Egzil

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Egzil, progonstvo ili izgnanstvo je riječ koja u najširem značenju označava nečije dugotrajno prisilno odsutstvo iz rodne zajednice, sela, grada, države i sl.

U užem smislu egzil označava posebnu kaznenu mjeru ili odluku države kojom se pojedinci ili grupe zbog kršenja zakona, običaja, opasnosti po državu ili smetanja nečijim interesima trajno ili duži odstranjuju s neke teritorije.

Često se razlikuje unutrašnji egzil (npr. prisilno naseljavanje osobe unutar matične države) i vanjski egzil, odnosno protjerivanje (deportacija) van granične države.

Egzil ponekad može biti posljedica odluke samog pojedinca koji njome nastoje izraziti politički protest.

Egzil se u prošlosti često smatrao teškom i okrutnom kaznom. U primitivnim zajednicama je često bio gotovo istovjetan smrtnoj kazni jer je prognana osoba - kojoj je povratak u zajednicu/pleme/selo bio zapriječen smrću - bila bez pomoći ikoga izložena prirodi, odnosno gladi, žeđi, divljim životinjama i prirodnim elementima. Osim toga je egzil predstavljao težak psihološki šok za ljude koji su u pravilu cijeli život provodili u okviru relativno male i ograničene zajednice.

O tome kako je egzil bio težak svjedoče i slučajevi prosvijećenih intelektualaca kao Ovidije, koji su teško podnosili progonstvo u nepoznate, a u pravilu zabačene i siromašne dijelove svijeta.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]