Mladen Bašić (dirigent)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Mladen Bašić
Generalne informacije
Rođenje 1. kolovoza 1917.
Zagreb, Hrvatska  HRV
Smrt 21. studenoga 2012.
Zagreb, Hrvatska  HRV
Zanimanje pijanist i dirigent
Žanr(ovi) ozbiljna glazba
Instrument(i) glasovir
Aktivni period 1940. – 1998.
Nagrade
Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada Tito Strozzi
Nagrada Lovro pl. Matačić

Mladen Bašić (Zagreb, 1. kolovoza 1917. - Zagreb, 21. studenoga 2012.), hrvatski pijanist i dirigent.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Mladen Bašić je studirao klavir, dirigiranje i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Umjetničku karijeru započeo je 1940. kao korepetitor, a od 1945. i kao dirigent Opere HNK u Zagrebu. U razdoblju od 1955. do 1958. u tom je našem najpoznatijem nacionalnom kazalištu obnašao i dužnost ravnatelja Opere. Godine 1959. bio je imenovan direktorom Opere Landestheater-a u Salzburgu, gdje je godinu dana kasnije bio angažiran i kao šef-dirigent orkestra Mozarteum. Od 1962. do 1972. bio je stalni gost-dirigent znamenitoga Gran Teatre del Liceu u Barceloni. 1967. i 1968. djelovao je kao prvi dirigent Opere u Frankfurtu, od 1968. do 1970. bio je direktor Splitskog ljeta i Opere HNK u Splitu. Od 1970. do 1978. bio je stalni dirigent i šef programa Zagrebačke filharmonije, ali i bliski suradnik Lovre von Matačića. Od 1978. pa sve do 1990. bio je Generalni glazbeni direktor grada Mainza, obnašajući dužnosti direktora Opere i šefa-dirigenta Filharmonijskog orkestra.

Mladen Bašić je, kao operni i koncertni dirigent, gostovao u mnogim europskim glazbenim prijestolnicama. Znalački je iščitavao skladateljske partiture i pomno pripremao sve svoje izvedbe te su upravo zbog toga njegove interpretacije uvijek plijenile stilskom dotjeranošću i sadržajnošću. U Splitu je 1970. godine ravnao praizvedbom svečanoga scenskog prikazanja Marulova pisan Borisa Papandopula, a bio je osobito zaslužan i za brojne praizvedbe djela drugih hrvatskih skladatelja. Hrvatskoj koncertnoj i opernoj publici prvi je predstavio i djela mnogih suvremenih svjetskih skladatelja: opere Peter Grimes i Nasilje nad Lukrecijom Benjamina Brittena, Španjolski sat Mauricea Ravela, Život razvratnika Igora Stravinskog, operu Vjenčanje u samostanu i balet Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva te balete La Tragédie de Salomé Florenta Schmitta i Čudesni mandarin Béle Bartóka.

Bio je suprug poznate hrvatske glazbene pedagoginje i pijanistice Elly Bašić.[1][2] Posljednja dva desetljeća života proveo je na zagrebačkom Pantovčaku, uz drugu suprugu, balerinu i redateljicu Zlaticu Stepan Bašić, s kojom je bio nerazdvojan otkako su se 1949. u zagrebačkom HNK-u susreli na zajedničkoj produkciji baleta Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva.[3]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ožegović, Nina. „Relja Bašić - svjetski glumac sa zagrebačkim štihom”. Nacional. http://www.nacional.hr/clanak/26182/relja-basic-svjetski-glumac-sa-zagrebackim-stihom. Pristupljeno 24. srpnja 2013.  ((sh))
  2. Snješka Knežević, 2011, str. 106
  3. MATICA / Vijenac – Jana Haluza: »Maestro bez samodopadnosti«, pristupljeno 24. srpnja 2013.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Knežević, Snješka / Laslo, Aleksander: Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb, 2011. ISBN 978-953-174-393-8
  2. Kovačević, Krešimir: »BAŠIĆ, Mladen«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 149.
  3. Požgaj, Višnja: »KARIJERA OSTVARENIH ŽELJA«, u: Šeput, L. & Jelača, M. (ur.), VIJENAC, Zagreb: Matica hrvatska, Broj 312, 16. veljače 2006.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]