Stevo Karapandža

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Stevo Karapandža
Stevo Karapandža sa ordenom Viteza gastronomije 1980-ih.
Rođen/a27. maj 1947. (1947-05-27) (dob: 75)
Gornja Trebinja, SFR Jugoslavija
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetSrbin
DržavljanstvoSFR Jugoslavija
(1947-1991)
Hrvatska
(1991-)
Švicarska
(?-)
Zanimanješef kuhinje
PoslodavacHotel Esplanade Zagreb
Hotel Intercontinental Zagreb
Hotel Holiday Inn Zagreb
Suprug/aRenata Karapandža

Stevo Karapandža (Gornja Trebinja, 27. 5. 1947), najpoznatiji jugoslavenski kuhar tj. šef kuhinje koji za vrijeme SFR Jugoslavije, sa Ivom Serdarom i Oliverom Mlakarom, vodio popularnu emisiju Radiotelevizije Zagreb (RTZ) "Male tajne velikih majstora kuhinje".

Biografija[uredi - уреди | uredi kôd]

Stevo Karapandža je rođen 27. 5. 1947 godine u srpskoj[1] porodici u Gornjoj Trebinji kod Karlovca.[2] Karapandže se spominju u Karlovcu još od 1717 godine.[3] Odrastao je u seoskoj gostioničarskoj porodici, djed mu je bio pekar, a otac je vodio gostionu, pa je kako sam kaže "sve presudno da postane kuhar bilo već u genima".[2] U porodici Karapandža pekarski zanat su još izučili Stevin stric i brat.[4] Srednju školu je pohađao u Opatiji.[4] Na početku karijere Stevo je radio u karlovačkom "Hotelu Korana",[2] a potom u Hotelu u Selcima gdje je bio postavljen za mladog šefa kuhinje.[4] Obvezatni vojni rok u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) je odslužio kao vodnik Jugoslavenske ratne mornarice (JRM).[4] Nakon dvije godine vojske, 1967 se zaposlio u luksuznom zagrebačkom "Hotelu Esplanade" gdje je radio do 1975 godine.[4][2] Cijeli njegov staž je bio vezan uz hotelsko poduzeće Esplanade, te osim rada u "Hotelu Esplanade" bio je i šef kuhinje "Hotela Intercontinental", koji je spadao u istu radnu organizaciju. U "Hotelu Intercontinental" u Pariz je uspješno radio kao šef "saucier" (majstor za umake) kao dio izobrazbe za šefa kuhinje u budućem "Intercontinentalu" u Zagrebu.[4] Sa otvaranjem "Intercontinentala" u Zagrebu, Stevo je bio postavljen za šefa kuhinje istog i tu je ostao do 1980 godine.[2] Sa samo 24 godine postao je šef kuhinje u "Intercontinentalu". 1980 godine, Stevo je otišao u "Hotel Savoy" u London i tu je radio godinu dana. Od 1981 do 1987 radio je kao "food i beverage manager" (voditelj za hanu i piće) u "Hotelu Esplanade" u Zagrebu. Neko vrijeme je boravio u Beču i Budimpešti, pa čak i sedam dana u Beogradu jer je "Hotel Esplanade" imao dobre odnose s "Hotelom Metropol" i "Hotelom Jugoslavija" u Beogradu. Negdje u to vrijeme je upisao i hotelijerski fakultet u Opatiji i diplomirao na makrobiotici Istre. Od 1987 do 1989 bio je generalni direktora "Hotela Holiday Inn" u Zagrebu. "Holiday Inn"-u je podigao popunjenost sa 23% na 70% , što je bio hvale vrijedan rezultat. Stevo je upotrijebio svoje veze kako bi doveo goste u "Holliday Inn", a pod njegovim vodstvom je otvorena hotelska kockarnicu i novi restoran.[4] 1991 godine, u jeku raspada SFR Jugoslavije, Stevo je zbog "delikta imena" dobio otkaz tj. zbor radnika "Holliday Inn"-a mu je izglasao nepovjerenje s bizarnim obrazloženjem da je prestrog. Kasnije su mu mnogi radnici pisali da zapravo nisu znali za što glasaju.[3] Bez posla, nitko mu nije želio pomoći osim Zvonimira Šeparovića koji mu tada ponudio pomoć, a koju Stevo nije prihvatio. Stevo nije niti pomišljao da bi moglo doći do rata u Jugoslaviji iako mu je na Kordunu nepoznati počinitelj zapalio vikendicu. Sa porodicom je napustio Zagreb, koji bio pod uzbunama, u septembru-oktobru 1991 i otišao u Soave kraj Verone, Italija. U to vrijeme je mislio da napušta Zagreb na mjesec dana, uvjeren da neće biti rata i da će se stanje smiriti.[4] Među gastarbajtere je krenuo s ušteđevinom od 3.000 DEM.[5] U Italiji je razmišljao o poslu u Japanu, gdje je boravio kao promotor jugoslavenske nacionalne kuhinje i bio vrlo uspješan, čekao je i glas od vlasnika ponajboljeg restorana u američkom Dallasu jugoslavenskog podrijetla, a imao je i neke izglede za posao u Izraelu. No, dogodilo se da ga je prijatelj iz Ljubljane, trgovac umjetninama Lazar Vujić, posve slučajno upoznao s Reneom Stammbachom iz Međunarodne teniske federacije, koji mu je ponudio posao u svom restoranu u Švicarskoj.[5][4] Već mjesec dana nakon dolaska u Švicarsku dobio je sa suprugom radnu dozvolu, a poslije i državljanstvo.[3] Prve tri godine je radio u Stammbachovom restoranu u mjesto Zurzach u kantonu Aargau. Bilo mu je teško jer je došao u njemački kanton, a od svih jezika najmanje je znao njemački. Nakon toga Stevo se zaposlio u restoranu hotela u istom mjestu i to su mu bile najljepše godine glede struke. Nakon dvije godine zaposlio se u meksičkom restoranu El Camino u Aarau, da bi potom dobio ponudu od bivšeg poslodavca Stammbacha za vođenje vlastitog restorana u Stammbachovoj kući u Ennetbadenu.[4][3] Od 1998, Stevo sa suprugom i djecom vodi vlastiti restoran "Sonne".[4][3][6]

Stevo posjeduje hrvatski i švicarski pasoš tj. državljanstvo. Svake godine dolazi na odmor u Hrvatsku, a u penziji planira sa suprugom živjeti u Lovranu gdje je izgradio kuću.[4]

Male tajne velikih majstora kuhinje[uredi - уреди | uredi kôd]

Stevo Karapandža je postao slavan tj. poznat široj jugoslavenskoj javnosti putem kulinarske emisije "Male tajne velikih majstora kuhinje" koji je prikazivala RTZ pod pokroviteljstvom Podravke i njezinog "brenda" Vegete. Angel Miladinov je bio redatelj prvih desetak godina emisije, a drugih desetak godina redatelj je bio Saša Zalepugin. U prvim godinama Stevo je vodio emisiju s Ivom Serdarom, a poslije s Oliverom Mlakarom.[4] Stevo tvrdi da su ga u Podravci izabrali da reklamira Vegetu jer je od 10 početnih kuhara koje su izabrali imao najčišće nokte, najbolje se izražavao, imao odličnu dikciju i bio vrlo pristojan.[5]

Djela[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Normativi o utrošku živežnih namirnica, Zagreb (1979)
  • Moja lovačka kuhinja, Nakladni zavod Znanje, Zagreb (1983)
  • Zagreb za stolom: što se jede - što se pije, Nakladni zavod Znanje, Zagreb (1984)
  • Karapandža: moji najdraži recepti, Nakladni zavod Znanje, Zagreb (1985)
  • Jesen, zima, Profil knjiga, Zagreb (2012)
  • Kreativna kuhinja, Profil knjiga, Zagreb (2013)

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. H.Puljiz (28. 1. 2010). Zašto je otišao Stevo?. tportal. Preuzeto 22. 10. 2015
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Učesnici konferencije: Stevo Karapandža. color.rs. Preuzeto 22. 10. 2015
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Vladimir Matijanić (30. 1. 2010). Stevo Karapandža: 1991. su me otjerali radni neljudi. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 22. 10. 2015
  4. 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 4,11 4,12 Dean Sinovčić (2. 2. 2010). Stevo Karapandža - četrdeset gastronomskih godina kuharske zvijezde. Nacional. Preuzeto 22. 10. 2015
  5. 5,0 5,1 5,2 Nada Mirković (17. 1. 2010). Karapandža: Postao sam prvi TV kuhar jer sam imao čiste nokte. Jutarnji list. Preuzeto 22. 10. 2015
  6. Male tajne velikog majstora kuhinje. Glas javnosti (22. 10. 1999). Preuzeto 22. 10. 2015