Filip Popp
| Filip Popp | |
|---|---|
 | |
| Rođen | 23. 3. 1893. Bežanija, Kraljevina Srbija |
| Umro | 29. 6. 1945. (dob: 52) Zagreb, FNR Jugoslavija |
| Zaređen | 1917. |
| Titula | biskup Evangelističke Crkve u Hrvatskoj |
| Služba | 1935. - 1945. |
| Sređivanje infokutija | |
Filip Popp (rođen: Philipp Popp) (Bežanija, 23. 3. 1893 - Zagreb, 29. 6. 1945), prvi biskup Evangelističke Crkve u Hrvatskoj za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i FNR Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi kod]
Podrijetlo, djetinjstvo i školovanje[uredi | uredi kod]
Biskup Filip Popp je rođen 23. 3. 1893 godine u tadašnjem selu Bežanija (danas urbano naselje na Novom Beogradu) za vrijeme Kraljevine Srbije. Potječe iz njemačke farmerske porodice Matije Poppa. Još kao dječak, biskup Popp je bio pomoćnik pravoslavnom svećeniku u rodnom mjestu, te se na taj način od djetinjstva učio ekumenskom dijalogu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorat je stekao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.[1]
Biskup Evangelističke Crkve u Kraljevini Jugoslaviji[uredi | uredi kod]
Biskup Popp je zaređen za evangeličkog svećenika 1917 godine u Budimpešti, te je ubrzo potom bio imenovan na poziciju starijeg pastora (viši svećenik) Evangeličke Crkve na teritoriju Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Evangelistička Crkva je za vrijeme biskupa Poppa, odmah nakon Prvog svjetskog rata i uspostave Države Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina Jugoslavija), bila ujedinjujući centar-faktor među narodima nove države. Za života je osobno poznavao većinu čelnih ljudi (predsjednici Vlada) i pripadnike kraljevskih porodica Europe. Biskup Popp je bio osobni savjetnik i bliski prijatelj kralja Aleksandra I, te je kao njegov osobni izaslanik posjetio skoro sve zemlje Europe. Do 1931 godine, kada je bio zaređen za evangeličkog biskupa Kraljevine Jugoslavije, propovjedi je držao diljem Kraljevine Jugoslavije na njemačkom, mađarskom i srpskohrvatskom jeziku. Pod svojom upravom je za svog službovanja imao 71 crkvenu općinu i 65 filijala Kraljevine Jugoslavije. Kao jednostavan čovjek, pristupačan svima, borio se za jedinstvo među katolicima, pravoslavcima, muslimanima i protestantima.[1] Bio je pripadnik Kulturbunda još prije početka Drugog svjetskog rata.[2]
Nakon što je Nacistička Njemačka anektirali (Anschluss) Austriju 1938 godine, biskup Popp i Evangelička crkva su zbrinuli stotinjak židovskih izbjeglica, uključujući i liječnika koji je kasnije spasio život supruge biskupa Poppa. Početkom Drugog svjetskog rata, 1939 godine, našao se pod udarom njemačkim kritika, ali je i sam kritizirao nacionalsocijalistički nastrojene "njemačke kršćane", ostajući vjeran svojem njemačkom identitetu.[1]
Biskup Evangelističke Crkve u NDH i FNR Jugoslaviji[uredi | uredi kod]
Tokom sedam godina rata, uz pomoć svojih poznastava i utjecaja, biskup Popp je spašavao živote gdje god je mogao. Nije pitao kojoj vjeri čovjek pripada ili koje je nacionalnosti. Od režima Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i ustaša uspio je spasiti stotinjak pravoslavnih srpskih porodica koje je naveo kao pripadnike Evangeličke općine. Isto tako je pomagao kolaboracionistima bez obzira na njihovo političko uvjerenje. Krajem rata, zbog vrlo lošeg položaja Nacističke Njemačke u ratu, biskup Popp je počeo pomagati svojim sunarodnjacima, podunavskim Švabama, koji su bježali iz Jugoslavije. Završetkom rata i uspostavom FNR Jugoslavije, biskup Popp je bio uhićen zajedno sa tisućama drugih intelektualaca i crkvenih vjerodostojnika. U svome posljednjem pismu biskup Popp je ponovio razloge zašto je ostao u Jugoslaviji, napomenuvši da "dobar pastir ne ostavlja svoje stado". Biskup Popp je u montiranom sudskom procesu, 26. 6. 1945 godine, osuđen na smrt pod optužbom da je surađivao s gestapom, njemačkim okupacijskim snagama i ustaškim vlastima. 29. 6. odveden je u šumu, gdje je i strijeljan.[1][3]
Porodica[uredi | uredi kod]
Biskup Popp je sa suprugom imao troje djece; kći Ingeborg i dvojicu sinova, Edgara i Harolda. Vlasti FNR Jugoslavije su 1945 uhitile suprugu i najstarijeg sina biskupa Poppa, koji ga nisu htjeli napustiti. Iste godine su bili osuđeni na tri godine robije u jednom od bivših ustaških koncentracijskih logora. Kćer Ingeborg i sin Harold su uspjeli pobjeći iz FNR Jugoslavije u Austriju u automobilu švedskog konzula.[1] Edgar je nakon odslužene kazne preuzeo vođenje Evangelističke Crkve u Zagrebu na položaju pastora.[4]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Pinellas Times (St. Petersburg Times); Joyce Kim; Clearwater Minister's father is book topic; stranica 2; 9. 3. 1974, Tampa Bay, Sjedinjene Američke Države
- ↑ Presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba Miroslavu Filipoviću - Majstoroviću i "družini"; stranica 8; 29. 6. 1945, Zagreb, FNR Jugoslavija
- ↑ Zdravko Dizdar, 1997, str. 328
- ↑ Crkvena općina Zagreb. Evangelička (luteranska) crkva u RH. Preuzeto 17. 11. 2015
Literatura[uredi | uredi kod]
- Dizdar, Zdravko (1997). Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Zagreb: Minerva. ISBN 978-953-6377-03-9
