Bijesni Herkul (Seneka)

Bijesni Herkul
Herkul i Lik, (Antonio Canova, 1795)
Autor(i)	Lucije Anej Seneka
Originalni naslov	Hercules furens
Država	Stari Rim
Jezik	latinski
Žanr(ovi)	tragedija

Bijesni Herkul (latinski: Hercules furens) naslov je rimske tragedije s temom iz grčke mitologije (tzv. fabula crepidata) od 1344 stiha, koju je napisao Lucije Anej Seneka.

Ova drama slijedi Euripidovu tragediju Heraklo, ne samo u pogledu tijeka događaja nego i u pogledu njezine središnje poruke: uništenje ljudskog heroizma božanskom surovošću, tj. "paradoks kažnjene vrline". No, za razliku od Euripida, Seneka ovdje prikazuje ubojstvo na otvorenoj sceni i Herkula kako u svom ludilu gubi ljudskost, koju mu je Euripid i u najstrašnijem trenutku pomračenja uma sačuvao.

Lica

• Junona, sestra i supruga Jupitera i kraljica neba
• kor Tebanaca
• Amfitrion, suprug Herkulove majke
• Megara, Herkulova supruga i Kreontova kći
• Lik, uzurpator tebanskog prijestolja
• Herkul, sin Jupitera i Alkmene, ali poznat kao Amfitrionov sin
• Tezej, atenski kralj i Herkulov prijatelj

Zaplet

Lika je zbog njegovih zločina protjerao Kreont, Herkulov tast i tebanski kralj. Herkul je u to vrijeme bio u podzemlju, kamo je otišao potražiti Kerbera kao posljednji posao koji mu je dodijelio Euristej zbog Junonine mržnje. Ovdje je pronašao Tezeja, koji je sišao u Plutonov svijet u društvu Piritoja s namjerom da odvede Prozerpinu. Lycus je iskoristio priliku i uz pomoć zavjerenika ubio je Kreonta zajedno sa svoja dva sina i uzurpirao prijestolje tebanskog kraljevstva.

Prvi čin

Ljubomorna Junona žali se na nevjerstva Jupitera, koji je nebo ispunio svojim ljubavnicama pretvorenim u zvijezde. Ali prije svega bijesna je bog Herkulovih pothvata, koje mu je ona nametnula, a koje je junak sve uspješno ispunio, dovodeći u pitanje nadmoć bogova. U posljednjem pothvatu, Herkul iz Plutonovog podzemnog svijeta izvodi psa Kerbera. Budući da mu nitko ne zadaje strah, Herkul je zapravo jedini koji može pobijediti sebe sama te Junona odlučuje Herkula po povratku iz podzemlja baciti u stanje ludog bijesa. Za taj plan ona angažira Furije.

Kor Tebanaca, koji započinje pjesmu proslavljanjem zore i ljudskih djelatnosti, tuži se zbog pretjerane ambicije čovjeka, koji sam od sebe trči u sustret smrti. Kor zamjeraju Herkulu zbog njegove drskosti u različitim pothvatima i na kraju hvale spokoj koji se jedino može naći u povučenom životu.

Drugi čin

Nabrajajući svoje nevolje, Herkulova žena Megara oplakuje odsutnost Herkula: žali se na nasilje i drskost Lika. Amfitrion sažaljeva očajno stanje Megarinog uma i pruža joj utjehu u svom očaju: on evocira podvige koje je Herkul morao ispuniti, a potom i događaje pod Tebom, gdje je kralja Kreonta, oca Megarinog, ubio tiranin.

Lik, koji Tebom vlada ne po porijeklu nego silom oružja, traži od Megare da ozakoni njegovu vlast tako što će se udati za njega. Megara sa zdražavanjem odbija taj prijedlog. Amfitrion brani Herkulovu slavu uspoređujući njegove nevolje s onima koje su morali pretrpjeti božanstva kao što su Apolon i Bakho. Naposljetku Lik naređuje da se cijela Herkulova obitelj spali, no kad je kralj izišao, Amfitrion začuje herojev džinovski korak.

Kor Tebanaca ponovno razmišlja o Herkulovim pothvatima, a naročito o sukobu s Amazonkama i o silasku u Had, što ga stavlja u istu ravan s Orfejem, koji je otišao da traži Euridikin povratak, te se pridružuje se Amfitrinovim zamolbama i moli za olakšanje Herkulovih muka.

Treći čin

Herkul se vraća i traži od Apolona i ostalih bogova oproštaj zato što je na svijetlost dana mrskog Kerbera iz podzemnog svijeta. Potom primjećuje metež i tjeskobu u palači; Amfitrion ga obavještava o Likovim zločinstvima, pa Herkul kreće kazniti Lika, a u međuvremenu Tezej, koji ga je slijedio i koji je njegovom zaslugom oslobođen iz Hada, opisuje kraljevstvo mrtvih, Plutonov dvorac, suce u paklu i poznate grešnike te detaljno opisuje hvatanje Kerbera.

Kor Tebanaca pjeva o Herkulovoj pobjedi u podzemlju i hvali heroja.

Četvrti čin

Herkul se vraća nakon što je ubio Lika i priprema žrtvu Jupiteru uz molbu da na zemlji zavlada opći mir. Ali iznenada mu se zamračuje um i obuhvaća ga ludilo: učini mu se kako se dan zamračuje i prijeti da će napasti nebom, udružujući se sa Saturnom, svrgnutim ocem Jupiterovim. U trenutku pomračenja uma ubija svoju ženu, zamjenjujući je za Junonu, i svoju djecu, zamjenjujući ih za Likovu, a zatim pada u dubok san.

Kor Tebanaca upravo se obraća snu, moleći ga da zadrži Herkula dok mu se um ne razbistri: čitav svijet neka odzvanja njegovim očajem i neka pobožni pozdrav otprati ubijenu djecu u podzemni svijet. Kor priziva božanstva, zvijezde i elemente, koji vrše utjecaj na "limfatike" (žrtve velikog straha), luđake (žrtve apsolutnog ludila) i one koji su inače nestablinog uma, da se pridruže općoj tuzi i moli za sažaljenje i pomoć za Herkula: kor moli za takav san koji će umanjiti ludilo i vratiti razum te istovremeno oplakuje smrt Herkulove djece.

Peti čin

Herkul se probudi, ponovno bistrog uma, i sazna da je ubio vlastitu djecu. Priprema se da se ubije, ali nadvladaju ga molbe Amfitriona i Tezeja, uključujući i Amfitronovu prijetnju da će onda i on počiniti samoubojstvo, te se Herkul suzdržava od samoubojstva i na prijedlog Tezeja kreće u Atenu kako bi se iskupio za svoja luda djela, budući da je atenski Areopag nekada i Marsa oslobodio krivnje za ubojstvo.

Literatura

• Bradshaw, Watson (1903). The ten tragedies of Seneca. London: S. Sonnenschein & Co.. 
• Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
• Paduano, Guido (2011). Antičko pozorište. Beograd: Clio.