Imperativ

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Glagolski
načini
Imperativ
Kondicional sadašnji
Kondicional prošli

Imperativ (lat. impero = zapovjediti) zapovjedni je način glagola u srpskohrvatskom jeziku. Imperativ je krnji glagolski oblik; ne postoji imperativ prvog lica jednine.

U prvom licu množine, kao i u drugom licu jednine i množine, imperativ se tvori se od prezentske osnove i nastavaka. Nastavci su trojaki, ovisno o prirodi prezentske osnove:

  • , -mo, -te (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji suglasnik j)
  • -i, -imo, -ite (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji suglasnik, osim j)
  • -j, -jmo, -jte (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji samoglasnik)

U trećem se licu koristi pomoćna čestica neka koju slijedi prezent glagola u odgovarajućem broju.


Imperativi različitih nastavaka[uredi | uredi kod]

Kod glagola čija se prezentska osnova za vršava na - I, isto se pišu neki oblici prezenta i oblici imperativa. Jedino kada ove oblike izgovorimo znamo da li je prezent ili imperativ, jer imaju različit akcenat. Prezent: 1. uradim 1. uradimo 2. uradiš 2. uradite 3. uradi 3. urade Imperativ: 1. - 1. uradimo 2. uradi 2. uradite 3. - 3. - Ponekad rečenice sa različitim glagolskim oblicima mogu izgledati isto, ali znakovi interpunkcije (zarez posle vokativa) će nam ukazati na imperativ.

-i[uredi | uredi kod]

lice jednina množina
1. - mi sijecimo!
2. ti sijeci! vi sijecite!
3. on neka siječe! oni neka sijeku

Prezentska osnova glagola "sjeći" jest sijek-, iz koga sibilarizacijom dolazi sijec-, a palatalizacijom siječ-.

-j[uredi | uredi kod]

lice jednina množina
1. - mi plivajmo!
2. ti plivaj! vi plivajte!
3. on neka pliva! oni neka plivaju

Prezentska osnova glagola "plivati" jest pliva-.


Uporaba[uredi | uredi kod]

Glagolska
vremena
Jednostavni glagolski oblici:
Infinitiv
Prezent
Imperfekt
Imperativ
Glagolski pridjev
Glagolski prilog
Složeni glagolski oblici:
Perfekt
Pluskvamperfekt
Aorist
Kondicional
Futur prvi
Futur drugi
Pasivni glagolski oblici


  • Ovisno o okolnostima u kojima je rečenica u imperativu izrečena, ta se rečenica može smatrati zapovijedi, zamolbom ili zahtjevom. Budući da imperativ najčesće predstavlja izravnu zapovijed, gotovo se isključivo izriče uskličnom rečenicom:
Prestani pričati!
  • Osim za zapovijedi, imperativ se rabi u naputcima - receptima, algoritmima i sličnim opisima u kojima radnje zahtijevaju točan slijed:
Razbijte tucet jaja. Potom dodajte šećer i miješajte po potrebi.