Državljanstvo

Izvor: Wikipedia

Državljanstvo je poseban pravni odnos, trajan po svom karakteru, koji postoji između države i pojedinca (odnosno njezinog državljanina). Na osnovi postojanja državljanstva kao specifičnog pravnog odnosa (specifičnog zbog toga što je to odnos između fizičke osobe i suverene države), nastaju određena prava, ali i obveze, kako na strani države, tako i na strani pojedinca.

Svaka država propisuje svoja pravila kojima regulira pitanja državljanstva, a osobito ona o kojima ovisi koje će osobe i pod kojim uvjetima smatrati svojim državljanima, odnosno, pod kojm uvjetim pojedine osobe prestaju biti njezini državljani. Tako i Europska konvencija o državljanstvu iz 1997. godine u svom članku 3. propisuje da će svaka država svojim pravnim propisima odrediti tko su njezini državljani.

Nacionalnost i državljanstvo[uredi - уреди]

Pojam državljanstvo treba razlikovati od pojma nacionalnost. Naime nacionalnost označava pripadnost pojedinca određenom narodu odnosno naciji. Svaki narod ima svoje sunarodnjake koji ne moraju imati svi isto državljanstvo. Nacionalnost je pripadnost državi i nije etnički pojam.

Državljanstvo označava, dakle, pravnu vezu između pojedinca i države. Samo država ima svoje državljane i oni ne moraju biti svi iste nacionalnosti.

Razlog zbog čega između ta dva pojma ponekad dolazi do zabune jest činjenica da u engleskom jeziku riječ nationality označava državljanstvo.

Načela stjecanja državljanstva[uredi - уреди]

Postoje tri osnovna načela za stjecanje državljanstva:

  • načelo krvne veze (podrijetla) (latinski ius sanguinis)
  • načelo područja (latinski ius soli)
  • načelo prebivališta (latinski ius domicili)

Vanjske veze[uredi - уреди]