Dudov svilac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dudov svilac
Cuvier-151-Lasiocampe-Bombyx.jpg
Sve transformacije dudova svilca
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Razred: Insecta
Podrazred: Pterygota
Red: Lepidoptera
Podred: Macrolepidoptera
Natporodica: Bombycoidea
Porodica: Bombyx mori

Dudov svilac ili dudov prelac, svilena buba, sviloprelja (latinski: Bombyx mori[1]) je leptir iz porodice svilaca (Bombycidae).

Poznat je po tome što se njegova gusjenica zakukulji u čahuru koju isplete od vrlo tankog (10–20 mikrona) neprekinutog svilenog vlakna, dužine do 2 km, koju proizvede jakim slinjenjem. Odmatanjem tih čahura (kokona, galeta) dobiva se vlakno za proizvodnju svile. [2]

Najbliži srodnik Dudovog svilca je Divlji svilac (latinski: Bombyx mandarina), ali njegova vlakna imaju grublju tvrđu strukturu i smeđe su boje. Divlji svilac živi i hrani se na hrastovu drvu, po Indiji, Kini i Japanu.[3]

Bliski srodnici Dudovog svilca su i leptiri; Saturniidae (Noćna paunčad), Apatelodidae (Američki svilac) i moljci; Oxytenidae, Carthaeidae i Lemoniidae.[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Odrasli leptir dudova svilca ima raspon krila od 40 do 50 Milimetar|mm]] i debeli nakostriješeni trup (odrasle ženke su veće od odraslih mužjaka). Boja im varira od svijetloplave do svijetlosmeđe, s tankim tamnim prstenovima duž trupa. Krila su im boje okera, sa tamnim obrubima pri krajevima. Odrasli leptiri nemaju usta, ili imaju vrlo mala - zakržljala, tako da za svog kratkog života od dva do tri dana, uopće ne jedu. Ne mogu letjeti, ali mušjaci fingiraju ritualni let, nastojeći izlučivanjem feromona poznatog kao bombykol navesti ženke na parenje. Nakon parenja ženke polažu oko 300-500 jajašca koja se izlegu u roku od otprilike 7-14 dana ako se čuvaju na temperaturi od 24 do 29 °C.[1]

Novoizlegle ličinke duge su od 2 do 3 mm i vrlo su proždrljive. Pored svoje tradicionalne hrane - lišće duda, gusjenice dudova svilca jedu i lišće maklure (Osage naranča) ili zelenu salatu.[1]

Blijedunjava larva ima karakterističan rog na prednjem dijelu trupa. Svoju maksimalnu dužinu od 75 mm, dostiže za vrijeme 45-dnevnog razdoblja rasta. Njen rast se odvija unutar čahure, koja je obložena jednim neprekinutim bijelim (ili žutim) svilenim vlaknom, prosječno dugim oko 915 metara. Vlakna se pripremaju za komercijalnu primjenu, tako da im se odstrane larve - vrućim zrakom ili parom.

Dudov svilac čiji je genom genetski modificiran uvođenjem paukova gena proizvode daleko čvršća i elastičnija vlakna nego domaći dudov svilac.[1]

Historija uzgoja[uredi - уреди | uredi izvor]

Dudom svilac je porijeklom iz Kine i Japana, a u Evropu je dovežen Putem svile preko Perzije i Male Azije.[2]

U Jugoistočnoj Evropi počeo se uzgajati već u 6. vijeku, a naročito intenzivno od 18. do 19. vijeka. Zbog tog je u to vrijeme sađeno puno Bijelog i Crnog duda, čije je lišće bilo njihova osnovna hrana.[2]

Proizvodnja svile uz pomoć dudova svilca, bila je važna privredna grana sve tamo do 1913. kad su proizvedena prva sintetička vlakna.[2]


Pola kilograma svile ima oko 1600 km vlakna.[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 "Silkworm moth" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/animal/silkworm-moth. pristupljeno 15. 06. 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 "Dudov svilac" (hrvatski). Istrapedia. http://istrapedia.hr/hrv/602/dudov-svilac/istra-a-z/. pristupljeno 15. 06. 2015. 
  3. 3,0 3,1 "Dudov svilac" (hrvatski). Najfinija tkanina - svila. https://sites.google.com/site/najfinijatkaninasvila/Home/pocetci/nastajanje/put-svile/dudov-svilac. pristupljeno 15. 06. 2015. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]