Trputac

Izvor: Wikipedia
Trputac
"Trputac" (Plantago major)
"Trputac" (Plantago major)
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Koljeno: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Plantaginaceae
Rod: Plantago
L.
Područje života
Podrodovi

Plantago
Coronopus
Bougeria
Psyllium
Littorella

Trputac (ženska bokvica, bokvica, žilovnjak, hajdučica), trajna zeljasta, vrlo česta livadska biljka. Pojavljuje se na svim livadama, u poljskim međama, uz rubove putova, u jarcima i na vlažnim plodnim tlima.

Ženska bokvica
Klas ženske bokvice
Muška bokvica
List muške bokvice
Cvijet muške bokvice

Opis[uredi - уреди]

Ima široko jajaste, sjajne i debele listove na širokoj peteljci; sivkasta ili ružičasta cvast je valjkasta, dugačka; cvjetna stabljika dugačka je koliko i list. Raste na vlažnim mjestima, pored ugaženih puteva i ispod strehe, svuda gdje se slijeva voda.

Neke od domaćih vrsta trpuca, koje su najrasprostranjenije, razlikuju se prema obliku lista i cvata. To su – ženski, širokolisni trputac (Plantago major L.), muški, uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.) i srednji trputac (Plantago media L.).

Osobito su vrijedni listovi trputca zbog provitamina A, vitamina C i K, limunske kiseline, kalija, enzima i glikozida aukubina. Listovi se jedu sirovi (kao salata) ili se dodaju omletu, nabujku, kaši i pireu. Listovi vrste Plantago lanceolata kuhanjem poprimaju ugodan miris i okus na vrganje.Ima ljekovito svojstvo zaustavljanja krvarenja iz manjih rana i antibiotsko djelovanje.

Sistematika roda[uredi - уреди]

Decaisne [1] je u svom radu prepoznao oko 200 vrsta i grupisao ih u 17 sekcija. Po Pilgerovoj [2] podeli, rod sadrži dva podroda - -{Euplantago Harms}- (sinonim -{Plantago}-) i -{Psyllium (Juss) Harms}-. Pojedini autori podrod -{Psyllium}- smatraju odvojenim rodom.[3][4][5]

U svojoj reviziji 1978. godine, Rahn[6] je podelio rod na tri podroda:

  1. -{Plantago}-
  2. -{Coronopus (Lam. et DC.) Rahn - obuhvata mediteranske vrste ranije svrstavane u Subgenus Plantago Sect. Coronopus sensu Pilger, 1937}-
  3. -{Psyllium Rahn}- - koji uključuje Pilgerov podrod -{Psyllium}- i 5 sekcija podroda -{Plantago}- (-{Oreades, Arnoglossum, Bauphula, Hymenopsyllium}- i -{Leucopsyllium}-)

Rahn (1996) [7] predlaže drugačiju klasifikacionu shemu, sa 6 podrodova: Plantago (sadrži oko 131 vrste), Coronopus (Lam. et DC.) Rahn (sadrži oko 11 vrsta), Albicans Rahn (51 vrsta), Psyllium Juss. (sensu Pilger, 1937; 16 vrsta), Littorella (Bergius) Rahn (sinonim za rod -{Littorella}- Bergius; 3 vrste) i Bougueria (Decne.) Rahn (sinonim za rod -{Bougueria}- Decne.; 1 vrsta).

Rensted i saradnici (2002)[8] identifikuju pet većih klada unutar roda, kojima daju status podrodova - -{Plantago, Coronopus, Psyllium, Littorella}- i -{Bougueria}-. Podrod -{Albicans sensu Rahn}- (1996) je parafiletski i trebalo bi ga podvesti unutar podroda -{Psyllium s.l}-.

Filogenetski odnosi roda[uredi - уреди]

Filogenetske odnose bokvica sa drugim rodovima, kao i filogenetske odnose unutar roda je bilo teško utvrditi samo na osnovu morfoloških karaktera. Stoga se krenulo sa hemotaksonomskim istraživanjima, jer ovaj rod karakteriše veliki broj specifičnih jedinjenja. Bokvice (celokupan rod -{Plantago}-) sintetišu flavone, i neki od njih poseduju taksonomski značaj - vrste iz podrodova -{Plantago}- i -{Coronopus}- sintetišu luteolin i 6-hidroksiluteolin, dok vrste podroda -{Albicans}- sintetišu samo luteolin. [9]

Filogenetski odnosi među podrodovima[9]

Iridoidni glukozidi takođe imaju taksonomski značaj - aukubin, katalpol, plantarenalozid i bartsiozid su karakteristični za rod ili pojedine podrodove.[10]

Filogenetske analize zasnovane na DNK sekvencama [8] ukazuju da je bokvici najsrodniji rod - -{Aragoa}-. Molekularnim satom utvrđena je starost ova dva roda na 7,1 miliona godina (podatak koji je u saglasnosti sa fosilnim nalazima). Među podrodovima, -{Littorella}- je najprimitivniji, a podrodovi -{Bougueria}- i -{Psyllium s.l.}- (sadrži i podrod -{Albicans}-) su sestrinske grupe (genetički najsrodnije).

Vrste[uredi - уреди]

Obim i broj vrsta koje spadaju u rod Plantago je prilično jasno i precizno određen, sa osnovnim problemom da li se podrodovi Bougueria (jedna vrsta sa Anda) i Littorella (2–3 vrste vodenih biljaka) uključuju u rod Plantago ili ne.[11] Neke od domaćih vrsta trpuca, koje su najrasprostranjenije, razlikuju se prema obliku lista i cvata. To su – ženski, širokolisni trputac (Plantago major L.), muški, uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.) i srednji trputac (Plantago media L.).

Postoji oko 200 vrsta iz roda Plantago, među kojima su:

Rasprostranjenost[uredi - уреди]

Rasprostranjena je po cijeloj Evropi, Americi, Aziji, Australiji, Novom Zelandu i Africi, a raste na livadama i svijetlim prozračnim šumama. Mnoge vrste iz ovog roda su kosmopolitske biljke. Vrlo često rastu na vlažnijem tlu, po mjestima koja su ugažena, putevima, prugama, obalama mora, rijeka te po planinama i pašnjacima.

Upotreba[uredi - уреди]

Koristi se od davnina kao biljni preparat. U narodnoj medicini se više cijeni muški trputac (Herba Plantaginis lanceolatae) bokvica muška ili trputac muški. Za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvjetanja, te sjeme nakon sazrijevanja. List trputca djeluje kao astringent (sredstvo za zatvaranje), kao protivotrov, antimikrobno, antiupalno i antihistaminsko sredstvo, kao i sredstvo za ublažavanje kašlja, iskašljavanje, diuretik i slično.

Osobito su vrijedni listovi trputca zbog provitamina A, vitamina C i K, limunske kiseline, kalija, enzima i glikozida aukubina. Listovi se jedu sirovi (kao salata) ili se dodaju omletu, nabujku, kaši i pireu. Listovi vrste Plantago lanceolata kuhanjem poprimaju ugodan miris i okus na vrganje.Ima ljekovito svojstvo zaustavljanja krvarenja iz manjih rana i antibiotsko djelovanje.

Sjeme trputca, naročito vrste P. psyllium, koristi se kao uobičajen laksativ, dostupan u slobodnoj prodaji bez liječničkog recepta. Sjeme nabubri i otpusti sluz kada se uroni u vodu. Koristi se i kao dodatak u proizvodnji laksativa, poput Metamucila. Vrsta trputca P. psyllium je korisna i za ublažavanje konstipacije (zatvora), simptoma sindroma nadražaja crijeva, divertikuloze, kao izvor dijetetskih vlakana u ishrani i slično. Smatra se da su se mnoge vrste trputca koristile u ishrani od prehistorijskih vremena. Naprimjer, postoje dokazi da su indijanci sa centralne obale današnje Californije koristili trputac u ishrani prije 6.000 do 8.000 godina.[12]

Pri vanjskoj upotrebi, oblog od lišća je koristan protiv ujeda insekata, osipa uzrokovanog otrovnim bršljanom, manjih ranica i plikova. U narodnoj predaji, postoje priče da pomaže i kod ujeda zmija. Kod interne upotrebe, korisna je za kašalj i bronhitis, u obliku čaja, tinkture ili sirupa. Vrste koje imaju široko lišće koriste se i kao povrće u salatama, zelenim sosovima i slično.

Upotreba u narodnoj medicini[uredi - уреди]

U narodnoj medicini trputca ili bokvica se najčešće koristi za liječenje kašlja, i pomaže kod svih disajnih problema. Čaj od trputca[13] pospješuje izbacivanje sekreta i šlajma iz pluča i nosa. Travari preporučuju trputac za hripavcu, astmu, upalu pluća, a može se koristiti i za ublažavanje tegoba koje dolaze sa tuberkulozom. Svijež sok ili ispasiran list ubrzava zarastanje otvorenih rana i modrica.

Pokazalo se da trputac stvara odbojnost prema pušenju i smanjuje potrebu organizma za nikotinom. Žvakanje svježeg lista pomaže kod odvikavanja od pušenja, a može se koristi i čaj. List mladoh trputca se može dodavati u salate i druga jela.

Dodavanjem svježe iscijeđenog soka citrusa kao što su limun i narandža, u sok ili izgnječen list trputca, formira se enzim myrosinase koji pojačava antibakterijsko dejstvo. Aukubin iz trputca pojačava izlučivanje mokraćne kiseline kroz bubrege, te se može koristit za probleme izazvane gihtom.

Travari koriste svjež sok trputca za čišćenje krvi i pomoć kod nekih vrsta čireva. Pomaže i kod upale sluznice, zaliječivanja oteklih žlijezdi i kod hemoroida. Suhe sjemenke trputca se koriste protiv glista i stomačnih parazita poput ameba. Suho sjeme djeluju i laksatvino te ga narodni ljekari i travari preporučuju protiv zatvora stolice i za odraslih i djecu. Postoje tvrdnje da redovno uzimanje sjemenki trputca (8gr dnevno) spriječava nastajanje žučnog kamenca. Travari koriste trputac i za veliki broj kožnih bolesti. Biljka ubrzava zarastanje otvorenih rana, eliminiše kožne čireve, pomaže kod posjekotina, modrica, podlijeva, opekotina, plikova, žuljeva, zanoktica, ubode insekata i nekih osipa. Zbog prisustva saponina, koji njeguje kožu, koristi se kao prirodni antihistamin. Sok i svježe ispasiran list se mogu koristiti za rane i gnojne infekcije u usnoj duplji i grlu. Pacijenti sa tumorima, kojima je radijacija prouzrokovala rane u ustima mogu koristiti ispasiranu smjesu lista trputca, ili svjež sok za ispiranje, u svrhu bržeg zacijeljivanja rana i umanjivanje tegoba. U ove svrhe djelotvornoje i žvakanje sviježeg lista trputca. Svjež list i sok pomažu i kod infekcije zuba.

Galerija[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. Decaisne J. 1852. Plantaginaceae. In: Prodromus systematis naturalis regni vegetabilis 13 (De Candolle A.,Ed.). Paris, pp. 1.
  2. Pilger, R. 1937. Plantaginaceae. In: Das Pflanzenreich (Engler A., Ed.). H. R. Engelmann Verlag, Berlin, pp. 1-466.
  3. Sojak, J. 1972. Nomenklatoticke poznamky (Phanerogamae), Casopis Narod. Muz. Odd. Prir. Praha 140: 127-134.
  4. Holub, J. 1973. New names in Phanerogamae 2. Psyllium Mill. Folia Geobot. Phytotaxonomy, Prague 8:155-179.
  5. Dietrich, H. 1982, Umkombinationen in der Plantaginaceen - Gattung Psyllium Miller. Math. Naturwiss R. 31: 195-196.
  6. Rahn, K. 1978. Nomenclatorial changes within the genus Plantago L., infraspecific taxa and subdivisions of the genus. Bot. Tidsskrift 73: 106-111.
  7. Rahn, K. 1996. A phylogenetic study of the Plantaginacae. Botanical Journal of the Linnean Society, 120(2):145-198
  8. 8.0 8.1 Rønsted, N, Chase, M.W, Albach, D.C, Bello, M.A. 2002. Phylogenetic relationships within Plantago (Plantaginaceae): evidence from nuclear ribosomal ITS and plastid trnL-F sequence data. Botanical Journal of the Linnean Society 139 (4): 323–338. doi:10.1046/j.1095-8339.2002.00070.x
  9. 9.0 9.1 Rønsted, N, Franzyk, H, Mølgaard, P, Jaroszewski, J.W, Jensen, S.R. 2003. Chemotaxonomy and evolution of Plantago L. Plant Syst. Evol. 242: 63–82. doi: 10.1007/s00606-003-0057-3
  10. Rønsted, N, Göbel, E, Franzyk, H, Jensen, S.R, Olsen, C.E. 2000. Chemotaxonomy of Plantago. Iridoid glucosides and caffeoyl phenylethanoid glycosides. Phytochemistry 55: 337–348
  11. Albach, D. C., Meudt, H. M. & Oxelman, B. 2005. Piecing together the "new" Plantaginaceae. American Journal of Botany 92: 297–315.
  12. C.Michael Hogan (2008) Morro Creek, ed. by A. Burnham
  13. Čaj od trputaca ili bokvice

Literatura[uredi - уреди]

  • Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
  • Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Wikispecies-logo.svg
Wikivrste imaju podatke o: