014
  3. Gradska groblja Zagreb: Elly Bašić, Mirogoj RKT-19A-I-12
  4. Relja Bašić: Životna priča neponovljivog gospodina Fulira. Večernji list. Arhivirano iz originala na 21. 3. 2014. Preuzeto 21. 3. 2014
  5. Relja Bašić - svjetski glumac sa zagrebačkim štihom. Nacional. Arhivirano iz originala na 21. 3. 2014. Preuzeto 21. 3. 2014

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8