Druga poslanica Timoteju

Izvor: Wikipedia

Druga poslanica Timoteju je jedna od knjiga Biblije i Novoga zaveta. Pripada u pastoralne poslanice zajedno s Prvom poslanicom Timoteju i Poslanicom Titu. Tradicionalno se pripisuje apostolu Pavlu i smatra se Pavlovim duhovnim testamentom. Posvećena je Timoteju, Pavlovom saradniku koga, predosećajući svoj kraj, Pavle podstiče da sve snage posveti Jevanđelju. Skraćenica knjige je 2 Tim.

Autor[uredi - уреди]

Stručnjaci su se podijelili oko autorstva poslanice. Većina smatra, da ju je napisao sv. Pavle pred kraj svog života 67. godine, kako i piše u početku ove poslanice: „Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj za obećanje života u Isusu Hristu“ (2 Tim 1,1). Tako su smatrali i hršćani u prvim vekovima. Tek se u poslednjih 200 godina javljaju izraženije sumnje, da pastoralne poslanice nije napisao Pavle. Moguće je da ih je napisao anonimni hršćanin školovan u duhu Pavlovog učenja. Međutim, dok Prva poslanica Timoteju i Poslanica Titu imaju dosta sličnosti, Druga poslanica Timoteju se razlikuje od njih po jeziku i idejama i sličnija je ostalim Pavlovim poslanicama, pogotovo onima koje je napisao u zatočeništvu.

Timotej[uredi - уреди]

Sveti apostol Timotej

Timotej se prvi puta spominje u Delima apostolskim (Dap 16,1). Njegova majka Evnikija i baka Loida se spominju u Drugoj poslanici Timoteju (2 Tim 1,5). Timotej je upoznao Pavla, tokom njegove druge posete Listri. Pavle ga je preobratio na hrišćanstvo i postao njegov mentor. Zajedno su išli na brojna misijska putovanja. Timotej je pomagao Pavlu, propovedao i širio Jevanđelje s njim, ali i pojedinačno.

Sadržaj[uredi - уреди]

U ovoj poslanici apostol Pavle poručuje Timoteju, da nema duha bojažljivosti i da se ne boji svedočiti za Isusa i njega apostola Pavla (2 Tim 1,7-8). U prvom poglavlju podstiče Timoteja na vernost Jevanđelju. Ističe smisao patnje hršćanskoga apostola: „Za to trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vječnom. Istinita je riječ: ako s njim umrijesmo, to ćemo s njim i oživljeti. Ako trpimo, s njim ćemo i carovati. Ako se odrečemo, i on će se nas odreći.“ (2 Tim 2,10-12). Upozorava na lažne učitelje poput Imeneja i Fileta, koji su obmanjivali ljude i na opasnosti budućih vremena, kada će se mnogi ljudi suprostavljati istini, činiti zlo i prepuštati se najrazličitijim strastima. O Pismu (Bibliji) piše, da je: „Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.“ (2 Tim 3,16-17)".

Piše mu, da nastoji doći k njemu pre zime (2 Tim 4,21), oseća da se bliži kraj njegovog zemaljskog života: „Jer ja se već žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta. Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah. Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku.“ (2 Tim 4,6-8)". Na kraju poslanice su završni pozdravi i želje.

Vidi još[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]