The Guns of Navarone (film)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
The Guns of Navarone

filmski poster koji je izradio Howard Terpning
Režija J. Lee Thompson
Producent Carl Foreman
Scenario Carl Foreman
Predložak The Guns of Navarone autor:
Alistair MacLean
Uloge Gregory Peck
David Niven
Anthony Quinn
Stanley Baker
Anthony Quayle
Muzika Dimitri Tiomkin
Montaža Alan Osbiston
Studio Highroad Productions
Distribucija Columbia Pictures
Datum(i) premijere
27. april 1961 (1961-04-27) (London, kraljevska svjetska premijera)
Trajanje 158 min.
Zemlja  Ujedinjeno Kraljevstvo
 SAD
Jezik engleski
njemački
grčki
Budžet 6 mil. $
Bruto prihod 28,900.000 $
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Force 10 of Navarone (1978)

The Guns of Navarone (sh. Topovi Navaronea, u bivšoj Jugoslaviji poznatiji pod naslovom Topovi Navarone, je britansko-američki ratni film snimljen 1961. u režiji J. Leeja Thompsona, poznat kao jedan od komercijalno najuspješnijih i najuticajnijih ostvarenja akcijskog žanra u 20. vijeku.

Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Alistaira MacLeana, inspiriranog stvarnim događajima vezanim uz Drugi svjetski rat, odnosno neuspješnu savezničku Dodekansku kampanju u jesen 1943. godine. Protagonisti su mala grupa savezničkih komandosa poslanih na fiktivni egejski otok Navarone kako bi se infiltirirali u njemačku bazu, odnosno eksplozivom uništili utvršenu bateriju obalnih topova koja priječi evakuaciju britanskih trupa sa susjednog otoka.

Film, koji se, osim u Grčkoj, snimao i na nekoliko mediteranskih lokacija, odlikovao se nizom atraktivnih prizora, brojnim akcijskim scenama, ekonomično ali efektno odglumljenim likovima, kao i nizom dramatičnih obrata. Zbog toga je, usprkos relativne dužine, predstavljao izuzetno ugodno iskustvo za ljubitelje filmske akcije. Dok je, s jedne strane, koristio tada prilično popularni motiv Drugog svjetskog rata, sa druge strane se scenario ograničio na "čistu" akciju, odnosno relativno mali broj protagonista koji se na izoliranom području moraju suprotstaviti velikom broju neprijatelja. The Guns of Navarone su postigli veliki komercijalni uspjeh, a on se odrazio i kod dijela kritike, pa je tako osvojio Zlatni globus za najbolji dramski film. Brojni sineasti, u Hollywoodu, ali i izvan njega, su nastojali kopirati njegov model; jedan od najpoznatijih primjera je jugoslavenski sineast Hajrudin Krvavac čiji su se popularni filmovi Most i Valter brani Sarajevo u mnogim detaljima zapleta i akcijskih scena naslanjali na Thompsonov film.

Uspjeh filma je pak MacLeana potakao da 1968. godine napiše nastavak originalnog romana pod naslovom Force 10 of Navarone, a čija je radnja bila smještena u Jugoslaviju. On je godine 1978. poslužio kao predložak za istoimeni film koji je, međutim, imao daleko manji komercijalni uspjeh.

Produkcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Scenarij, koji je adaptirao producent Carl Foreman, je dosta izmijenjen u odnosu na knjigu, posebno likovi. Novi lik, bojnik Franklin prvotno vodi ekspediciju; Dusty Miller, iako je u knjizi sirovi američko-poljski stručnjak za eksplozive, postaje dotjerani profesor kemije; Casey Brown, škotski strojar i stručnjak za komunikacije postaje bradati ubojica nožem, a poručnik Stevens, stručnjak za navigaciju grčkog podrijetla, nestaje iz ekipe. (U knjizi, Steven pada s litice dok se penju na nju, slama nogu i na kraju umire; u filmu Franklin je taj koji pada i slama nogu, ali preživljava). Lik Malloryja, originalno Novozelanđanin, glumi američki glumac Gregory Peck, dok se njegova nacionalnost ne spominje. Ipak, u jednom trenutku on dobacuje nešto o svojoj "angloameričkoj pristojnosti", a kasnije mu Miller kaže "misli na Englesku i povuče okidač", čime se otkriva da je ovaj po svoj prilici Englez.

Film je uveo i romantičnu vezu te zaoštreni odnos između Malloryja i Andree, koji se radikalno razlikuje od književnog predloška.

Identitet izdajnika također je izmijenjen u filmu, a pojavljuju se i dvije žene koje se ne pojavljuju u knjizi.

Film je režirao J. Lee Thompson nakon što je originalnog redatelja Alexandera Mackendricka otpustio producent Carl Foreman zbog "kreativnih nesporazuma". Film je sniman na grčkom otoku Rodosu, a Quinnu se lokacija toliko svidjela da je ondje kupio zemljište koje se još zove Zaljev Anthonyja Quinna.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

{spoiler}}

Film počinje s pogledm iz zraka na grčke otoke, a pripovjedač (James Robertson Justice), objašnjava pozadinu. Godina je 1943., a 2000 britanskih vojnika je stjerano u kut na otoku Kheros u Egejskom moru blizu Turske. Kraljevska mornarica ih ne može spasiti zbog teških topova smještenih na otoku Navarone. Vremena je malo jer se očekuje da će Nijemci napasti Britance, kako bi privukli Tursku u rat na strani Sila Osovina.

Pokušaji da se topovi unište iz zraka su propali pa je na brzinu okupljena ekipa vojnika kako bi otplovila na Navarone i podigla u zrak topove dinamitom. Skupina je predvođena bojnikom Franklinom (Anthony Quayle), a čine je satnik Keith Mallory (Gregory Peck), Andrea Stavros (Anthony Quinn), pukovnik u poraženoj grčkoj vojsci, kaplar Miller (David Niven), stručnjak za eksplozive, grčki Amerikanac i ulični razbijač Spyros Pappadimos (James Darren) i "Butcher" Brown (Stanley Baker), strojar i stručnjak za borbu noževima.

Prerušeni u grčke mornare na trošnom brodu, oni plove preko Egejskog mora. Presreće ih njemački brod, a Nijemci se ukrcavaju na njega radi inspekcije. Na Malloryjev signal, napadaju i ubijaju sve Nijemce i dižu u zrak patrolni čamac. Nakon toga, Mallory povjerljivo saopćava Milleru da je se Stavros zakleo da će ga ubiti nakon rata jer su radi njegove nesmotrenosti ubijeni Stavrosovi žena i djeca.

Te noći iskrcavaju se na obalu praćeni velikom olujom. Brod je oštećen te gube dio svoje opreme, od čega najvažnije hranu i medicinske potrepštine. Franklin je teško ozlijeđen dok se penjao po litici. Shvaćaju da je i litica pod stražom. Miller, Franklinov prijatelj, predloži da ostave Franklina da se za njega "pobrinu" neprijatelji. Mallory, koji preuzima zapovjedništvo nad misijom, misli da će Franklin biti prisiljen otkriti njihove planove pa naređuje dvojici ljudi da nose ranjenika na nosilima.

Nakon što Franklin pokuša počiniti samoubojstvo, Mallory mu slaže da je njihova misija otkazana te da će mornarica izvršiti veliki napad na otok. Nakon napada njemačkih vojnika, skupina se razdvaja, ostavljajući Andreu otraga sa snajperom, dok ostali odlaze na sljedećo zborno mjesto. Javljaju se lokalnim članovima Pokreta otpora, Spyrosovoj sestri Mariji (Irene Papas) i njenoj prijateljici Anni (Gia Scala).

Misiju konstantno ometaju Nijemci - očito netko izdaje obavještajne podatke - dok oni prolaze preko krševitog kraja. Nakon što su pokušali naći liječnika za Franklina, bivaju zarobljeni. Uspijevaju pobjeći obukavši se u njemačke uniforme, ali ostavljaju Franklina po strani kako bi dobio liječničku pomoć. Franklinu ubrizgavaju "drogu istine", a on im daje pogrešne "informacije", kako se Mallory i nadao. Kao rezultat svega, njemačke snage upućene su daleko od topova u smjeru navodne "invazije".

Dok su se pripremali dići u zrak topove, Miller otkriva da je većina eksploziva bila sabotirana pa zaključuje da je saboter Anna. Ona se počne braniti da su je Nijemci natjerali na izdaju, ali dok se Malllory i Miller svađaju oko njezine sudbine, što se zakompliciralo s obzirom na to da je Anna noć prije zavela Malloryja, Maria se upuca kao cijenu nelojalnosti.

Skupina se razdvaja kako bi izvršili svoje ciljeve: dok Mallory i Miller sami odlaze do topova, Stavros i Pappadimos trebaju skrenuti pažnju u gradu, dok Maria i Brown odlaze ukrasti brod za njihov bijeg. Mallory i Miller pronalaze utvrđenu platformu s topovima; drugi izazivaju diverziju i ukradu brod za bijeg. Zaključavši glavni ulaz iza njih, Mallory i Miller stavljaju eksplozive na topove i sakriju se ispod dizala koje vodi na topove. Nijemci konačno probijaju vrata, ali Mallory i Miller uspijevaju pobjeći roneći u moru. Iako Miller ne zna plivati, stižu do ukradenog broda, gdje saznaju da su Pappadimos i Brown ubijeni. Stavros je ranjen i teško pliva, ali Mallory ga ipak izvlači iz mora.

Razarači se pojavljuju na vrijeme. Nijemci uklanjaju eksplozive stavljene na topove i počinju pucati. Prva salva ne uspijeva dobaciti do brodova. Sljedeća promašuje vodeći brod, ali tada, taman kad su trebali zapucati ponovno, dizalo se spušta dovoljno kako bi aktiviralo skriveni eksploziv. Topovi i utvrđenja su uništeni u spektakularnoj eksploziji.

Stavros se odlučuje vratiti na Navarone s Mariom i rukuje se s Malloryjem, naizgled odustavši od svog plana da ga ubije. Mallory i Miller odlaze na razarač, dok se Stavros, koji se zaljubio u Mariju, odlučuje vratiti na Navarone s njom.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Pobjede[uredi - уреди | uredi izvor]

Nominacije[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Oscar za najbolji film
  • Oscar za najboljeg redatelja - J. Lee Thompson
  • Nagrada Američkog udruženja redatelja za najbolje redateljsko ostvarenje - J. Lee Thompson
  • Oscar za najbolju montažu - Alan Osbiston
  • Oscar za najbolji originalni glazbeni broj - Dimitri Tiomkin
  • Grammy za najbolji soundtrack album - Dimitri Tiomkin
  • Oscar za najbolji zvuk - John Cox
  • Oscar za najbolji adaptirani scenarij - Carl Foreman


Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]