Charles Aznavour

Izvor: Wikipedia
Charles Aznavour
Charles aznavour.jpg
Opće informacije
Ime Shahnour Vaghinagh Aznavourian (arm. Շահնուր Վաղինակ Ազնավուրյան)
Rođenje 22. svibnja 1924.
Pariz, Francuska
Zanimanje pjevač, tekstopisac, skladatelj, glumac, aktivist
Žanr(ovi) pop, šansona, jazz
Instrument(i) vokal (bariton)
Djelatni period 1936. - danas
Diskografska kuća EMI, MusArm Records
Web stranica
www.c-aznavour.com

Charles Aznavour (Pariz, 22. svibnja 1924.) pravog imena Shahnour Varenagh Aznavourian ili Charles Aznavurian, francuski autor, skladatelj, šansonijer i glumac armenskog podrijetla.

Životopis[uredi - уреди]

Poput Yvesa Montanda, podrijetlom Talijana, i Charles Aznavour je stranac, sin armenskih emigranata umjetnika u Parizu. I njega je kao tolike druge prva otkrila Édith Piaf. S vremenom postaje vrstan pjesnik, tekstopisac prekrasnih tekstova šansona, što će ih interpretirati brojni pjevači diljem svijeta. Njegov ranjeni promukli glas osvaja publiku iskrenom patetičnošću, strastvenošću i melodramatičnošću. Već rano vrlo umiješno spaja ritmove jazza sa šansonom, a njegov neobičan glas, gotovo na rubu slamanja, najviše pridonosi njegovoj popularnosti te, unatoč malena rasta (1,61 m) i naborana neobična lica, osvaja srca - posebno žena. Aznavour govori i jako često pjeva na pet jezika - francuskom, talijanskom, engleskom, španjolskom i njemačkom, a ponekad zapjeva čak i na ruskom, armenskom, i romskom jeziku (jedan od njegovih većih hitova "Les Deux Guitares" je na romskom jeziku). Toliko je lingvistički nadaren da pjeva i na puno raznih dijalekata, pogotovo na francuskom i španjolskom jeziku.

Aznavour se posvećuje šansoni, prve pjesme piše 1941. u suradnji s Pierreom Rocheom, a 1946. angažira ga nezaobilazna Piaf za jednu turneju. Već 1947. dobiva Grand prix de la chanson za pjesmu J`ai bu. Prati Édith Piaf na turneji po Americi i vrlo rano osvaja američku publiku, a kasnije su ga čak proglasili alter-egom velikana zabavne glazbe Franka Sinatre.

On se ipak naporno probija do samog vrha popularnosti. Piaf u početku ni ne vjeruje u njegov talent i odbija njegovu pjesmu Mrzim nedjelje, koju će tek proslaviti Juliette Gréco 1950. Godine 1951. počinje surađivati s Bécaudom, a 1953. doživljava pravi trijumf na turneji po Maroku. Slijede nastupi u Olympiji i Moulin Rougeu u Parizu (1954.) i konačno 1955. postaje pravom planetarnom zvijezdom. Nakon toga slava mu stalno raste, a kad je 1966. godine prodao više od milijun primjeraka ploče sa svojom pjesmom La Mamma ne silazi s liste najpopularnijih.

U mladosti glumi u kazalištu, a kasnije je u filmu realizirao mnoge zapažene uloge (Taxi za Tobrouk, 1961.). Njegove šansone pretežno pjevaju o ljubavi, znaju biti natopljene erotičnošću, često govore o dječačkim snovima, o životu u dvoje ili čežnji za avanturama (Les Comediens, Apres l'amour, Emmenez-moi, itd.).

U 2008. godini, Aznavour i dalje snima nove albume i putuje po svijetu, napunjujući najveće koncertne kuće u gradovima od Japana i Portugala do Amerike i Australije, te naravno također u svojoj Francuskoj i Armeniji. Rekao je da ne planira napustit glazbenu scenu prije 2010. godine, a vjerojatno ne ni poslije. Kaže da mu sve ovisi o zdravlju i kako mu glas tada bude zvučao.

Trenutačno priprema se za novi val koncerta po južnoj Americi, i novi Duos CD sa suradnjom svojih najboljih prijatelja iz glazbene industrije, među kojima su Celine Dion, Sting, Plácido Domingo, Paul Anka, Nana Mouskouri, Josh Groban, i drugi.

Vanjske veze[uredi - уреди]