Anđelka Pavić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Anđelka Pavić
Baranjska pjesnikinja, spisateljica i prevoditeljica
Rođenje10. 1. 1954. (1954-01-10) (dob: 70)
Osijek, Hrvatska, Jugoslavija
PrebivališteBeli Manastir
Nacionalnostcrnogorska
Ostala imenaAnđelka Lakićević (djevojačko prezime)
Državljanstvohrvatsko
ObrazovanjeFilozofski fakultet u Novom Sadu, grupa za južnoslovenske jezike i književnost
Alma materNovosadski univerzitet
Zanimanjeprofesorica srpskog i hrvatskog jezika i književnosti
Mjesto porijeklaŠećerana
Poznat/a pohaiku-poeziji, svojim knjigama i istraživanju života i djela Steve Čuturila
Suprug/aDobrilo Pavić
Djecasin Aleksandar
Anđelka Pavić (prva slijeva) na promociji svoje knjige "Ljubav je riječ" 11. XII. 2008. godine u Belom Manastiru

Anđelka Pavić (Osijek, 10. I. 1954) baranjska je pjesnikinja, spisateljica i prevoditeljica. Živi u Belom Manastiru.

Životopis[uredi | uredi kod]

Od rođenja je živjela u belomanastirskom prigradskom naselju Šećerani, kasnije u Belom Manastiru. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Belom Manastiru, a filozofski fakultet, grupu za južnoslovenske jezike i književnost, u Novom Sadu. Godine 1978. zaposlila se u srednjoj školi u Belom Manastiru, gde je do penzionisanja radila kao profesor srpskog i hrvatskog jezika i književnosti.

Njen suprug Dobrilo Pavić, koji živi u Plužinama u Crnoj Gori, afirmisani je crnogorski pisac, autor većeg broja poetskih i proznih knjiga.

Društveni angažman[uredi | uredi kod]

U školi, a jedno vrijeme i u SKUD-u "Jovan Lazić", godinama je vodila literarno-recitatorsku sekciju i pripremala s učenicima brojne kulturne programe i organizovala priredbe. Jedan je od osnivača belomanastirskog pododbora zagrebačke SKD "Prosvjete", "Društva za srpski jezik i književnost u Hrvatskoj" te "Kulturno-umjetničkog društva 'Montenegro-Montenegrina' i prijatelja Republike Crne Gore Beli Manastir".

Društvo za srpski jezik i književnost u Hrvatskoj od osnivanja 1998. do 2008. godine djelovalo je kao aktiv nastavnika srpskog jezika. Kao potpredsjednica, a kasnije i predsjednica Društva, Anđelka Pavić organizovala je niz seminara za nastavnike srpskog jezika, na kojima su se kao predavači pojavljivali poznati profesori s beogradskog, zagrebačkog i novosadskog univerziteta. Za vrijeme svog članstva u Društvu uspostavila je saradnju s Maticom srpskom, Institutom za srpski jezik SANU u Beogradu i Srpskom akademijom nauka i umetnosti.

Učestvovala je na 16. kongresu slavističkih društava u Vrnjačkoj Banji u oktobru 2005. godine s predavanjem o nastavi srpskog jezika u školama u Hrvatskoj. Godine 2009. radila je na prikupljanju jezičke građe u Slavoniji i Baranji za potrebe projekta "Dijalektološka ispitivanja srpskog jezičkog prostora", u organizaciji Instituta za srpski jezik SANU.

Kao predsjednica "KUD-a 'Montenegro-Montenegrina' i prijatelja Republike Crne Gore Beli Manastir", koje djeluje od 2006. godine, uspostavila je saradnju sa sličnim udruženjima Crnogoraca u Hrvatskoj i u regionu, posebno s Upravom za dijasporu u Crnoj Gori. Organizovala je niz manifestacija kojima je cilj očuvanje i njegovanje kulturnog, historijskog i duhovnog identiteta crnogorskog naroda.

Prevodilaštvo[uredi | uredi kod]

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku imenovana je 2001. za stalnog sudskog tumača za srpski jezik, a 2006. stekla je diplomu prevoditelja za srpski i crnogorski jezik u SPES-u - centru za poduke i prevodilaštvo d.o.o., koji ima kancelarije u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.

Za beogradsku firmu "Impulse European Organization" d.o.o. prevela je s hrvatskog na srpski jezik slikovnice edukativnog karaktera: "Engleski jezik", "Priroda" i "Matematika" te knjigu "Kuvar : riznica klasika". Prevela je nekoliko osnovnoškolskih udžbenika s hrvatskog na srpski jezik i lektorisala nekoliko takvih udžbenika drugih prevodilaca.

Za zagrebački Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje s grupom profesora radila je na izradi ispitnih kataloga iz srpskog za državnu maturu od 2006. do 2016. godine.

U zagrebačkom časopisu "Jezik" objavila je stručni rad iz oblasti jezika: "Eksterna i interna jezička modifikacija".

U časopisu "Književnost i jezik" u izdanju Društva za srpski jezik Srbije objavila je rad pod naslovom "Društvo za srpski jezik i književnost u Hrvatskoj od 1998. do 2008. godine".

Djela[uredi | uredi kod]

Poezija[uredi | uredi kod]

Poeziju je počela pisati još u najranijem djetinjstvu, ali je prve pjesme ("Kad velikima dosadi..." i "Predskazanje") objavila tek u februaru 2000. godine u 37-38. broju zagrebačkog časopisa "Prosvjeta". Svoju prvu knjigu, pjesničku zbirku "Ljubav je riječ", objavila je 2007. godine u Nikšiću.

Objavila je i dvije zbirke haiku-pjesama: "Haiku pišem" (2016. godine) u izdanju KUD-a "Montenegro-Montenegrina" i prijatelja Republike Crne Gore Beli Manastir i "Sve je haiku" (2022), čiji je izdavač "Obodsko slovo" iz Podgorice.

Pjesme su joj objavljene u prestižnim književnim časopisima i antologijama u Hrvatskoj i svijetu.

Alternativna psihologija i medicina[uredi | uredi kod]

Anđelka Pavić se bavi proučavanjem altenativne psihologije i medicine. Kao rezultat toga nastala je njezina knjiga "Kako izliječiti tijelo i dušu", puna praktičnih savjeta i recepata za zdrav život. Knjiga je doživjela dva izdanja, prvo 2010. godine u Nikšiću i drugo 2018. godine u Belom Manastiru.

Proza[uredi | uredi kod]

Skoro čitavu deceniju (2013-2023) Anđelka Pavić bavi se životom i radom Steve Čuturila, gotovo zaboravljenog pedagoga, pisca i prosvjetitelja, rodom iz Like, koji je živio krajem 19. i početkom 20. vijeka. O njemu je objavila brošuru "Priča o učitelju" (2018), a 2020. godine knjigu "Bukvari Steve Čuturila".

Fototipsko izdanje njegovog "Bukvara za crnogorske škole" iz 1883. godine objavila je 2021. u izdanju "Obodskog slova". To je najstarije sačuvano izdanje tog Bukvara, koje je identično prvom bukvaru iz 1879. godine, koje je Čuturilo štampao u Pančevu za potrebe osnovnih škola u Crnoj Gori, gdje je, odmah poslije njenog oslobođenja od Turaka, nekoliko godina obavljao dužnost glavnog školskog nadzornika.

Zahvaljujući Anđelki Pavić, a posebno Milevi Ćuturilo, od koje je dobila sačuvani original bukvara iz 1883. godine, kao i mnoštvo građe o tom prosvjetitelju, fototipsko izdanje tog Bukvara našlo je svoje mjesto u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore "Đurđe Crnojević" na Cetinju.

Izvori[uredi | uredi kod]