Republika Karelija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Republika Karelija
Республика Карелия
Karjalan tasavalta    
Flag of Karelia.svg Coat of Arms of Republic of Karelia.svg
Zastava Karelije Grb Karelije
Karelia in Russia.svg
Geografski položaj federalnog subjekta u Ruskoj Federaciji
Glavni grad Petrozavodsk
Površina

- ukupno
- % vode

21. po veličini

- 172.400 km²
- 25%

Stanovništvo

- Ukupno
- Gustoća

67. po veličini

- 703.080 (2005.)
- 31,2/km²

Politički status [[{{{pol stat poveznica}}}|Republika]]
Federalni okrug [[{{{federalni okrug}}} federalni okrug|Sjeverozapadni]]
Privredna regija Sjeverna
Službeni jezici ruski 1
Glava Republike
(Глава Республики)
Aleksandar Petrovič Hudilajnen
(Александр Петрович Худилайнен)
Predsjednik vlade
(Председатель правительства)
Pavel Viktorovič Černov
(Павел Викторович Чернов)
Zakonodavno tijelo ...
Glava zakonodavne vlasti
(Глава законодательной власти)
Nikolaj Ivanovič Levin
(Николай Иванович Левин)
Himna Himna Karelije
Kotimaamme Karjala!
Automobilska oznaka 10
Vremenska zona RTZ2.png
Moskovsko vrijeme
(UTC + 3/+4)

Karelija je republika u Ruskoj Federaciji smještana na istoku Finoskandije u Sjeverozapadnom federalnom okrugu koja približno pokriva područje istorijske regije Karelije po kojoj današnja republika i nosi naziv. Glavni grad Karelije je Petrozavodsk koji je udaljen 430 kilometara severoistočno od Sankt Peterburga. U Kareliji je 2010. godine živjelo 643,548 stanovnika.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nacionalni park Paanajärvi

Karelija je u širem smislu smještena između Bijelog i Baltičkog mora. Republika nema direktan dodir sa Baltičkim morem dok na Bijelom moru ima 630 kilometara dugu obalu. Površina republike iznosi 172,400 km2 i usporediva je sa površinom Kmabodže i Urugvaja. Stanovništvo od 643,548 osoba po popisu iz 2010. godine usporedivo je sa populacijom Solomonskih Otoka i Crne Gore. U okvirima Rusije Karelija graniči sa Murmanskom oblasti na sjeveru, Arhangeljskom oblasti na istoku, Vologodskom oblasti na jugoistoku i Lenjingradskom oblasti na jugu. Na zapadu Karelija graniči sa Finskom (u kojoj se nalaz regije Južna Karelija i Sjeverna Karelija). Važnije vodene površine u republici zauzima Bijelo more i jezera Onega i Ladoga. Najviši vrh u republici je Nuorunen sa 576 m nadmorske visine.

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kroz istoriju je Karelija bila regija sjeverozapadno od Rusije i istočno od suvremene Finske koja je bila pod većom ili manjom ruskom kontrolom počevši od Novgorodske republike. Od XIII vijeka dijelove regije osvojila je Švedska i uključila u sastav Švedske Karelije. Cijela je regija ponovo završila pod ruskom kontrolom nakon Ništatskog mira iz 1721. godine. 1920. godine, nakon Oktobarske revolucije regija je postala Karelijska radna komuna, a 1923. godine Karelijska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika. Od 1940. regija je postala dio Karelo-Finske Sovjetske Socijalističke Republike uključujući i dijelove Finske koji su bili dio kratkotrajne Finske Demokratske Republike. U toku rata Finska je okupirala dijelove Karelije, ali su njezine snage bile prisiljene na povlačenje 1944. godine. Finska je pri povlačenju bila prisiljenja SSSR-u prepustiti dio finske Karelije što je do danas ostavilo otvorenim takozvano karelijsko pitanje u neformalnom unutarnjem političkom životu te zemlje. Današnji ustavni okvir Republike Karelije potiče iz 1991. godine.

Demografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Karelijanke u Sammatusu

Prema popisu iz 2010. godine Karelija je imala 643,548 stanovnika. Taj je broj manji od onoga na popisima iz 2002. kada je republika imala 645,205 stanovnika ili iz 1989. godine kada je u Kareliji živjelo 791,317 stanovnika. Po etničkoj strukturi, 2010. je na popisu bilo 82.2% Rusa, 7.4% Karelijaca, 3.8% Bjelorusa, 2% Ukrajinaca, 1.4% Finaca i 0.5% Vepsijanaca. Ostale etničke grupe nisu prelazile 0.5% prema popisu iz 2010. Službeni jezik Karelije je ruski, dok su karelijski, veps i finski priznati kao nacionalni jezici od 2004. godine od kada se promovira njihovo očuvanje. Finski je bio drugi službeni jezik Karelije od Zimskog rata 1940. do 1980-ih kada je započela Perestrojka. Nakon početka ovoga perioda bilo je više prijedloga da se karelijski proglasi drugim službenim jezikom, ali su oni svi odbačeni. Po vjerskom sastavu većina religioznog stanovništva su pripadnici Ruske pravoslavne crkve. Etnički Karelijci tradicionalno su pravoslavci dok je luteranizam u regiju došao zajedno sa finskim naseljenicima za vrijeme Ingrijskog rata. 27% stanovnika se na popisu 2010 izjasnilo kao pripadnici Ruske pravoslavne crkve, 2% kao ne-denominacijski kršćani, 1% kao protestanti, 44% kao spiritualni ali ne i religiozni, 18% kao ateisti i 8% kao sljedbenici drugih religija ili oni koji nisu odgovorili na pitanje.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Mapa Republike Karelije.