Poslanica Galatima

Izvor: Wikipedia

Poslanica Galatima je poslanica koju je apostol Pavle poslao crkvama u Galatiji. Deveta je knjiga Novog zaveta, a četvrta među poslanicama.

Pavle ovu poslanicu piše protiv judeo-kršćana (koje naziva "judaistima"), odanima judaizmu i Mojsijevom zakonu. Napisana je pedesetih godina 1. veka na grčkom jeziku. Stihovi iz ove poslanice često se koriste na crkvenim bogosluženjima.

Nastanak[uredi - уреди]

Autor ove poslanice je sv. Pavao. Na samom početku poslanice stoji „Pavao – apostol... i sva braća koja su samnom...“ (1,1s).

Poslanica je upućena hrišćanima oblasti Galatije, u čijim je gradovima Pavle osnovao crkve.[1] Oni su živeli u maloazijskim gradovima: Listri, Dervi i Ikoniji, koje je Pavle obišao na svom prvom misionarskom putovanju. Vjerojatno je nastala u vrijeme Pavlovog trećeg misijskog putovanja, oko 54. godine, nakon drugog boravka u Galaciji (Dj 18, 23)

Ovo pismo, kao i mnoga druga, nije pisao Pavle lično, već je diktirao pisaru-sekretaru. Na kraju pisma Pavle dodaje post scriptum ličnim rukopisom, (uobičajen način u antici), kako bi primaoci znali da je on autor pisma: „Vidite, velikim slovima pišem vam sopstvenom rukom" (Gal. 6:11). Njegov rukopis je bio krupniji od rukopisa pisara kome je diktirao pismo.[1]

Sadržaj[uredi - уреди]

Pavle piše poslanicu zbog toga što su Galati, koji su od njega primili hrišćanstvo, posle njegovog odlaska upali u "zablude", jer su se pojavili "judaisti", koji su omalovažavali Pavla i protivili se koncepciji hrišćanstva koju je on zastupao. Pavao je imao velikih borbi s judeo-kršćanima (koje naziva "judaistima"), odanima judaizmu i obrednim praksama mojsijevog zakona. Oni su nakon Pavlovog odlaska uzbunili Crkvu u Galaciji, osporavajući Pavlu apostolski ugled i poslanje.

Judeo-kršćani su vjerovali da čovjek koji želi biti dobar kršćanin mora najprije biti dobar Židov. Tvrdili su da se spasenje ne zadobiva pukom vjerom u Krista, već i pridržavanjem Zakona.

Pavao u prvom dijelu poslanice pravda svoje apostolstvo tvrdnjom da ga je primio izravno od Isusa Krista. U drugom dijelu tumači novost kršćanstva i odnos Zakona i Evanđelja. U trećem dijelu izlaže temeljna načela kršćanske slobode.

Analiza[uredi - уреди]

Papyrus 46, koji sadrži poslanicu Galatima.

Ovo je najstrastvenija Pavlova poslanica u kojoj se veoma žestoko bori protiv tzv. judaista. Iz analize poslanice se vidi da je Pavle u tim oblastima nailazio na ozbiljne otpore.[2]

U Galatiji Pavle nailazi na crkve čiji članovi zagovaraju tradicionalne jevrejske običaje, smatrajući, na primer, da su obrezivanje i poštovanje Mojsijevog zakona neophodni preduslovi za pristupanje Isusovom pokretu.[2] Pavle, nasuprot, eksplicitno tvrdi da ako Galati prihvate obrezivanje, onda njihova vera u Hrista nema posebnog smisla ni opravdanja. (Gal 5.2) Pavao ističe punu vrijednost Kristova otkupljenja koje u čovjeku postaje djelotvorno vjerom, i zalaže se za slobodu od Mojsijeva zakona.

Rukopisi[uredi - уреди]

Glavni članak: Biblijski rukopisi

Ono što je sačuvano danas nije izvorno pismo, niti jedan od prepisa koji je načinio Pavle, niti neki od prepisa načinjen u crkvama Galatije kojima je pismo poslato. Prvi prihvatljivo kompletan prepis poslanice Galatima, iako fragmentaran, jeste Papyrus 46 (nazvan tako jer je 46. papirus Novog zaveta koji je katalogizovan), koji datira iz otprilike 200. godine, oko 150 godina nakon što je Pavle napisao to pismo. Poslanica je bila u opticaju, i prepisivala se sto pedeset godina pre nego što je načinjen prepis koji je poznat danas.[1]

Zbog razlika u rukopisima, Ehrman smatra da je veoma komplikovano govoriti o „originalnom" tekstu poslanice Galatima. Najviše što možemo je nadati se da rekonstruisan tekst u razumnoj meri odražava ono što je Pavle napisao ili diktirao.[1]

Literatura[uredi - уреди]

  • Wilfrid J. Harrington, Uvod u Novi zavjet, KS, Zagreb 1993.
  • R.A. Cole, Novozavjetni komentari, Tumačenje Pavlove poslanice Galaćanima, Novi Sad 1986.

Izvori[uredi - уреди]

Vidi još[uredi - уреди]