Zarez

Izvor: Wikipedia
Zarez
Znaci interpunkcije

Apostrof ( ' ) ( )
Zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( { } ) ( 〈 〉 )
dvotačka ( : )
zapeta ( , )
Crta ( ) ( ) ( ) ( )
trotačka ( ) ( ... )
uzvičnik ( ! )
tačka ( . )
povlaka ( - ) ( )
interobeng ( )
znak pitanja ( ? )
navodnici ( ‘ ’ ) ( “ ” )
tačka zarez ( ; )
kosa crta ( / )
razmak (   ) i interpunkt ( )

Ostali

ampersand ( & )
asterisk ( * ) i asterizam ( )
@ ( @ )
obrnuta kosa crta ( \ )
bulet ( , još )
obelisk ( † ‡ )
stepen ( ° )
znak za broj ( # )
prim ( )
tilda ( ~ )
donja crta ( _ )
uspravna crta/pajp ( | )

Zarez ili zapeta ( , - grč. κoµµa, komma = odsječak;) razgodak je kojime se odeljuju rečenični dielovi radi lakšeg razumevanja, jasnoće ili preglednosti, pogotovo ako se radi o dužim rečenicama. Zarez deli i sintaktičke delove koji ne dolaze zajedno, menja značenje u rečenici ili deli rečenične delove u nizanju. Tri su osnovna pravila korišćenja zareza: nizanje, naknadno dodavanje i suprotnost.


Istorija[uredi - уреди]

U početku se koristila tačka na sredini reda ( · ), tzv. media distinctio što je, zajedno s brojnom drugom interpunkcijom i znakovima, uveo grčki gramatičar Aristofan iz Bizanta. Od 13. veka do 17. veka stoleća, koristila se kosa crta ( / ), tzv. virgula suspensiva, pogotovo u delima Alda Manucija, venecijanskog tiskara, u 16. veku je poprimila današnji oblik.



Upotreba u jeziku[uredi - уреди]


Nizanje[uredi - уреди]


Nabrajanje[uredi - уреди]

Ako istovrsni delovi dolaze jedan uz drugoga, usporedno, bez veznika, odvajaju se zapetom:

  • Psiče, puše, kune, psuje, grize, plače, jadikuje (August Šenoa)
  • Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. (Ivana Brlić-Mažuranić)
  • Govorimo hrvatski, skupina autora, urednik Mihovil Dulčić, Zagreb, Naprijed, 1997., ISBN 953-178-079-0


Topovi, bombe, džemije, torpedi,
Sistemi suhi, kumiri od mjedi,
Plemići lažni - carski svodnici,
Mračnjaci tusti, vragu srodnici


Toči kao iz kabla
na livade,
na voćnjake,
na pašnjake;
ali, nadasve,
lupa na naša stakla,
kuca na naša vrata,
bije nam o krovove.


Pogledati: asindeton, asindetonske se rečenice vežu bez veznika, a povezuju zarezima.


Okomito nabrajanje[uredi - уреди]

Ako se u nizanju delovi pišu jedan ispod drugog, odvajaju brojevima (znamenkama i rečima) ili slovima, onda se ne odvajaju zapetom:

  • Promenjive vrste reči:
imenice
pridjevi
zamenice
brojevi
glagoli
  • Načini u srpsko-hrvatskom jeziku:
a) Imperativ
b) Kondicional prošli
c) Kondicional sadašnji
d) Optativ
  • Primarne boje:
1. žuta
2. crvena
3. plava

Ako u takvom nabrajanju dolaze rečenice koje počinju malim slovom, mogu se odeljivati tačkom sa zapetom. Ako pak počinju velikim početnim slovom, koriste se odgovarajući rečenični znakovi koje rečenica zahteva.


Priložne oznake[uredi - уреди]

Ako u rečenici dolazi više priložnih oznaka raznovrsnih po značenju, one se ne odvajaju zarezom:


Ako se uz nadnevak piše prijedlog u, zarez također ne dolazi:


Vokativ[uredi - уреди]

Vokativ se uvek odvaja zarezom, osim ako nije odvojen uskličnikom.

  • Molim te, Bože moj!
  • Marina, gde si bila?
  • Ne znam šta da ti kažem' Filipe' potpuno si u pravu.


Ako se u oslovljavanju u pismima ne koristi uskličnik, naziv se odvaja zarezom, a rečenica nastavlja malim slovom:

  • Draga majko,
pišem ti ovo pismo...
  • Dragi oče!
Htio sam ti javiti da...'

Atributi i apozicije[uredi - уреди]

Zarez dolazi i u nizanju atributa:

  • Predivna, zamamna, mirisna, crvena ruža.


No, ako atributi čine cjelinu i međusobno su zavisni, oni se ne odvajaju zarezom:

  • Velika bijela psina
  • Šetali smo mirisnom cvjetnom livadom.
  • U zimsku bijelu noć...


Ako se u ispred neke riječi nalaze samo dva atributa koja su odvojena zarezom, govorimo o isticanju:

  • Bio je to koban, užasan dan.


Za odvajanje atributa i apozicija koji dolaze nakon riječi na koje se odnose, pogledajte u dijelu o naknadnom dodavanju.


Ako se zbog abecednog reda prvo navodi prezime pa onda ime, oni se odvajaju zarezom:

  • Matoš, Antun Gustav
  • Ujević, Tin


Semantika[uredi - уреди]

Ponekad se zarezom može potpuno promijeniti značenje rečenice. Poznato je Pitijino proročanstvo koje mijenja značenje ovisno o tome gdje se stavi zarez:

  • Ibis redibis numquam peribis in bello. (lat.)
  • Ići ćeš vratiti se nećeš poginuti u ratu. (prijevod)

Ili pak primjer poput:

  • Dok sam sjedio, na krevetu ugledah pauka.
  • Dok sam sjedio na krevetu, ugledah pauka.


Sastavne rečenice[uredi - уреди]

Zarez ne dolazi u sastavnim rečenicama, ispred veznika i, pa, te, ni, niti i u rastavnim rečenicama, ispred veznika ili

  • Vidio sam psa i mačku te brojne druge životinje.
  • Promotrio nas je pa je potom počeo govoriti.
  • Ni ružne riječi niti psovke ne mogu me pokolebati.
  • Ili je bio tužan ili ljut, nikad ništa drugo.


U takvim rečenicama zarezi mogu doći samo ako su veznici u službi intenzifikatora:

  • I kuću, i polje, i livadu, i more - sve su prodali!
  • Ni za novac, ni za bogatstvo, ni karijeru ne bih izdao svoju obitelj.


Zarez se ne stavlja ni u vezničkom paru ne samo/nego:

  • Ne samo da ne izvršava obveze nego je još i bezobrazan.

Zavisne rečenice[uredi - уреди]

Zarezom se odvajaju zaključne rečenice:

  • Priznao je da je to učinio, stoga su ga zatvorili.
  • Rekao mi je istinu, dakle ipak nije lagao.


Zavisne se rečenice uobičajeno ne odvajaju zarezom:

  • Došao je da bi nas obavijestio.


Ali, ako se nižu, zarez dolazi:

  • Nije znao gdje da putuje, koga da pita, kome da se obrati.


Ako zavisna i glavna rečenica stoje u inverziji, odvajaju se zarezom:

  • Da nisi došao, tko zna što bi se dogodilo.
  • Tko rano rani, dvije sreće grabi.


Naknadno dodavanje[uredi - уреди]


Ako neki dio rečenice nije uže povezan s ostalim dijelovima te je umetnut u tu rečenicu, onda se on odvaja zarezom:

  • Bio je to, bar tako vele, najgori dan.
  • Sve što se može izreći, rekao je Ludwig Wittgenstein, može se izreći jasno.


Ako glavna rečenica može biti bez zavisne, smije se odvojiti zarezom kao da je naknadno dodana (manja joj je važnost od glavne):

  • Jednog lijepog jutra, kad su svi još spavali, probudi me čudan glas.


Objašnjenje[uredi - уреди]

Rečenični dijelovi koji se koriste kao naknadno objašnjenje odvajaju se zarezom.

  • Sve je to bilo mutno, tj. igranje prljavog posla.
  • Morali smo to učiniti, to jest zaprijetili su nam svima.
  • Bio je to moćan savez, tzv. Antanta.
  • Otto von Bismarck bio je njemački državnik, takozvani željezni kancelar.


U takvim slučajevima neodređena zamjenica sve sažima prethodno nabrajanje te se odjeljuje zarezom ili crticom:

  • Kuću, dvorište, voćnjak, vrt, sve su nam to uzeli!
  • Ljubav, sreću, radost, mir - sve to više nemam.


Modifikatori[uredi - уреди]

Riječi koje su samostalne cjeline i sintaktički ne pripadaju rečenici, odvajaju se zarezom. To su modifikatori poput: vjerojatno, doista, zaista, stvarno, uistinu, sigurno, zasigurno, nažalost, eventualno, uglavnom, nesumnjivo, možda...

  • On je, međutim, ipak to učinio.
  • Ne znam, zaista, sve je moguće.


Atributi i apozicije[uredi - уреди]

Ako atribut, odnosno apozicija dolazi nakon imenske riječi na koju se odnosi, odvaja se zarezom:

  • Bila je to Marina, prekrasna djevojka.
  • Gledajući tu jabuku, crvenu i mirisnu voćku, osjetio sam glad.


Ako apozicija sama stoji iza imenice ili nekog imena, ne odvaja se zarezom:

  • Jelačić ban, Petar apostol, sveti Donat mučenik


Enklitike[uredi - уреди]

Nakon umetnutoga dijela odvojenog zarezom, ne može doći enklitika:

  • Crvena mirisna ruža, priča mi baka, je cvala ispod prozora.
  • Crvena je mirisna ruža, priča mi baka, cvala ispod prozora.
  • Crvena mirisna ruža, priča mi baka, cvala je ispod prozora.


Semantika[uredi - уреди]

Promotrimo razliku u značenju sljedećih rečenica i njihovu odvajanju zarezom:

  • Moj brat, koji živi u Zagrebu, jučer me posjetio. (usput je dodano da živi u Zagrebu)
  • Moj brat koji živi u Zagrebu jučer me posjetio. (točno onaj brat koji živi u Zagrebu, a ne onaj, primjerice, iz Splita)



Suprotnost[uredi - уреди]

Suprotne rečenice s veznicima a, ali, nego, no, već odjeljuju se zarezom:

  • Nije bio dobar, nego je stalno činio štetu!
  • Ja bih to učinio, ali mi ne žele dopustiti.
  • Bio sam temperamentan i živčan, a ona je mirno gledala u daljinu.


Ako se veznik nego dovezuje na komparativ ili neki komparativni izraz, zarez se ne stavlja:

  • Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.


Ili ako je riječ o proširenju opisa, bez obzira na to što se pojavljuju suprotni veznici:

  • Velik a plašljiv. Sitan ali dinamitan.


Isključne rečenice suprotne su po svome smislu te se odvajaju zarezom:

  • Svi su došli, samo je on odlučio ostati kod kuće.
  • Svi su potrčali, osim Marka koji je stajao na mjestu.


No, ako se isključnim veznicima vežu samo riječi, a ne rečenični dijelovi, zarez se ne stavlja:

  • Ne treba mi ništa osim ljubavi.



Upotreba izvan jezika[uredi - уреди]


Zarez se u nekim jezicima koristi kao decimalni separator. Zajedno s točkom, u hrvatskom jeziku koriste se za odvajanje velikih brojeva (pogledati vanjske poveznice).

Isti oblik kao i zarez imaju navodnici, samo što se razlikuje njihov položaj u retku. Također isti oblik, ali drukčiji položaj ima izostavnik (apostrof) koji se od zareza razlikuje po tome što je iznad razine teksta, a zarez je ispod.


Vanjske poveznice[uredi - уреди]