Dobrilo Pavić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dobrilo Pavić
Nema slobodne slike
Rođen/a 21. april 1946. (1946-04-21) (dob: 74)
Plužine, NR Crna Gora, FNRJ
Prebivalište Plužine
Nacionalnost crnogorska
Državljanstvo crnogorsko
Obrazovanje Viša pedagoška škola (Mostar), Filozofski fakultet (Novi Sad)
Alma mater Univerzitet u Novom Sadu
Zanimanje nastavnik, književnik
Poznat/a po po književnom radu
Suprug/a/zi/ge Anđelka Pavić
Djeca sin Aleksandar

Dobrilo Pavić (Plužine, 21. IV. 1946), crnogorski književnik.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovnu školu završio je u Plužinama, a gimnaziju u Sečnju u Banatu. Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Mostaru, Grupa za srpskohrvatski jezik i istoriju. Apsolvirao je jugoslovensku književnost u Novom Sadu.

Radni vijek proveo je u Plužinama, prvo u osnovnoj i srednjoj školi kao nastavnik, a zatim kao direktor Doma učenika, čiji je bio osnivač. Bio je i direktor Centra za kulturu, sekretar u DPS-u, rukovodilac službe u Centru za socijalni rad. Sada je direktor NVO "EVIVA PIVA" Plužine.

Živi i radi u Plužinama, ali povremeno boravi i u Belom Manastiru, gdje živi njegova supruga Anđelka Pavić.

Književni rad[uredi - уреди | uredi izvor]

Piše poeziju, a u novije vrijeme i prozu (romane i pripovijetke). Njegovo stvaralaštvo, tvrdi se, stilski je tečno i opojno djeluje na čitaoce, tako da se njegova proza čita u dahu od korica do korica.

Prevođen je na bugarski, engleski, mađarski, makedonski, njemački, rumunski, poljski, ruski i slovenski.

Zbirke poezije[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Presa" (Pljevlja, 1980), hermetička, misaona i intimistička poezija.
  • "Đavo - brojilo" (Valjevo, 1987), poezija žestoke pobune protiv robovanja ljudima, stvarima i konvencionalnom načinu razmišljanja i protiv organizovanja života u društvu u posljednjim decenijama dvadesetog vijeka.
  • "Kazaljka" (Trebinje, 1991), zbirka pjesama o ljubavi, o čarima življenja sa ženom koju voliš.
  • "Odmut", (Podgorica, 1994), poezija tematski vezana za ljudski iskon i osudu gospodara koji tiraniše narod.
  • "Ledenica" (Podgorica, 1996), motivi strepnje nad lijepim u životu; ljubav kao dominantno u čovjeku.
  • "Zemni glas" (Podgorica, 1999), raznovrsne elegične sudbine ljudi i žena i osuda rata.
  • "Preskakala s Jelenom" (Nikšić, 2000), kultna poezija; stvaranje idola žene. Zbirka je jedinstvena. U njoj se stilskim figurama na nov način iskazuje ljubav prema ženi, što je novina u savremenoj evropskoj poeziji.
  • "Okapine" (Bukurešt, 2002), izbor ljubavne poezije na (rumunskom jeziku.
  • "Sebi ruke" (Nikšić, 2010), nova metaforika kazivanja intime, a istovremeno i čežnja prema uzvišenom osjećanju i žal za neostvarenom željom.

Romani[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Dok se ne vratim" (Nikšić, 2003), ljubavni roman s posmatranjem previranja u Jugoslaviji.
  • "Iz magline" (Nikšić, 2003), misaoni roman, a istovremeno i oda prirodnim ljepotama zemlje.
  • "Smutnja" (Nikšić, 2007), roman motivski vezan za raspad Jugoslavije.
  • "Čiji je grijeh" (Nikšić, 2008), složena tematska struktura o porijeklu grijeha; to je roman idejā, a istovremeno i ljudskih sudbina.
  • "Magla istorije" (Novi Sad, 2012), roman o filozofiji bogumilskog vjerovanja i nesagledivosti tragike tih vjernika na granicama pravoslavlja i katolicizma.
  • "Znamo li se?" (Nikšić, 2012).

Zbirke pripovijedaka[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Đe nađe Taliju" (Nikšić 2003), tematika stvarnog i onostranog.
  • "Zakopano blago" (Nikšić, 2006), izmišljene i stvarne legende s prostora Balkana, kao i mistični motivi izuzetno bitni za razvoj čovjekove mašte. Ovdje je posebno došla do izražaja stvaraočeva invencija i imaginacija.

Ostalo[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Scenario za etnomuzikološki film "Pivska svadba".
  • Igrokaz "Durmitorsko sijelo".
  • Priprema knjige "Balkanska Troja" Dušana Jovovića.