Antonio Canova

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Antonio Canova

autoportret iz 1792.
Biografske informacije
Rođenje 1. novembar 1757
Possagno, Mletačka Republika
Smrt 13. oktobar 1822. (dob: 64)
Venecija, Lombardija–Venecija
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje skulptura

Antonio Canova (Passagno, 1. novembar 1757. – Venecija, 13. oktobar 1822.), talijanski skulptor, slikar i arhitekt, glavni predstavnik klasicizma u skulpturi.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Školovao se u djedovoj klesarskoj radionici i u Veneciji. Djelovao u Rimu, Veneciji, Napulju i Parizu. Bio je glavni portretist papa, evropske aristokracije i vojničke elite. Pod utjecajem antičke skulpture stvorio je vlastitu varijantu klasicističke skulpture. Radio je savršene i dopadljive aktove i mitološke kompozicije. Majstorski obrađuje površinu, pretjerano idealizira likove i stvara nova kompozicijska rješenja (Venera; Tri Gracije; Orfej i Euridika; Paolina Borghese[2] kao Venera uz druge skulpture). Rijetko oblikuje realistična djela kao što su nadgrobni spomenici kardinala Klementa XIII. i Klementa XIV., te biste Napoleona.

Amor i Psiha, mramor, 1,55 x 1,68 x 1,10 m, Louvre.

Za života je bio slavan, dvorski skulptor Ampir stila u doba vladavine Napoleona. Imao je golem utjecaj na generacije skulptora akademista 19. vijeka. U rodnom Possagnu podigao je Tempio Canoviano, hram po uzoru na rimski Panteon, u kom je danas i njegov grob. U Possagnu djeluje i muzej - Gipsoteca canoviana, posvećen njemu i njegovom djelu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "CANOVA, Antonio" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/antonio-canova_(Dizionario-Biografico). pristupljeno 3. 03. 2018.. 
  2. "La Collezione" (talijanski). Galleria Borghese. http://www.galleriaborghese.beniculturali.it/it/il-museo/la-collezione. pristupljeno 3. 3. 2018. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]