Bugarska muška gimnazija ,,sveti Ćiril i Metodije“ u Solunu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bugarska muška gimnazija ,,sveti Ćiril i Metodije“
Българска мъжка гимназия „Св. св. Кирил и Методий“
Βουλγαρικό Γυμνάσιο Αρρένων Θεσσαλονίκης
Logo univerziteta
Solunska-gimnaziya.jpg
Historija
Osnivanje 1880.
Zatvaranje 1913.
Generalno
Vrsta muška gimnazija
Jezik bugarski
Administracija
Direktor Kuzman Šapkarev (prvi direktor)
Lokacija
Sedište
  – grad
  – država

Solun
Ottoman flag.svg Osmansko Carstvo (danas Grčka Grčka)

Bugarska muška gimnazija ,,sveti Ćiril i Metodije“ (bugarski: Солунска българска мъжка гимназия „Св. св. Кирил и Методий“; grčki: Βουλγαρικό Γυμνάσιο Αρρένων Θεσσαλονίκης) u Solunu u današnjoj Grčkoj bila je prva bugarska srednja škola u historijskoj regiji Makedoniji koja je delovala u periodu od 1880. do 1913. godine. Gimnazija je osnovana u periodu osmanske vlasti u Makediniji i bila je jedno od glavnih bugarskih obrazovnih centara u širem regionu Makedonije. Danas se u Bugarskoj kao naslednicu ove gimnazije uzima Nacionalna humanistička gimnazija ,,sveti Ćiril i Metodije“ u Blagoevgradu u Pirinskoj Makedoniji.

Osnivanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Prva bugarska škola u Solunu osnovana je 1871. godine. Istorijski događaji kao što su Aprilski ustanak iz 1876. godine, Rusko-turski rat iz 1877-1878. i Kresneško-razloški ustanak 1878-1879. predstavljali su značajne izazove i za organizatore bugarskog obrazovanja u Solunu budući da je zbog sukobljenih nacionalnih sentimenata među Grcima i Bugarima dolazilo do sukoba među ovim dvema zajednicama. Naročito je ovaj sukob bio očigledan u sukobu između Bugarske i Grčke pravoslavne crkve koje su obe nastojale da postignu dominantnu ulogu u gradu i regionu. Ovaj je sukob doveo i do zatvaranja bugarskih škola i uvođenja grčkog jezika u crkve u kojima se do tada koristio slavenski bugarski jezik, dok je značajan deo inteligencije emigrirao u Kneževinu Bugarsku ili Istočnu Rumeliju. Ipak, preostala zajednica nastavila je i sa obrazovnim aktivnostima uz pomoć crkve i novooslobođene bugarske države. Život u samome gradu bio je mirniji nego u turbulentnoj regiji Makedonije, dok je prisutnost stranih konzula garantovala određena organičenja tadašnje osmanske vlasti. 1880. godine Osmansko Carstvo je usvojilo novi zakon koji je organičio ulogu grčkih vladika u životu slavenske zajednice što je dovelo do odluke o osnivanju gimnazije. Kuzman Šapkarev, bugarski folklorist rođen u Ohridu, inicirao je osnivanje gimnazije u Solunu dok je bugarska crkva želela da se škola osnuje u unutrašnjosti u nekom od gradova sa bugarskom etničkom većinom, smatrajući današnje Makedonce etničkim Bugarima. Crkva je na kraju prihvatila osnivanje škole u Solunu kao središtu šireg regiona Makedonije. Učenici ove gimnazije bili su između ostalih i Goce Delčev, Damjan Gruev, Todor Aleksandrov i Vančo Mihajlov.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]