Amir Taheri

Izvor: Wikipedia
Amir Taheri
Biografske informacije
Rođenje 9. 6. 1942.
Ahvaz, Huzestan,
 Iran
Nacionalnost Iranac; Britanac
Obrazovanje
Zanimanje novinar, pisac
Opus
Znamenita djela
Spirit of Allah: Khomeini and the Islamic Revolution,
Holy Terror: Inside the World of Islamic Terrorism,
Cauldron: The Middle East Behind the Headlines,
Nest of Spies: America's Journey to Disaster in Iran,
Crescent in a Red Sky: The Future of Islam in the Soviet Union,
Unknown Life of the Shah,
Persian Night: Iran under the Khomeinist Revolution

Amir Taheri (perz. امیر طاهری, Ahvaz, Iran, r. 9. 6. 1942.) je iransko-britanski konzervativni[1] novinar i pisac s prebivalištem u Evropi. Autor je brojnih radova s temama o Bliskom Istoku, Iranskoj revoluciji, Muhamed-Rezi Pahlaviju, Ruholahu Homeiniju, islamizmu, islamu i terorizmu. Taheri je bio predmetom višestrukih kontroverzi zbog fabrikacija u njegovim pisanjima među kojima je najpoznatija ona o navodnom iranskom sumptuarnom zakonu iz 2006. godine.

Karijera[uredi - уреди]

Amir Taheri rođen je 1942. u Ahvazu, gradu u Huzestanu na jugozapadu Irana. Obrazovan je u Teheranu, Londonu i Parizu. Tokom 1970-ih godina u vrijeme vladavine Muhamed-Reza Pahlavija obnašao je više visokih funkcija – od 1972. bio je izvršnim urednikom izrazito prošahovskog časopisa Kajhan[2][3], te od 1973. članom odbora vjerovnika Iranskog instituta za internacionalne i ekonomske studije u Teheranu[3]. Godine 1979. u Iranu izbija narodna revolucija čime Taheri gubi sve stečene funkcije i emigrira u Evropu gdje se aktivira kao gorljivi autor protiv revolucije i Homeinija. Tokom 1980-ih prvo je pisao za londonski Sunday Times (1980.1984.)[3], potom je bio glavnim urednikom pariškog časopisa Jeune Afrique (1985.1987.), a povremeno je surađivao i za časopise kao što su britanski The Daily Telegraph, The Guardian, The Times i The Daily Mail, te pakistanski Daily Times. Od 1984. do 1992. bio je i članom izvršnog odbora International Press Instituta.

Časopisi za koje je pisao kao kolumnist još 1990-ih i 2000-ih uključuju saudijski Asharq Al-Awsat i Arab News, američki International Herald Tribune, The Wall Street Journal, The New York Times, The Los Angeles Times, Newsday, The Washington Post, New York Post i National Review, njemački Die Welt, Der Spiegel i Focus, francuski L'Express, Politique internationale i Le Nouvel Observateur, španski El Mundo, te italijanska La Repubblica. Taheri je radio i kao komentator za CNN, BBC i RFI, a potpisuje i nekoliko TV-dokumentaraca s temama Bliskog Istoka. Intervjuirao je više svjetskih lidera među kojima su američki predsjednici Richard Nixon, Gerald Ford, Jimmy Carter, Ronald Reagan i Bill Clinton, saudijski kralj Fahd, sovjetski vođa Mihail Gorbačov, egipatski predsjednik Anwar Sadat, kineski premijer Zhou Enlai, indijska premijerka Indira Gandhi i njemački kancelar Helmut Kohl.

Taheri je objavio nekoliko knjiga koje su prevedene u dvadesetak svjetskih jezika. Godine 1988. Publishers Weekly iz New Yorka proglasio je njegov rad Holy Terror: Inside the World of Islamic Terrorism jednom od najboljih knjiga godine. Druga njegova knjiga Cauldron: The Middle East Behind the Headlines korištena je kao obavezna literatura na nekim univerzitetima u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Njegova najnovija knjiga Persian Night: Iran under the Khomeinist Revolution iz 2009. raspravlja o modernoj iranskoj historiji, politici i geopolitičkim ambicijama.

Kontroverze i fabrikacije[uredi - уреди]

Knjiga Nest of Spies[uredi - уреди]

Šaul Bahaš, iransko-jevrejski historičar za blistoistočne studije sa američkog univerziteta George Mason[2], napisao je 1989. recenziju knjige Nest of Spies (sh. „Gnijezdo špijuna“) u kojoj navodi da se Taheri koristi teorijama zavjere i da se opetovano referencira na knjige i dokumente u kojima slične informacije jednostavno ne postoje[4]. Bahaš navodi da je Nest of Spies knjiga koja „modernu historiju dovodi na loš glas“[4][5].

Homeinijevi citati[uredi - уреди]

Jedan od najpoznatijih citata koji je Taheri pripisao Ruholahu Homeiniju glasi[2]:

Wikicitati „We do not worship Iran, we worship Allah. For patriotism is another name for paganism. I say let this land [Iran] burn. I say let this land go up in smoke, provided Islam emerges triumphant in the rest of the world.“
()

U prijevodu:

Wikicitati „Mi ne slavimo Iran, mi slavimo Alaha. Patriotizam je drugo ime za poganstvo. Ja kažem neka ova zemlja [Iran] gori. Ja kažem neka ova zemlja ode u dim, samo nek' se islam pobjednički uzdigne nad ostatkom svijeta.“
()

Ovaj citat kojim je Taheri Homeinijevoj politici pokušao pripisati totalni anacionalni i radikalni panislamski karakter redovito je ponavljan u američkim i drugim medijima (npr. Norman Podhoretz u PBS NewsHouru i Michael Ledeen u National Reviewu), a aktivno je korišten i prilikom američke predsjedničke kampanje Rudyja Giulianija iz 2008. godine. Historičar Šaul Bahaš navodi da se Taheri za navedenu izjavu poziva na knjigu koja ne postoji ni u američkim bibliotekama, ni izvornim kolekcijama Homeinijevih govora na perzijskom jeziku[2].

Optužbe protiv Džavada Zarifa[uredi - уреди]

Godine 2005. Taheri je u New York Postu iranskog ambasadora pri UN-u Džavada Zarifa identificirao kao jednog od aktera talačke krize iz 1979. prilikom koje je zauzeta američka ambasada u Teheranu[4]. Ove prozivke negirao je američki profesor Dwight Simpson koji je objasnio da je Džavad Zarif u to vrijeme bio jedan od njegovih studenata i asistenata na Državnom univerzitetu u San Franciscu[4]. Politolog Kaveh L. Afrasiabi s prebivalištem u SAD-u tražio je od glavne urednice Eliane Benador da se lažne prozivke povuku iz medija, no to nije učinjeno[4].

Optužbe protiv Muhameda Hatamija[uredi - уреди]

Prilikom turneje Muhameda Hatamija po Sjedinjenim Državama u septembru 2006. godine, Taheri je u New York Postu oštro napao bivšeg iranskog predsjednika optuživši ga za represiju, netoleranciju i lažno predstavljanje[6]. U recenziji njegovog medijskog članka politolog Kaveh L. Afrasiabi pronalazi niz netočnosti, iskrivljenih prijevoda i objašnjava da je Hatami liberalni političar što je i stav svih zapadnjačkih autora moderne iranske historije[6].

Navodni sumptuarni zakon[uredi - уреди]

Najveća kontroverza koju je izazvao Taheri dogodila se 18./19. 5. 2006. kada je u kanadskom časopisu National Post objavio članak A colour code for Iran's 'infidels'[7] (sh. „Obojeni dres-kod za iranske 'nevjernike'“) u kojem je tvrdio da je „iranski parlament prihvatio sumptuarni zakon o pravilima odijevanja za nemuslimane“ prema kojem će „Jevreji nositi žute značke, kršćani crvene i zoroastrijci svjetloplave“, s ciljem vizualne distinkcije odnosno „ograničavanja utjecaja nevjernika na iransku mladež“[7][8]. Taherijev članak ubrzo su prenijeli mediji širom svijeta, često uz analogije s nacizmom[9][10] kao što su retorička pitanja „Pretvara li se Iran u nacističku Njemačku?“[7]. Istog dana kanadski premijer Stephen Harper osudio je Iran na temelju navedenih vijesti, a američko-jevrejska organizacija Simon Wiesenthal podnijela je pritužbu UN-ovom generalnom sekretaru Kofiju Annanu[11].

Opovrgavanje vijesti o navodnom iranskom zakonu počelo je svega par sati nakon objave Taherijevog članka i to u samom National Postu[12]:

  • Hormoz Gahremani, glasnogovornik iranske ambasade u Ottawi, kategorično je odbacio vijest navodeći da se radi o „klevetničkim optužbama koje su dio prljave kampanje protiv Irana[12].
  • Sam Kermanijan, dužnosnik Iransko-američke jevrejske federacije iz Los Angelesa, izjavio je da je kontaktirao Jevreje u Iranu (uključujući parlamentarca) koji su potpuno opovrgli takve tvrdnje[12].
  • Maurice Motamed, jevrejski zastupnik u iranskom parlamentu, nazvao je vijest potpuno lažnom i dodao da je ona „uvreda za sve religijske manjine Irana“[9].
  • Meir Džavdanfar, izraelski stručnjak za Iran i Bliski Istok porijeklom iz Teherana, opisao je vijest besmislenom[10] i dodao da „niti jedan njegov izvor iz Irana nije čuo za takvo nešto“ i da „ne zna odakle dolaze te priče“[12].
  • Menaše Amir, također izraelski stručnjak za iranska pitanja, isto tako je negirao vijest[9].
  • Marša B. Cohen, američko-jevrejska politologinja s Internacionalnog univerziteta u Floridi, izjavila je da su takve vijesti formirane s ciljem povezivanja Ahmadinežada s Hitlerom[9].
  • Detaljno opovrgavanje otpužbi prenio je i izraelski list Haaretz[10].

Konačno, dana 24. 5. 2006. glavni urednik National Posta Douglas Kelly objavio je ispriku čitateljima zbog lažne vijesti i naveo da je „sada sigurno da priča nije istinita“[13]. Usprkos svim negiranjima Taheri je stao iza svog članka i nastavio tvrditi da je vijest „istinita“[14], a u obrani mu se pridružila i njegova nadređena Eliana Benador koja je ustvrdila da „predočena šira slika nije pogrešna“ odnosno da je „pogrešno stati na stranu terorista“[4].

Bibliografija[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Etzioni, Amitai (2007.): Security First: For a Muscular, Moral Foreign Policy, New Haven: Yale University Press, str. 252. ISBN 978-1-281-72878-4
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 Schwarz, Jonathan (18. 11. 2007.) The Amir Taheri Story, Mother Jones
  3. 3.0 3.1 3.2 "Profile: Amir Taheri". The Emirates Center for Strategic Studies and Research. http://www.ecssr.ac.ae/CDA/en/ProfileBank/ViewProfile/0,2061,806,00.html?null. 
  4. 4.0 4.1 4.2 4.3 4.4 4.5 Larry Cohler-Esses, Bunkum From Benador, The Nation, 14. 6. 2006. (3. 7. 2006.)
  5. 5.0 5.1 Bakhash's review, The New Republic
  6. 6.0 6.1 Afrasiabi, Kaveh L. (16. 9. 2006.): Amir Taheri's Khatami-Bashing Exposed, San Francisco: Payvand Iran News
  7. 7.0 7.1 7.2 Taheri, Amir (19. 5. 2006.): A colour code for Iran's 'infidels', Toronto: National Post (Canada.com, 29. 5. 2006.)
  8. Index.hr (19. 5. 2006.): Iran namjerava uvesti obavezno nošenje posebnih znački za ne-muslimane?
  9. 9.0 9.1 9.2 9.3 Lobe, Jim (24. 5. 2006.): Yellow journalism and chicken hawks, Hong Kong: Asia Times
  10. 10.0 10.1 10.2 Melman, Yossi (19. 5. 2006.): Iranian MPs deny report Jews will be forced to wear badges , Tel Aviv: Haaretz
  11. Hier, Marvin (18. 5. 2006.): Letter to the UN Secretary-General Kofi Annan, SWC News Items
  12. 12.0 12.1 12.2 12.3 Woods, Allan (19. 5. 2006 .): Experts say report of badges for Jews in Iran is untrue, Toronto: National Post
  13. Kelly, Douglas (24. 5. 2006.): Our mistake: Note to readers, Toronto: National Post
  14. Taheri, Amir (22. 5. 2006.): Press Release: Amir Taheri Addresses Queries About Dress Code Story, Benador Associates
  15. John C. Campbell book review (1986.). "The Spirit of Allah: Khomeini and the Islamic Revolution". Foreign Affairs. Council on Foreign Relations. http://www.foreignaffairs.org/19860301fabook10891/amir-taheri/the-spirit-of-allah-khomeini-and-the-islamic-revolution.html. 
  16. John C. Campbell book review (1987./88.). "Holy Terror: Inside the World of Islamic Terrorism". Foreign Affairs. Council on Foreign Relations. http://www.foreignaffairs.org/19871201fabook9695/amir-taheri/holy-terror-inside-the-world-of-islamic-terrorism.html. 
  17. Gaddis Smith book review (1989.). "Nest of Spies: America's Journey to Disaster in Iran". Foreign Affairs. Council on Foreign Relations. http://www.foreignaffairs.org/19890901fabook7627/amir-taheri/nest-of-spies-america-s-journey-to-disaster-in-iran.html. 
  18. NameBase book review. "Nest of Spies: America's Journey to Disaster in Iran". Public Information Research. http://www.namebase.org/books81.html.