The Man Who Shot Liberty Valance

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
The Man Who Shot Liberty Valance
Režija John Ford
Producent Willis Goldbeck
John Ford
Scenario James Warner Bellah
Willis Goldbeck
Dorothy M. Johnson
Uloge John Wayne
James Stewart
Lee Marvin
Muzika Cyril J. Mockridge
Alfred Newman
Fotografija William H. Clothier
Montaža Otho Lovering
Distribucija Paramount Pictures
Datum(i) premijere 1962.
Trajanje 123 min.
Zemlja  Sjedinjene Američke Države
Jezik engleski
Budžet $3,200,000
The Man Who Shot Liberty Valance na Internet Movie Database

Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea (eng. The Man Who Shot Liberty Valance) je klasični vestern Johna Forda s Jamesom Stewartom, Johnom Wayneom i Lee Marvinom u glavnim ulogama. Film je nastao kao adaptacija kratke priče Dorothy M. Johnson.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Film počinje s pripremama za sprovod. Američki senator i njegova žena vratili su se u mali gradić Shinbone, Arizona. Novinar upita senatora zašto je došao pokopati, očigledno, nikoga. Senator objašnjava i film se razvija kao flashback.

Ransom Stoddard (James Stewart) je tužitelj koji vjeruje u zakon i red, ali odbija nositi oružje. Njegovo neugodno prijateljstvo s Tomom Doniphonom rezultira neobičnim obostranim poštovanjem. Tom Doniphon (John Wayne) je revolveraš koji vjeruje kako zakon ne postoji te da mu treba samo pištolj u te svrhe. Doniphon i Stoddard imaju jako slab odnos: poštuju jedan drugoga, ali nijedan nema vjere u "moderni svijet". Pomutnju unosi Hallie (Vera Miles), koju posjećuju obojica, ali ne u prisustvu onog drugog. Doniphon čak blago zaprijeti Stoddardu, ali nijedan muškarac nije spreman odustati i događaj ne dovodi do određenog rezultata. Kako se film nastavlja, postaje jasno da Hallie preferira Stoddarda, a Doniphon biva ogorčen.

Kad u grad stigne odmetnik Liberty Valance (Lee Marvin), počinje raditi nerede u saloonima i restoranima, plašeći ljude. Valance se boji samo jednog čovjeka, Toma Doniphona. Počinje uživati u sramoćenju Stoddarda pred Hallie. Jednom prilikom, dok je radio probleme u restoranu u kojem Stoddard radi honorarno, Liberty mu podmetne nogu, a Stoddardu ispadne odrezak. Priskače Doniphon i kaže mu kao je to bio njegov odrezak i naređuje Libertyju da ga podigne. Valance počne razmišljati kako bi mogao povući pištolj, ali ga Doniphonov čelični pogled zaustavlja u toj nakani.

Valance nastavlja maltretirati Stoddarda. Stoddard konačno shvaća kako je jedino rješenje nasilno; Valance ga izaziva na dvoboj. Stoddard ne zna rukovati pištoljem i nema šanse protiv zloglasnog revolveraša Valancea. U dvoboju, Stoddard čudesno ubija Valancea, što izaziva nevjericu među nazočnima.

Stoddard postaje "čovjek koji je ubio Libertyja Valancea". Na izbornoj konvenciji Stoddard je nominiran za senatora u Washingtonu. Ali njega još muči to da je ubojica i bježi sa sastanka. Tada mu Doniphon ispriča "pravu" priču: Doniphon se, kako je bio siguran da će Valance ubiti Stoddarda, sakrio i pogodio Valancea iz puške, točno u trenutku kad je pucao i Stoddard. Stoddard se vraća na konvenciju gdje ga izabiru za senatora.

Stoddard postaje kongresnik, pa guverner i senator. Oženio se s Hallie, koja zna priču koju Stoddard i Doniphon nikad nisu otkrili.

Godinama poslije, Tom Doniphon umire nakon usamljeničkog života, iako je volio Hallie do kraja. Ransom i Hallie vraćaju se u mali gradić na sprovod. Stoddard ispriča priču lokalnom novinaru, koji to odbija objaviti. Film završava dok se sada već ostarjeli senator Stoddard i Hallie vraćaju u Washington, oboje tužni zbog laži koja im je donijela bogatstvo. Stoddard u vlaku upita konduktera da mu zapali lulu. Kondukter pripali lulu uz riječi: "ništa nije preteško za čovjeka koji je ubio Libertyja Valancea", i odlazi. Stoddard, zbog krivnje koju osjeća za sve što se dogodilo, ugasi taman zapaljenu lulu.

Prijem[uredi - уреди | uredi izvor]

Film je bio hit čim je premijerno prikazan u travnju 1962. zahvaljujući klasičnoj priči i popularnim zvijezdama, Johnu Wayneu i Jamesu Stewartu. 1963. je nominiran za Oscara u kategoriji najboljih kostima Edith Head te je tako postao jedan od rijetkih vesterna nominiranih za Oscara. Film je zadržao popularnost kroz prikazivanja na televiziji i kroz videoteke. Uz filmove Tragači i Moja draga Clementine, smatran je jednim od najboljih vesterna Johna Forda.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]