Sforza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sforza
Porodični grb
ZemljaItalija
Titulevojvoda
OsnivačMuzio Attendolo
Posljednji suverenFrancesco II Sforza
Osnivanje1411.
Prestanak1535.
Etnicitettalijani

Sforza je ime talijanske dinastije, čije su članovi vladali Milanskim Vojvodstvom od 1411. do 1535.[1]

Historija[uredi | uredi kod]

Porodica se orginalno prezivala - Attendoli, oni su bili prosperitetni seljaci u okolici Ravenne, svoje novo prezime - Sforza (snaga) uzeli su tek sa osnivačem dinastije kondotjerom Muziom Attendolom (1369.-1424.). Njegov vanbračni sin Francesco Sforza, također je bio kondotjer, ali je zahvaljujući ženidbi sa kćerkom milanskog vojvode Filippa Maria Viscontija postao milanski vojvoda 1450.[1]

Francescov najstariji sin, Galeazzo Maria Sforza (1444.-76.), nasljedio je svog oca - 1466. Njega se tradicionalno opisuje kao ekstravagantnog i razuzdanog despota, iako je očito bio sposoban vladar, on je za svog mandata unaprijedio poljoprivredu, gradnjom kanala za navodnjavanje, uveo je nove kulture; rižu i dud radi dudova svilca i proizvodnje svile. I ovčarstvo je prosperiralo zbog napretka trgovine vunom. Galeazzo Maria izgradio je dosta novih cesta, usto je bio i veliki mecena; muzičara, umjetnika, pjesnika i intelektualaca, a i sam se bavio pisanjem (napisao je traktat o lovu). Ono u čemu je bio loš je politika, naročito vanjska, jer je svoje Vojvodstvo doveo u poziciju da nema saveznika.[1]

Galeazza su na sam Božić ubila trojica zavjerenika, koji su se nadali da će njihov čin biti uvertira za masovnu pobunu, ali su se prevarili jer su Milanezi ostali mirni i nezainteresirani. Nakon njegove smrti vladala je kao regent njegova udovica - Bona od Savoje, uz pomoć nepopularnog kancelara Cicca Simonetta, sve dok nije odrastao njegov sin Gian Galeazzo (1469-94.). On je vladao vrlo kratko jer je vlast uzurpirao njegov ujak Ludovico Sforza, znan i kao Ludovico il Moro (Ludovico Crni).[1] Ludovico je čak i zatvorio Gian Galeazza, u zatvoru je i umro pod vrlo sumnjivim okolnostima.

Ni Ludovico nije dugo vladao jer ga je sa trona - 1499. zbacio francuski kralj Louis XII. Ludovicovi sinovi Massimiliano Sforza (1493.-1530.) i Francesco Maria (1495.-1535.) pobjegli su iz Milana u egzil po njemačkim zemljama Svetog Rimskog Carstva. Uz pomoć Švicaraca Massimiliano se 1513. vratio u Milano i zasjeo na očev tron. Tri godine kasnije novi francuski kralj François I napao je grad. Milanezi i njihovi švicarski saveznici poraženi su od francusko-mletačkih snaga kod Melegnana jugoistočno od Milana.[1]

Massimiliano je predao Milansko Vojvodstvo Françoisu i otišao u egzil u Pariz, a Francesco Maria je pobjegao na sjever u Trento. Uz pomoć cara Svetog Rimskog Carstva Karla V. vratio se u Milano i ponovno postao milanski vojvoda 1522. nakon poraza Francuza u Bitci kod Bicocca (sjeverno od Milana).[1]

Kako je Francesco umro bez nasljednika izumrla je vladarska dinastija, pa je Milansko Vojvodstvo prešlo na Karla V. odnosno sa Habsburge.[1]

Preživjelo je nekoliko drugih grana porodice, među njima potomci vanbračnog sina Francesca Sforze - Sforze Seconda, oni su čak postali grofovi, a jedan od njih Carlo Sforza (1873.-1952.) bio je državnik i ministar vanjskih poslova Italije nakon Drugog svjetskog rata.[1]

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Sforza family (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 27. 02. 2019. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]