Antonio Stradivari
| Antonio Stradivari | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | oko 1644. |
| Smrt | 18. decembar 1737. |
| Nacionalnost | Talijan |
| Opus | |
| Polje | muzički instrumenti |
| Praksa | Cremona |
| Potpis | |
 | |
Antonio Stradivari (latinski: Stradivarius; Cremona, oko 1644. – Cremona, 18. decembar 1737), bio je najčuveniji graditelj violina iz Cremone.[1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Stradivari je još uvijek bio učenik Nicolò Amatija kad je 1666. počeo stavljati vlastitu etiketu na violine koje je sam napravio. Isprva se držao stila manjih amatijevih modela, solidne konstrukcije, pa čak i premaza gustim žutim lakom.[1] Postao je smjeliji nakon 1684. kad je počeo izrađivati veće modele, uz primjenu nešto tamnije koloriranog laka i eksperimentirati sa detaljima forme instrumenata.[1]
Njegovi "dugi" modeli iz 1690. bili su kompletna inovacija u proporcijama gudačkih instrumenata. Nakon 1700. nastupio je period kad se vratio starom stilu, koji nije dugo trajao, jer je ponovno počeo praviti veće modele i na brojne druge načine poboljšavao svoje instrumente. Tad je napravio i nekoliko vrhunskih violončela i viola.[1] Stradivari je svojom metodom gradnje violina stvorio standard za kasnija vremena. On je izmislio današnju formu violinskog mosta i definirao proporcije moderne violine, plićeg tijela koje daje snažniji i prodorniji zvuk od ranijih violina. Dugo se mislilo da tajna Stradivarijevih akustički savršenih violina leži u laku kojim su premazane, te kemijskoj formuli koju se nikako nije uspjelo otkriti iako se o njoj mnogo raspravljalo.[1]
Suvremena istraživanja ipak su uspjela izolirati nekoliko faktora koji utječu na ljepotu zvuka njegovih violina. Među njima su debljina (zbog toga i vibracijske karakteristike) gornjih i stražnjih dašcica, stanje mikroskopskih pora unutar drva violine, i na kraju kemijsku formulu laka. Stradivarijev uspjeh vjerojatno je proizašao iz stručne optimizacije svih tih i drugih faktora u njegovom dizajnu.[1]
Zlatno doba njegova stvaralaštva bilo je između 1700. i 1720. kada je napravio svoje najpoznatije violine, danas nazvane po njihovim vlasnicima: Betts (1704), Alard (1715) i Messiah (1716).[2] Stradivari je imao jedanaestero djece,[2] među kojima se dvoje sinova, Francesco (1671–1743) i Omobono (1679–1742), nastavilo baviti gradnjom violina. Oni su najvjerojatnije pomagali ocu, zajedno sa Carlom Bergonzijem, koji je izgleda uspio naslijediti bottegu i sve zalihe.[1]
Stradivarijeve violine karakterizira punoća tona i brza reakcija instrumenta koju nakon njega nikad nije uspio nadmašiti.[2] Pored violina Stradivari je izrađivao harfe, gitare, viole i violončela, ukupno oko 1100 instrumenata od kojih je do danas preživjelo 650.[3] Rijetki primjerci koji se prodaju dostižu astronomske cijene, tako je violina Lady Tennant prodana u aprilu 2005. na aukciji u New Yorku za 2.5 miliona USD.[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 „Antonio Stradivari” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 28. 1. 2019.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Stradivari” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMH. Pristupljeno 28. 1. 2019.
- ↑ 3,0 3,1 „Antonio Stradivari - Stradavarius Violins” (engleski). Violin site. Pristupljeno 28. 1. 2019.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Antonio Stradivari (en)
