Sjeverna Osetija-Alanija

Republika Sjeverna Osetija-Alanija
Респу́блика Се́верная Осе́тия-Ала́ния
Республикӕ Цӕгат Ирыстон-Алани


Zastava Sjeverne Osetije-Alanije	Grb Sjeverne Osetije-Alanije

Geografski položaj federalnog subjekta u Ruskoj Federaciji

Glavni grad

Vladikavkaz

Površina

- ukupno
- % vode

85. po veličini

- 8.000 km²
- zanemarivo

Stanovništvo

- Ukupno
- Gustoća

68. po veličini

- 710.275 (2002.)
- 88,8/km²

Politički status

[[{{{pol stat poveznica}}}|republika]]

Federalni okrug

[[{{{federalni okrug}}} federalni okrug|Južni]]

Privredna regija

Sjevernokavkaska

Službeni jezici

ruski, osetski

predsjednik

Taimuraz Dzambekovič Mamsurov
(Таймураз Мамсуров)

Premijer-ministar
(Премьер-министр)

Alan Georgijevič Boradzov
(Алан Георгиевич Борадзов)

Zakonodavno tijelo

(32)

Glava zakonodavne vlasti
(Глава законодательной власти)

Larisa Habicova
(Лариса Хабицова)

Himna

-

Automobilska oznaka

15

Vremenska zona

Moskovsko vrijeme (UTC+3)

Sjeverna Osetija (osetinski: Цæгат Ирыстон, ruski: Северная Осетия) ili Alanija (osetinski: Алани, ruski: Alaniя), zvanično Republika Sjeverna Osetija-Alanija (osetinski: Республикӕ Цӕгат Ирыстон-Алани, ruski: Респу́блика Се́верная Осе́тия-Ала́ния), je federalni subjekt u Rusiji.

Historija[uredi | uredi kôd]

Glavni članak: Povijest Sjeverne Osetije-Alanije

Geografija[uredi | uredi kôd]

Republika se nalazi na sjevernom Kavkazu. Sjeverni dijel republike se nalazi u Stavropoljskoj ravnici. Postotno, 22% ozemlja ove republike je pod šumama.

Površina: 8.000 km²
- Granice:
- unutarnje: Kabardino-Balkarska (Z/SZ/S), Stavropoljski kraj (S), Čečenija (SI/I), Inguška (I/SI)
- međunarodne: Gruzija (uključujući Južnu Osetiju) (SE/S/SW)
Najviši vrh: Džimara, 4.780 m
Najveća udaljenost sjever-jug: 130 km.
Najveća udaljenost istok-zapad: 120 km.

Rijeke[uredi | uredi kôd]

Sve rijeke u ovoj republici su u porječju rijeke Tereka. Najveće rijeke su:

Terek (~600 km)
Uruh (104 km)
Ardon (101 km)
Kambilejevka (99 km)
Gizeldon (81 km)
Fiagdon
Sunža

Jezera[uredi | uredi kôd]

Planine[uredi | uredi kôd]

Karta sa označenim područjem Sjeverne Osetije-Alanije

Karta Sjeverne Osetije-Alanije

Plemena Oseta

Svo gorje u ovoj ruskoj republici su dijelom Kavkaza. Najviši vrhovi su Džimara (4.780 m) i Ulipata (4.638 m).

Prirodna bogatstva[uredi | uredi kôd]

Od prirodnih bogatstava, u Sjevernoj Osetiji-Alaniji postoje nalazišta bakra, cinka, mineralnih voda, nedirnute zalihe nafte i zemnog plina. Republika je bogata i šumskim bogatstvima, odnosno drvom, a od energetskih izvora valja spomenuti hidroenergiju.

Klima[uredi | uredi kôd]

Klima je umjereno kontinentalna.

Prosječna siječanjska temperatura: -5 °C
Prosječna srpanjska temperatura: +24 °C
Prosječna godišnja količina padalina: 400-700 mm u nizinskom dijelu, preko 1.000 mm u gorju

Upravna podjela[uredi | uredi kôd]

Glavni članak: Upravna podjela Sjeverne Osetije-Alanije

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Oseti u Sjevernoj Osetiji su većinom kršćani, uz manju muslimansku manjinu. Govre osetskim i ruskim jezikom.

U Sjevernoj Osetiji-Alaniji živi velika zajednica neizvornih Inguša i Armenaca.

Dijel Inguša je odselio u Ingušku raspadom SSSR-a i izbijanjem međunacionalnih sukoba u ovim prostorima. U isto vrijeme, izbjeglice iz susjednih republika, većinom Južne Osetije su se preselile u Sjevernu Osetiju.

Sve skupa, preko 90 različitih naroda živi u Alaniji, a pored četiri najveće zajednice, Oseta, Rusa, Inguša i Armenaca, živu i Gruzijci, Židovi, Azeri, Asirci, Grci, dagestanski narodi, Nijemci , Tatari i ini. Udjeli su idući:

Oseti 53%
Rusi 30%
Inguši 5%
Armenci 2%
ostali 10%

Broj stanovnika: 710.275 (2002.)
- gradsko: 464.875 (65,5%)
- selsko: 245.400 (34,5%)
- muškaraca: 336.035 (47,3%)
- žena: 374.240 (52,7%)
žena na 1000 muškaraca: 1.114
Prosječna dob: 33,8 g.
- u gradu: 34,2 g.
- na selu: 32,9 g.
- muška: 30,4 g.
- ženska: 36,9 g.
Broj domaćinstava: 200.191 (sa 690.806 st.)
- gradskih: 143.397 (sa 447.884 st.)
- selskih: 56.794 (sa 242.922 st.)
Prosječna očekivana životna dob: nema podataka

Vjera[uredi | uredi kôd]

Najviše pripadnika imaju pravoslavni kršćani i Islam.

Najveći gradovi[uredi | uredi kôd]

Vladikavkaz 314.500
Mozdok 41.800
Beslan 35.600
Alagir 20.500
Ardon 17.000

Politika[uredi | uredi kôd]

Predsjednik Vlade je u Alaniji je i predsjednik republike.

Od 2005., predsjednik je Taimuraz Dzambekovič Mamsurov. Mamsurov je naslijedio Aleksandra Sergejeviča Dzasohova, koji je dragovoljno napustio svoj položaj 31. svibnja 2005. godine.

Kultura[uredi | uredi kôd]

Postoji šest profesionalnih kazališta.

Znanost i prosvjeta[uredi | uredi kôd]

Najvažnije visokoškolske i akademske ustanove su:

Sve se nalaze u Vladikavkazu.

Privreda[uredi | uredi kôd]

Usprkos neizbježnog gospodarskog tereta brojnih izbjeglica, Sjeverna Osetija je najbolje stojeća republika na sjevernom Kavkazu. Najurbaniziranija je, sa brojnim tvornicama za proizvodnju kovina (olovo, cink, volfram i t.d.), elektrotehnička , kemijska] i prehrambena industrija (prerada hrane).

Domaće poljodjelstvo je usredotočeno na stočarstvo, prvenstveno ovčarstvo i kozarstvo, a od ratarstva, uzgoj žitarica, voća i pamuka.

Promet[uredi | uredi kôd]

Postoji zračna luka u Vladikavkazu. Prometna podgradnja je dobro razvijena, a željezničke pruge i ceste su glavne prometnice.

Poznata Gruzijska ratna cesta spaja Vladikavkaz sa Prekokavkazjem.

Turizam[uredi | uredi kôd]

Republika je važan objekt i unutar republičkog i Saveznog turizma. Interes za atrakcije Osetije pokazuju i stanovnici regije, od kojih je značajan dio izravno ili neizravno uključen u njezinu turističku industriju. Turizam ima veliki potencijal, zahvaljujući netaknutim kutovima prirode u kombinaciji s povijesnim spomenicima Vladikavkaza i cijele Osetije-Alanije.^[1]