Prva poslanica Timoteju

Izvor: Wikipedia

Prva poslanica Timoteju je jedna od knjiga Biblije i Novoga zavjeta. Pripada u pastoralne poslanice zajedno s Drugom poslanicom Timoteju i Poslanicom Titu. Tradicionalno se pripisuje apostolu Pavlu, za vrijeme njegova boravka u Makedoniji. Posvećena je Timoteju, Pavlovom suradniku, koji se tada nalazio u Efezu. Kratica knjige je 1 Tim.

Nastanak[uredi - уреди]

Hrišćanski proučavaoci tradicionalno smatraju da je autor poslanice Pavao, kako i piše u uvodu.[1] Međutim, kritički proučavaoci smatraju da pastoralne poslanice nije pisao Pavao, već izvesni hrišćani dve ili tri generacije posle Pavla.[2][3] Poslanica Timoteju je po izrazima i radnji vrlo slična Poslanici Titu, te neki smatraju da ih je pisao isti anonimni autor.

Poslanica je adresirana na Timoteja, episkopa Efesa, ubijenog oko 93. godine. Oni koji smatraju da je autor Pavao vrijeme nastanka smještaju pred kraj njegova života između 62. i 67. godine. Ostali smatraju da je pisana krajem I. ili u prvoj polovici II. stoljeća.

Sadržaj[uredi - уреди]

Ovom poslanicom Pavao ohrabruje Timoteja u njegovom misijskom radu u Efezu. Pavao je proveo tri godine šireći kršćanstvo u Efezu i drago mu je da Timotej nastavlja njegov rad. Pavao mu piše da ostane tamo i nastavi dobar posao.

U to vrijeme, vodila je rasprava o ulozi žene u hrišćanstvu. Autor poslanice, bio to Pavle ili neko drugi, autoritet prepušta muškarcima, te naglašava antifeministički pogled. U "zloglasnom" pasusu (Ehrman), on kaže nam se da se ženama ne sme dopustiti da uče muškarce, pošto su stvorene kao niže.[3] Kad žena preuzme ulogu učitelja, nju je lako obmanuti te ona odvodi i muškarce sa pravog puta. Stoga, žene treba da ostanu kod kuće i da se drže tradicionalnih vrlina predviđenih za žene, rađaju decu svojim muževima i čuvaju svoju čednost. Sam pasus glasi:

 »Neka žena uči u tišini sa potpunom podređenošću. Ne dopuštam nijednoj ženi da poučava ili da ima vlast nad muskarcima; ona treba da ćuti. Jer Adam je nastao prvi, potom Eva; a Adam nije bio obmanut, već je bila obmanuta žena i postala je prestupnik. Pa ipak će ona biti spasena rađanjem dece, ukoliko bude istrajna u veri i ljubavi i svetosti, sa smernošću.« [4]


Pavao upozorava Timoteja na enkratite "koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu" (1 Tim 4,3). Potiče Timoteja i vjernike, da to odbace. Savjetuje Timoteja, da bude "uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći" (1 Tim 4, 12) i da se posveti čitanju, poticanju i poučavanju. Pavao detaljno piše, koje bi osobine trebali imati crkveni nadglednici (1 Tim 3, 2-7) i đakoni (1 Tim 3, 8-13).

Pavao piše o ponašanju prema različitim grupama u Crkvi, o starcima, udovicama, robovima, stariješinama, obiteljskim odnosima: "Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukućane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika (1 Tim 5,8)". Bogatim kršćanima savjetuje, da ne budu bahati i da se uzdaju u Boga, a ne u nesigurno bogatstvo (1 Tim 6,18). U zaključku ohrabruje i potiče Timoteja: "Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! (1 Tim 6, 11-12).

Analiza[uredi - уреди]

Pavlove poslanice Timotiju kažu da je Pavle „položio ruke" na mladog preobraćenika Timotija da ga rukopoloži kao svog naslednika, odnosno „nadglednika" (episkopos) pastve, i cilj im je da pokažu da biskupima legitimno pripada „apostolski" autoritet nad "pastvom".[2]

Prva poslanica Timoteju govori da se treba čuvati »lažnonazvanog znanja« (tes pseudonymou gnoseos; 1 Tm 6, 20), što znači da se tada Crkva već suočavala sa gnosticima.[5]

Tekstualna kritika[uredi - уреди]

Glavni članak: Tekstualna kritika

Vetštajn je ispitujući stari Aleksandrijski kodeks ustanovio da u pasusu 3:16 Prve poslanice Timotiju – gde u većini kasnijih rukopisa stoji da je HristBog koji se ispoljio u telu" - umesto toga stoji da je Hrist „onaj koji se ispoljio u telu". Ta promena je u grčkom veoma mala - to je razlika između slova teta i omikron, koja izgledaju veoma slično (©E i OS). Ehrman zaključuje da je u pitanju hristološki motivisana izmena, odnosno da je neki pisar izmenio izvorni tekst da naglasi Hristovu božanstvenost, da u njemu više ne stoji „on” već „Bog”, što je verovatno učinjeno radi suprotstavljanja adopcionizmu.[3]

Reference[uredi - уреди]

  1. "Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše (1 Tim 1,1)
  2. 2.0 2.1 Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)
  3. 3.0 3.1 3.2 Bart Ehrman - Isus to nije rekao (scribd)
  4. I Timotije 2:11—15.
  5. Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)

Vidi još[uredi - уреди]