Metafora
Metafora (grč. meta = promjena, pherein = nositi; μεταφορά = prijenos) skraćena je poredba, po njoj se ostvaruje prijenos značenja tako da se istakne jedna zajednička značajka iz po njoj iz jednog područja života i svijeta koja se poveže s drugim područjem.
Metafora je semantička preinaka osnovnih značenjskih jedinica koju uzrokuje, odnosno indicira kontekst od njih bitno različit.'' (Ante Stamać)
- Ivan Gundulić, „Suze sina razmetnoga”
Ah, sad imam pamet hitru,
Sve je, što svijet gleda i dvori,
Na ognju vosak, dim na vitru,
Snijeg na suncu, san o zori,
Trenuće oka, strila iz luka,
Kijem potegne snažna ruka.
- Tin Ujević, „Svetkovina ruža”
Ruže su munje misli, one su u srce strijela,
ruže bogate, besplatne, u bašti na ivici druma.
O ruže su kâd nebeski, one su oko vidjela,
i muzika prirode s mirisom jezovitih šuma.
- William Shakespeare, „Kako vam je drago”
Cijeli je svijet pozornica
i svi su muškarci i žene tek glumci:
imaju svoje izlaske i ulaske
Neke su metafore postale frazama koje više i ne primjećujemo. Ako se neka metafora često rabi, govornici je prestaju gledati kao metaforu:
- jagodica (prsta) - umanjenica od imenice jagoda
- jabučica (Adamova) - umanjenica od imenice jabuka
- ogranak (poduzeća) - manja grana koja se odvaja od veće grane
- umoran - od glagola umoriti, ubiti
No, metaforički su frazemi česti i u svakodnevnome, kolokvijalnome govoru.
- mačji kašalj, Potemkinova sela, mirna Bosna, sezona kiselih krastavaca
Ili pak u oznakama karakternih osobina:
- On je lisac. Njihov je predsjednik pravi lav.