Zlatibor (planina)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Zlatibor, planina koja se prostire na površini od oko 1000 km2, dugačka је 30 km, а široka i do 15 km. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok. Najviši vrh je Tornik (1496 m). Zlatibor se prostire između 43° 31' N i 43° 51' N, i između 19° 28' E i 19° 56' E. Poznato je ljetovalište i zimovalište, kao i klimatsko lječilište. Zlatibor se nalazi na sjevernom dijelu oblasti zvane Stari Vlah, granične oblasti između Raške, Hercegovine i Bosne. Leži u oblastima opština Čajetine, Užica i Nove Varoši u Zlatiborskom okrugu. Administrativni centar Zlatibora je varošica Čajetina, ali centar Zlatibora u svakom drugom pogledu - osim administrativnom - je gradić Kraljeve Vode (Zlatibor), poznato turističko mjesto.

Sela koja se nalaze na samom Zlatiboru su: Alin Potok, Bijela Rijeka, Branešci, Burađa, Golovo, Gostilje, Dobroselica, Draglica, Drenova, Željine, Jablanica, Jasenovo, Kremna, Kriva Rijeka, Kućani, Ljubiš, Mokra Gora, Mušvete, Negbina, Ojkovica, Oko, Ribnica, Rožanstvo, Rudine, Semegnjevo, Sirogojno, Sjeništa, Stublo, Trnava, Uvac, Šljivovica i dr. Na obroncima Zlatibora, tj. na prelazima ka susjednim planinama - Tari, Ponikvama, Jadoviku, Mučnju - nalaze se sela Bioska, Vrutci, Ravni, Drežnik, Drijetanj, Zbojštica, Kačer, Mačkat, Nikojevići, Ljubanje, Skržuti, Stapari, Tripkova i dr.

Južna i istočna granica Zlatibora su prirodne - to su rijeke Uvac i Veliki Rzav. Na zapadu se Zlatibor graniči sa Bosnom, selima Mokrom Gorom, Semegnjevom i Jablanicom. Zlatibor je oduvijek imao veliki pogranični značaj. Na brdu Cigli kod Jablanice i danas se raspoznaje granica Srbije sa dvjema carevinama - Austro-Ugarskom i Turskom.

Zlatibor se nalazi na pola puta od Beograda do crnogorskog i dubrovačkog primorja. Preko njega prelaze mnogi značajni magistralni putevi i pruge, među kojima je i pruga Beograd-Bar. Najbliži veći grad je Užice.

Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potiče od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanična dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreći: "Zlatan je to bor!", a treće predanje (vjerovatno najtačnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, čije je naučno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanoviću. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.

Fauna[uredi - уреди | uredi kôd]

Na Zlatiboru, području od izuzetnog značaja za ptice, zabeleženo je prisustvo 154 zaštićene vrste (42% od svih do sada registrovanih vrsta u Srbiji), od toga 127 strogo zaštićenih i 27 zaštićenih vrsta) od kojih 19 ima status lovne divljači. Posebno značajne vrste ptica su iz grupe grabljivica (suri orao, sivi soko, orao zmijar, bjeloglavi sup, crni lešinaar), zatim leštarka, kamenjarka, prdavac, šumska šljuka, a pretpostavlja se i širenje populacije velikog tetreba sa Tare, preko Šargana i Viogora na Zlatibor.

Na području stalno ili povremeno živi oko 38 vrsta sisara (što trenutno čini 40% vrsta, koje su do sada na bilo koji način registrovane na teritoriji Republike Srbije), najviše glodara (13 vrsta), zatim zvijeri (12 vrsta, od kojih su tri pod strogom zaštitom: vidra, mrki medvjed i šareni tvor) i bubojedi, a od slijepih miševa za sada su konstatovane samo tri vrste.

Herpetofaunu čini 19 vrsta (38,30% od ukupnog broja vrsta koje naseljavaju teritoriju Republike Srbije) i to 8 vrsta vodozemaca (šareni daždevnjak, obični mrmoljak, žutotrbi mukač, obična krastača, zelena krastača, gatalinka, šumska žaba i zelena žaba) i 11 vrsta gmizavaca (slepić, zidni gušter, livadski gušter, kratkonogi gušter, zelembać, belouška, ribarica, stepski smuk, obični smuk, smukulja i poskok). Sve vrste herpetofaune, osim zidnog guštera i zelembaća, imaju određeni zaštitni status na nacionalnom nivou.

U ihtiofauni područja evidentirano je 19 vrsta riba od kojih su dvije strogo zaštićene (vijunica, linjak) i 13 je u kategoriji zaštićenih. Nekoliko vrsta nisu autohtone za vode Zlatibora već su unijete poribljavanjem u Ribničku akumulaciju i pojedine vodotoke (linjak, deverika, bucov, som, šaran, škobalj, mrena, bodorka).

Među predstavnicima iz reda leptira najbrojnije su visokoplaninske vrste stepskih i livadskih staništa. Pored direktno ugroženih vrsta izdvajaju se one kojima je ovo područje granica areala, što ukazuje na važnost zaštite njihovih staništa. Takve su: Pontia daplidice (Linnaeus, 1758) – zapadna granica areala i Colias hyale (Linnaeus, 1758) – južna granica areala (Pieridae). Izdvojena je i jedna južnobalkanska vrsta, Lycaena candens (Herrich-Schaffer, 1844) (Lycaenidae). Nepohodno je pomenuti i Quercusia quercus (Linnaeus, 1758) (Lycaenidae) isključivo monofagnu vrstu koja naseljava hrastove šume, stoga predstavlja osetljivu vrstu.[1]

Turizam[uredi - уреди | uredi kôd]

Glavni članak: Turizam na Zlatiboru

Planinska ljepotica u jugozapadnom dijelu Srbije bila je odredište dokonih i bogatih još od sredine sedamnaestog vijeka, mjesto privremenog boravka onih koji su, prije svega, tragali za zdravljem, ali i za blagodjetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oči odmaraju, a tijelo puni energijom.
Ipak, pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenović.
U početku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mjesto na kom je Njegovo Kraljevsko Veličanstvo ručalo, ali su se ubrzo pročuli i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
А onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karađorđević. Nakon njegovog boravka sagrađeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Čigota" i pekara.
Zlatibor se nalazi u samom "središtu" Srbije. Rastojanje od ove planine do Beograda је 230 km, do Novog Sada 300 km - baš koliko i do Jadranskog mora. Preko Zlatibora vodi magistrala od Beograda ka primorju, direktne autobuske linije su uspostavljene sa Novim Sadom, Beogradom, Nišom, Jagodinom i drugim gradovima. Preko Zlatibora, a dijelom i kroz njegov masiv, prolazi željeznička pruga Beograd-Bar.

Zlatibor je, prije svega, planina izuzetne ljepote, prijatne klime, prostranih proplanaka, bujnih pašnjaka, vodom bogatih planinskih potoka.
"Ruža vjetrova" se rascvjetava upravo nad Zlatiborom. Ljeta su topla, а zime blage. Kiše padaju relativno često, a snijega ima od oktobra do maja.

Zaštićeno područje[uredi - уреди | uredi kôd]

Park prirode Zlatibor
Pejzaz10.jpg
Lokacija Zlatiborski okrug,  Srbija
Najbliži grad Čajetina, Užice,
Koordinate 43°31′00″N 19°28′00″E / 43.51667°N 19.46667°E / 43.51667; 19.46667
Površina 419,23 km² (162 mi² )
Osnivanje 2017. godine[2]
Upravitelj Šumska gazdinstva „Užice“ i „Prijepolje“, odnosno Radna jedinica „Park prirode Zlatibor“ sa sjedištem na Zlatiboru.

Područje Zlatibora uredbom Vlade RS stavlјeno je pod zaštitu kao Park prirode Zlatibor sa osnovnim karakteristikama:

  • zaštićeno je područje od 2017. godine[1]
  • Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja.
  • vrsta zaštite - Predio izuzetnih odlika, što odgovara IUCN-ovoj kategoriji zaštićenog područja: V - Zaštićeni pejzaž
  • režim zažtite: I stepenom obuhvaćeno 1.968,89 ha (4,69 %), II stepenom 19.255,59 ha (45,93%) i III stepenom 20.698,78 ha (49,38%) ukupne površine područja
  • površina: 41.923,26 ha, od čega je 18.158,83 ha (43,31%) u državnom vlasništvu, 23.582,42 ha (56,25%) u privatnom, 93,68 ha (0,22%) u javnom, 74,85 ha (0,18%) u društvenom, 13,48 ha (0,04%) u drugim oblicima vlasništva,
  • upravljač: Šumska gazdinstva „Užice“ i „Prijepolje“, odnosno Radna jedinica „Park prirode Zlatibor“ sa sjedištem na Zlatiboru.
  • mjesta: Čajetina, Užice, Nova Varoš i Priboj

Videti takođe[uredi - уреди | uredi kôd]

Slavni ljudi[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Miladin Pećinar, poznati akademik, hidrotehničar i kaplar
  • Prof.dr.Maja Gec , poznata doktorica
  • Valentina Tomić, manekenka i model
  • Marija Stamenković, manekenka i model

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

Spoljašnji linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]