Stevo Karapandža
| Stevo Karapandža | |
|---|---|
 Stevo Karapandža sa ordenom Viteza gastronomije 1980-ih. | |
| Rođenje | 13. septembra 1947. Gornja Trebinja, SFR Jugoslavija |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Srbin |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija (1947-1991) Hrvatska (1991-) Švicarska (2008-) |
| Zanimanje | šef kuhinje |
| Poslodavac | Hotel Esplanade Zagreb Hotel Intercontinental Zagreb Hotel Holiday Inn Zagreb |
| Suprug/a | Renata Karapandža |
Stevo Karapandža (Gornja Trebinja, 13.09.1947), najpoznatiji jugoslavenski kuhar tj. šef kuhinje koji za vrijeme SFR Jugoslavije, sa Ivom Serdarom i Oliverom Mlakarom, vodio popularnu emisiju Radiotelevizije Zagreb (RTZ) "Male tajne velikih majstora kuhinje".
Stevo Karapandža je rođen 13.09.1947 godine u Gornjoj Trebinji[1] kod Karlovca.[2] Karapandže se spominju u Karlovcu još od 1717 godine.[3] Odrastao je u seoskoj gostioničarskoj porodici, djed mu je bio pekar, a otac je vodio gostionu, pa je kako sam kaže "sve presudno da postane kuhar bilo već u genima".[2] U porodici Karapandža pekarski zanat su još izučili Stevin stric i brat.[4] Srednju školu je pohađao u Opatiji.[4] Na početku karijere Stevo je radio u karlovačkom "Hotelu Korana",[2] a potom u Hotelu u Selcima gdje je bio postavljen za mladog šefa kuhinje.[4] Obvezatni vojni rok u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) je odslužio kao vodnik Jugoslavenske ratne mornarice (JRM).[4] Nakon dvije godine vojske, 1967 se zaposlio u luksuznom zagrebačkom "Hotelu Esplanade" gdje je radio do 1975 godine.[2][4] Cijeli njegov staž je bio vezan uz hotelsko poduzeće Esplanade, te osim rada u "Hotelu Esplanade" bio je i šef kuhinje "Hotela Intercontinental", koji je spadao u istu radnu organizaciju. U "Hotelu Intercontinental" u Pariz je uspješno radio kao šef "saucier" (majstor za umake) kao dio izobrazbe za šefa kuhinje u budućem "Intercontinentalu" u Zagrebu.[4] Sa otvaranjem "Intercontinentala" u Zagrebu, Stevo je bio postavljen za šefa kuhinje istog i tu je ostao do 1980 godine.[2] Sa samo 24 godine postao je šef kuhinje u "Intercontinentalu". 1980 godine, Stevo je otišao u "Hotel Savoy" u London i tu je radio godinu dana. Od 1981 do 1987 radio je kao "food i beverage manager" (voditelj za hanu i piće) u "Hotelu Esplanade" u Zagrebu. Neko vrijeme je boravio u Beču i Budimpešti, pa čak i sedam dana u Beogradu jer je "Hotel Esplanade" imao dobre odnose s "Hotelom Metropol" i "Hotelom Jugoslavija" u Beogradu. Negdje u to vrijeme je upisao i hotelijerski fakultet u Opatiji i diplomirao na makrobiotici Istre. Od 1987 do 1989 bio je generalni direktora "Hotela Holiday Inn" u Zagrebu. "Holiday Inn"-u je podigao popunjenost sa 23% na 70% , što je bio hvale vrijedan rezultat. Stevo je upotrijebio svoje veze kako bi doveo goste u "Holliday Inn", a pod njegovim vodstvom je otvorena hotelska kockarnicu i novi restoran.[4] 1991 godine, u jeku raspada SFR Jugoslavije, Stevo je zbog "delikta imena" dobio otkaz tj. zbor radnika "Holliday Inn"-a mu je izglasao nepovjerenje s bizarnim obrazloženjem da je prestrog. Kasnije su mu mnogi radnici pisali da zapravo nisu znali za što glasaju.[3] Bez posla, nitko mu nije želio pomoći osim Zvonimira Šeparovića koji mu tada ponudio pomoć, a koju Stevo nije prihvatio. Stevo nije niti pomišljao da bi moglo doći do rata u Jugoslaviji iako mu je na Kordunu nepoznati počinitelj zapalio vikendicu. Sa porodicom je napustio Zagreb, koji bio pod uzbunama, u septembru-oktobru 1991 i otišao u Soave kraj Verone, Italija. U to vrijeme je mislio da napušta Zagreb na mjesec dana, uvjeren da neće biti rata i da će se stanje smiriti.[4] Među gastarbajtere je krenuo s ušteđevinom od 3.000 DEM.[5] U Italiji je razmišljao o poslu u Japanu, gdje je boravio kao promotor jugoslavenske nacionalne kuhinje i bio vrlo uspješan, čekao je i glas od vlasnika ponajboljeg restorana u američkom Dallasu jugoslavenskog podrijetla, a imao je i neke izglede za posao u Izraelu. No, dogodilo se da ga je prijatelj iz Ljubljane, trgovac umjetninama Lazar Vujić, posve slučajno upoznao s Reneom Stammbachom iz Međunarodne teniske federacije, koji mu je ponudio posao u svom restoranu u Švicarskoj.[4][5] Već mjesec dana nakon dolaska u Švicarsku dobio je sa suprugom radnu dozvolu, a poslije i državljanstvo.[3] Prve tri godine je radio u Stammbachovom restoranu u mjesto Zurzach u kantonu Aargau. Bilo mu je teško jer je došao u njemački kanton, a od svih jezika najmanje je znao njemački. Nakon toga Stevo se zaposlio u restoranu hotela u istom mjestu i to su mu bile najljepše godine glede struke. Nakon dvije godine zaposlio se u meksičkom restoranu El Camino u Aarau, da bi potom dobio ponudu od bivšeg poslodavca Stammbacha za vođenje vlastitog restorana u Stammbachovoj kući u Ennetbadenu.[3][4] Od 1998, Stevo sa suprugom i djecom vodi vlastiti restoran "Sonne".[3][4][6]
Stevo posjeduje hrvatski i švicarski pasoš tj. državljanstvo. Svake godine dolazi na odmor u Hrvatsku, a u penziji planira sa suprugom živjeti u Lovranu gdje je izgradio kuću.[4]
Stevo Karapandža je postao slavan tj. poznat široj jugoslavenskoj javnosti putem kulinarske emisije "Male tajne velikih majstora kuhinje" koji je prikazivala RTZ pod pokroviteljstvom Podravke i njezinog "brenda" Vegete. Angel Miladinov je bio redatelj prvih desetak godina emisije, a drugih desetak godina redatelj je bio Saša Zalepugin. U prvim godinama Stevo je vodio emisiju s Ivom Serdarom, a poslije s Oliverom Mlakarom.[4] Stevo tvrdi da su ga u Podravci izabrali da reklamira Vegetu jer je od 10 početnih kuhara koje su izabrali imao najčišće nokte, najbolje se izražavao, imao odličnu dikciju i bio vrlo pristojan.[5]
- Normativi o utrošku živežnih namirnica, Zagreb (1979)
- Moja lovačka kuhinja, Nakladni zavod Znanje, Zagreb (1983)
- Zagreb za stolom: što se jede - što se pije, Nakladni zavod Znanje, Zagreb (1984)
- Karapandža: moji najdraži recepti, Nakladni zavod Znanje, Zagreb (1985)
- Jesen, zima, Profil knjiga, Zagreb (2012)
- Kreativna kuhinja, Profil knjiga, Zagreb (2013)
- ↑ H.Puljiz (28. 1. 2010). „Zašto je otišao Stevo?”. tportal. Pristupljeno 22. 10. 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Učesnici konferencije: Stevo Karapandža”. color.rs. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 22. 10. 2015.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Vladimir Matijanić (30. 1. 2010). „Stevo Karapandža: 1991. su me otjerali radni neljudi”. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 22. 10. 2015.
- ↑ 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 4,11 4,12 Dean Sinovčić (2. 2. 2010). „Stevo Karapandža - četrdeset gastronomskih godina kuharske zvijezde”. Nacional. Pristupljeno 22. 10. 2015.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Nada Mirković (17. 1. 2010). „Karapandža: Postao sam prvi TV kuhar jer sam imao čiste nokte”. Jutarnji list. Pristupljeno 22. 10. 2015.
- ↑ „Male tajne velikog majstora kuhinje”. Glas javnosti. 22. 10. 1999. Pristupljeno 22. 10. 2015.