Dame Gruev

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Damjan Gruev

Дамјан Јованов Груев (mk)

Дамян Йованов Груев (bg)
Damjan Jovanov Gruev
Rođenje(1871-01-19)19. 1. 1871.
Smiljevo, Osmansko carstvo
Smrt23. 12. 1906. (dob: 35)
Rusinovo, Osmansko carstvo

Damjan (Dame) Jovanov Gruev (makedonski: Дамјан Јованов Груев, bugarski: Дамян Йованов Груев; Smiljevo, 17. januar 1871. – Rusinovo, 23. decembar 1906.), bio je makedonski[1] učitelj, revolucionar i jedan od osnivača Makedonske revolucionarne organizacije. Grueva se smatra nacionalnim herojem kako u Severnoj Makedoniji, tako i u Bugarskoj.[2]

Biografija[uredi | uredi kod]

Gruev potiče iz Demir Hisara, iz sela Smiljeva, gde je rođen 1871. godine. Završio je šesti razred u Solunskoj bugarskoj gimnaziji Sv. Kirila i Metodija. U januaru 1888. godine pridružio se grupi Petra Pop Arsova i sa 19 članova putovao u Beograd na poziv srpskog društva Sveti Sava, gde su završili gimnaziju. Društvo Sveti Sava je finansiralo njegovo školovanje na Velikoj školi. Isključen je iz škole 1891. godine i napustio Beograd i otišao u Sofiju, gde je upisao Visoko sveučilište. Isključen je 1891. godine i iz bugarske škole. U Sofiji se sa nekoliko istomišljenika udružio u ložu „Družba“, čijoj je plan bio promena 23. člana Berlinskog kongresa.

Trup Grueva

Nakon ubistva ministra finansija u vladi Kneževine Bugarske, Hrista Belčeva, 27. marta 1891. godine Bugari su uhapsili Damijana Grueva i njegove drugove. U aprilu 1891. godine otputovao je u Makedoniju, gde mu u Bitolju odbiju molbu za mesto učitelja, ali je uspeo da dobije to mesto u rodnom Smilevu. Taj posao nastavi u Prilepu, Solunu (1893.). Tu je glavni incijator za osnivanje MROa 23. oktobra 1893. Damijan Gruev postane sekretar i računovođa te tajne organizacije, koja je kasnije promenila ime u VMRO. Sam Gruev je rekao da je organizacija napravljena po uzoru Unutrašnja revolucionarna organizacija Hrista Boteva, Vasila Levskog i Georgija Benkovskog.

Postavljen je za učitelja u Štipu za školsku godinu 1894/1895. godine, gde upoznaje Goce Delčeva i Tošeja Delivanova.

Godine 1897. u Solunu je osnovano „Društvo protiv Srba“ čiji je cilj bio da „ognjem i mačem iskoreni Srbe iz Makedonije“. Na čelu ovog društva je bio Damjan Gruev.[3]

Srpski izveštaj o smrti Dame Gruev, kako navodi jedan od njegove čete, koji je uspeo da se spasi. (Januar 9, 1907)

Organi vlasti Osmanskog carstva su ga 1897. godine proterale iz Soluna u Bitolj gde je 6. avgusta 1900. osuđen na 10 godina zatvora. Iako je bio u zatvoru rukovodio je VMRO. Godine 1902. prebačen je u drugi zatvor u Bodrum kale, gde upoznaje Hrista Tatarčeva, Hrista Matova, Pere Toševa, Ivana Hadži Nikolova. Amnestiran je već u proleće 1903.

"Paša efendija, obraćam ti se... Makedonci (kao Dame Gruev) drže svoju reč, a ti, naime, treba da naučiš od nas pravila vojne časti... Nadamo se da ćemo sopstvenim snagama uništiti vaše hrabre vojnike i možda neće biti daleko čas, kada će sunce slobode zasjati nad krvlju natopljenom Makedonijom"[4]

Na kongresu u Smilevu maja 1903. godine izabran je pored Borisa Stefanova i Atanasa Lozančeva za glavnog rukovodioca Ilindanskog ustanka bitoljskog okružja. Dana 9. septembra 1903. poslao je pismo u Bugarsku, gde moli za pomoć. Posle propasti Ilindenskog ustanka javlja se razdor među makedonskim dejcima, koji se razdeliše na tri frakcije. Gruev i saborci Delčev, Petar Acev i Sugarev ističu program "Makedonija - Makedoncima! - i nikom drugom". Javlja se između te tri grupe veliko neprijateljstvo, koje dovodi do međusobnih izdaja i ubistava. Godine 1904. Gruev je zarobljen od srpskog vojvode Micka Krstića i bio njegov "rob" u Poreču, ali je na incijativu Pere Toševa, u srpskom predstavništvu u Sofiji, ubrzo pušten.[5] Gruev je izabran za predsednika[nedostaje referenca] CK-a oktobra 1905. na Rilskom kongresu.

Damjan Gruev je poginuo 23. decembra 1906. u selu Rusinovo prilikom borbe sa turskom poterom. Navodno su ga izdali Turcima - Sarafisti.[6] Po drugom izvoru on je "ubit v Maleševsko v 1907. g."[7]

U skopskom pozorištu je 1937. godine izvedena pozorišna predstava "Zatočnici", po tekstu Anđelka Krstića Južnosrbijanca. U toj istorijskoj drami o četničkoj aktivnosti u Južnoj Srbiji, pojavljuju se likovi srpskih četničkih vojvoda, Micko Krstić, Jovan Babunski i Gligor Stojanović ali i "četnički vojvoda"(!) Damjan Grujev.[8] Grujev je bio "tvorac četničke akcije u Makedoniji".[9]

Ostavština[uredi | uredi kod]

Spomenik Damjanu Gruevu u Skoplju

Bugarski historičar Jordan Badev napisao je, u biografiji Dame Grueva, "da umre za nacionalna dobra. U početku je mladi makedonski apostol [Dame Gruev] gledao samo na redove učitelja. I našao je, zaista, 5-6 ljudi - Luku Đerova, Nedelka Damjanova Kurtančeva, Nikolu Kočova i druge — i sa njima je formirao prvi skriveni, jedino obeleženi, revolucionarni krug".[10]

Srednja škola u Sofiji[11] kao i uvala Gruev na ostrvu Greenwich, Južna Šetlandska ostrva, nose ime po Dametu Gruevu. Njegovo spominje se i u makedonskoj himni, "Danas nad Makedonijom".[12] U njegovu čast na Trgu Makedonije u Skoplju 2011. godine podignut je spomenik u okviru projekta Skoplje 2014.[13]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Wojciech Roszkowski (2016) (English). Biographical Dictionary of Central and Eastern Europe in the Twentieth Century. Taylor & Francis. str. 320. ISBN 9781317475941. 
  2. Alexis Heraclides, The Macedonian Question and the Macedonians: A History, Routledge, 2021, ISBN 9780429266362, p. 37.
  3. Feljton „Srpski četnici na početku dvadesetog veka“; prvi deo „Makedonsko pitanje“; novine „Glas Javnosti“ od 27. februara 2003. (članak na internetu; pristupljeno 4. septembra 2012.)
  4. Pismo Dame Gruev paši efendiji za vrijeme Ilindenskog ustanka
  5. Stanislav Krakov, Plamen četništva, Beograd 1930, 192-197
  6. "Velika Srbija", Solun 25. jun 1916. godine
  7. "Makedonskij golos", S.Petersburg 9. juna 1913. godine
  8. "Vreme", Beograd 12. oktobra 1937. godine
  9. "Velika Srbija", Solun 15. april 1916. godine
  10. Даме Груевъ. Животъ и дѣло ot Йорданъ Бадевъ (1943) stranica 24
  11. Регистър на училищата и университетите в България - 17 Средно училище Дамян Груев, Град София
  12. Pål Kolstø, Strategies of Symbolic Nation-building in South Eastern Europe, Routledge, 2016, ISBN 1317049365, p. 188.
  13. Lucien J. Frary and Mara Kozelsky, Russian-Ottoman Borderlands: The Eastern Question Reconsidered, University of Wisconsin Pres, 2014, ISBN 0299298043, p. 331.

Literatura[uredi | uredi kod]