Antonio Canova

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Antonio Canova

autoportret iz 1792.
Biografske informacije
Rođenje 1. novembar 1757
Possagno, Mletačka Republika
Smrt 13. oktobar 1822. (dob: 64)
Venecija, Lombardija–Venecija
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje skulptura

Antonio Canova (Passagno, 1. novembar 1757. – Venecija, 13. oktobar 1822.), talijanski skulptor, slikar i arhitekt, glavni predstavnik klasicizma u skulpturi.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Školovao se u djedovoj klesarskoj radionici i u Veneciji. Djelovao u Rimu, Veneciji, Napulju i Parizu. Bio je glavni portretist papa, evropske aristokracije i vojničke elite. Pod utjecajem antičke skulpture stvorio je vlastitu varijantu klasicističke skulpture. Radio je savršene i dopadljive aktove i mitološke kompozicije. Majstorski obrađuje površinu, pretjerano idealizira likove i stvara nova kompozicijska rješenja (Venera; Tri Gracije; Orfej i Euridika; Paolina Borghese[2] kao Venera uz druge skulpture). Rijetko oblikuje realistična djela kao što su nadgrobni spomenici kardinala Klementa XIII. i Klementa XIV., te biste Napoleona.

Amor i Psiha, mramor, 1,55 x 1,68 x 1,10 m, Louvre.

Za života je bio slavan, dvorski skulptor Ampir stila u doba vladavine Napoleona. Imao je golem utjecaj na generacije skulptora akademista 19. vijeka. U rodnom Possagnu podigao je Tempio Canoviano, hram po uzoru na rimski Panteon, u kom je danas i njegov grob. U Possagnu djeluje i muzej - Gipsoteca canoviana, posvećen njemu i njegovom djelu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "CANOVA, Antonio" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/antonio-canova_(Dizionario-Biografico). pristupljeno 3. 03. 2018.. 
  2. "La Collezione" (talijanski). Galleria Borghese. http://www.galleriaborghese.beniculturali.it/it/il-museo/la-collezione. pristupljeno 3. 3. 2018. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]