Samuel de Champlain

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Samuel de Champlain

Portret Samuel de Champlaina
Portret Samuel de Champlaina

Informacije
Rođenje 1567.[1]
Hiers-Brouage (ili La Rochelle), Francuska
Smrt 25. decembar 1635.[1]
Québec, Kanada

Samuel de Champlain (Hiers-Brouage ili La Rochelle, 1567. – Québec, 25. decembar 1635) je bio francuski istraživač, kartograf, vojnik, geograf, etnolog, diplomat i kroničar, jedan iz plejade velikih moreplovaca i istraživača 17. vijeka. Otac je Nove Francuske, osnivač grada Québeca (1608),[1] značajan za historiju Kanade i njeno naseljavanje jer je prvi iscrtao kartu njene istočne obale i tako pomogao prvim kolonistima da nasele tu zemlju. Po njemu se danas zove jezero Champlain kojeg je istražio 1609. godine.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Karta Nove Francuske Samuela Champlaina iz 1612.

Samuel Champlain je vjerojatno bio obični mornar, koji je stekao ugled kao brodski navigator nakon sudjelovanja u ekspedicijima po Karibima i Centralnoj Americi, zbog tog je i dobio počasni plemićki naslov (iako neslužbeni) od francuskog kralja Henrika IV.[1]

Prva istraživanja Amerike[uredi - уреди | uredi izvor]

Champlain je 1603. prihvatio poziv da ode u ekspediciju po rijeci Kanadi, kako su tad zvali rijeku Saint Lawrence. U pomoćnom čamcu se zaputio uzvodno sve do slapova kod Montreala, zapravo do sidrišta kod Tadoussaca. Njegovi izvještaji o poduzetoj ekspediciji uskoro su objavljeni u Francuskoj, te se 1604. prihvatio novog poduhvata da prati skupinu nesretnih kolonista u Acadiju, francusku koloniju u Novu Škotsku točnije u kraj oko zaljeva Fundyja.[1]

Champlain je proveo tri zime u Acadiji, prvu zimu na jednom otoku rijeke St. Croix gdje je od skorbuta pomrlo gotovo pola kolonije, a drugu i treću u zaljevu Annapolis, koju je je preživjelo samo par muškaraca. Pored svih teškoća oko preživljavanja, Champlain je ljeta provodio u istraživanju povoljnog mjesta za kolonizaciju. Njegova istraživanja odvela su ga na jug prema atlantskoj obali sve do zaljeva Massachusettsa i njegove okolice, on je vrlo detaljno mapirao luke i obalu, koju su njegovi suparnici Englezi samo dotaknuli i jedva poznavali.[1]

Osnivanje kolonije Quebec[uredi - уреди | uredi izvor]

Champlain je 1608. poduzeo svoj najambiciozniji poduhvat, osnivanje kolonije Quebec (budućeg grada Québec), ovaj put kao vođa 32 kolonista, dok je na svim ranijim ekspedicijama bio samo podređeni.[1] Champlain je sa samo osam kolonista uspio preživjeti prvu zimu u Quebecu, ali kad je došao jun doplovila je nova grupa kolonista. Kako su Francuzi već ranije sklopili neke ugovore sa sjevernoameričkim indijanskim plemenima, on im se pridružio u borbi protiv Irokeza u bitci kod jezera Champlain u kojoj je njegova koalicija pobijedila. Ta i slična pobjeda u 1610. uzdigle su francuski prestiž među savezničkim plemenima, tako da se nakon toga trgovina krznima između Francuza i Indijaca povećala. Champlain je 1610. otplovio za Francusku, gdje se oženio za Helenu Boullé, kćer kraljevog sekretara.[1]

Dolazak Samuela Champlaina u Québec

Trgovina krznom doživjela je strmoglavi pad 1611. godine, nakon velikih financijskih gubitaka, što je navelo ulagače kolonije Quebec da napuste koloniju, ali je Champlain bio uvjeren da će kralj Luj XIII na kraju ipak intervenirati u korist kolonije. Na kraju je kralj doista to i napravio imenovavši novog namjesnika, koji je postavio Champlaina za komandanta Nove Francuske. Champlain je 1613. ponovno uspostavio svoj autoritet u Quebecu i odmah krenuo u istraživanje toka rijeke Ottawe ne bi li nekako vratio srušenu trgovinu krznom. Sljedeće godine uspio je organizirati kompaniju francuskih trgovaca koja je trebala financirati trgovinu, vjerske misije, ali i njegova istraživanja po koloniji.[1]

Nakon tog je Champlain pošao u ekspediciju na jezero Huron, gdje je uspio nagovoriti lokalne poglavice da mu se pridruže u napadu na utvrđeno naselje južno od jezera Ontarija. Irokeški branitelji su ga ranili i uspješno odbili njegove ratnike Hurona i Algonquina, pomalo neorganizirane, ali vjerne ratnike, koji su ga ranjenog uspjeli izvući na sigurno. Nakon što je proveo zimu na njihovom teritoriju, vratio se u Francusku, gdje su politički manevri ugrožavali budućnost kolonije. Kralj je ipak 1620. potvrdio Champlainovo liderstvo u Quebecu, ali mu je zabranio da osobno ide u istraživanja, željevši da svoje talente usmjeri u administrativnim poslovima.[1]

Međutim, kolonija Quebec je još uvijek ovisila o trgovini krznom i samo je usput eksperimentirala sa poljoprivredom, jedva preživljavajući, usprkos njegovom silnom naporu i patronatu nove snažne kompanije. Bez obzira što je bila tako jadna, pala je u oko brojnijim engleskim kolonistima koji su opkolili Québec 1628. za Englesko-francuskog rata. Champlain je uspio izdržati opsadu do sljedećeg ljeta, kad je njegovom nesretnom garnizonu, potpuno ponestalo hrane i baruta. Iako je predao utvrdu, nije napustio svoju koloniju, već su ga Englezi uhapsili i kao zatvorenika prebacili u Englesku. U zatvoru je uporno tvrdio da se predaja dogodila nakon obustave francuskih i engleskih neprijateljstava. Nakon svih peripetija, godine 1632. obnovljena je francuska kolonija Quebec, tako da je Champlain 1633. godinu dana nakon objavljivanja svoje sedme knjige poduzeo svoju posljednju plovidbu preko Atlantskog oceana za Quebec.[1]

Posljednje godine i smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Na brodu je uz njega bilo još samo nekoliko novih kolonista, ali su drugi dolazili svake godine u sve većem broju. Prije nego što je 1635. umro od srčanog udara, Champlain je vidio da se njegova kolonija uspjela proširiti duž obje obale rijeke Saint Lawrence.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]