Rizah Mešković
|
Rizah Mešković (Mate; Tuzla, 10. kolovoza 1947.), nekadašnji bosanskohercegovački nogometni vratar, reprezentativac Jugoslavije, branio za Slobodu iz Tuzle, splitski Hajduk i nizozemski AZ Alkmaar. Kao član stručnog štaba reprezentacije otisao je 1991. u Emirate. Vratio se iz Emirata 2007. godine. Tijekom godina 2009., 2010. i 2011. završio je za UEFA-inu "B", UEFA-inu "A" i UEFA-inu "Pro" licenciju. Momentalno bez angažmana.
Za prvi tim tuzlanske Slobode počeo je nastupati sa nepunih sedamnaest godina. Nakon četiri prvoligaške sezone prešao je u Hajduk i postao vratar slavne Ivićeve "zlatne" generacije. Navijači Hajduka odmah su mu dali nadimak "Mate" i ispjevali pjesmu „S Marjana puše bura Mešković nam vrata čuva.“. Visok i snažan golman, siguran pri istrčavanju sa Hajdukom osvaja dva Prvenstva Jugoslavije 1973./1974. (sa 33 nastupa) i 1974./1975. (sa 16 nastupa) i 3 kupa za redom 1973., 1974., 1975./1976., "Zlatna Generacija" Hajduka.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je jednu utakmicu, 29. lipnja 1972., protiv Škotske koja se igrala za Kup nezavisnosti Brazila u Belo Horizonteu i koja je završila sa rezultatom 2 : 2. Ovaj nastup zaslužio je velikim povjerenjem koje je u njega imao selektor Vujadin Boškov. Golove za Jugoslaviju postigli su Dušan Bajević u 60. minuti i Jurica Jerković u 86. minuti. Uz navedene igrače još su igrali Krivokuća, Bošković, Pavlovič, Katalinski, Paunović, Popivoda, Oblak, Jovan Aćimović i Džajić.
Putovao je i na Svjetsko prvenstvo 1974.. Nakon završetka igračke karijere, Mešković se posvetio trenerskom pozivu, među ostalima i neke klubove u inozemstvu. Bio je član stručnog štaba reprezentacije bivše Jugoslavje na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1980. godine.
U cijeloj nogometnoj karijeri, u onoj između vratnica i trenerskoj, Rizah Mešković požeo je mnoge uspjehe i dobio više priznanja od UEFA-e, FIFA-e i JNS-a.
Prema njegovim riječima nogometom počinje još u dječačko doba, a prvi klub za koji počinje braniti je tuzlanska Sloboda u koju dolazi 1962 i ostaje do 1973., svog odlaska u Hajduk. Sloboda ga je, prema riječima Gojka Škrbića, prodala Hajduku na dvije godine uz odštetu od tadašnjih 14 milijuna starih dinara. U međuvremenu je od 1971. do 1974. i u jugoslavenskoj A reprezentaciji
U sezoni 1968./1969. Sloboda je osvojila 36 bodova i postigla 50 golova, dok je Mešković kapitulirao samo devet puta, najmanje od svih drugoligaških i prvoligaških vratara.
- Statistika u Hajduku[1]
Natjecanje | Nastupi | Golovi |
---|---|---|
Prvenstvo | 53 | 0 |
Kup | 9 | 0 |
Superkup | 0 | 0 |
Međunarodne | 6 | 0 |
Splitski podsavez | 0 | 0 |
Ukupno | 68 | 0
|
Prijateljske | 39 | 0 |
Sveukupno | 107 | 0 |
Za bilu momčad Mate je na branku stao 107 puta i to 53 puta u prvenstvenim natjecanjima, 9 utakmica za kup, 6 u europskim, te 39 puta na prijateljskim utakmicama.
Na branku će stati prvi puta na oproštajnoj utakmici legendarnog Vukčevića (Vučka), Hlevnjaka i Nadoveze, a prvi službeni nastup je za kup Jugoslavije 12. kolovoza 1973., i to u početnom sastavu protiv Vardara koju je Hajduk kao domaćin dobio sa 5:1 golovima Jurice Jerkovića (2), Mijača (koji je ušao kao zamjena Mićunu Jovaniću), Oblaka i Poldrugovca.
Rizah Mešković među hrvatskim brankarima drži rekord da u odigranoj minutaži 789 minuta nije primio nijedan zgoditak, a to je uspjelo tek Petkoviću. Iz Hajduka sa 107 nastpua odlazi 1976. u nizozemski Alkmaar gdje će provsti sve do 1979.
Rizah drži na području bivše Jugoslavije i svojevrstan rekord da nije primio zgoditak 789 minuta kada ga je nadvladao Petković. Posljednji zgoditak kojega je primio bio je na utakmici sa željezničarom u Splitu 25. 11. 1973 (1:1). Bez primljenih golova odonda igraju se utakmice protiv Banjalučkog Borca (0:0), zatim Beograda u Splitu (2:0), Vojvodine u Splitu (3:0), Dinama u zagrebu (0:1), Bor u Splitu (3:0), Radničlog iz Niša u Nišu (0:1) i Čelika u Splitu (1:0). Tek u 22. kolu Hajduk gubi od Sarajeva sa 1:0. Ipak na toj su se utakmici osjetili nedostatak Oblaka, Buljana, Žungula i Jovanića. Nastupili su Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Boljat, Mijač, Mužinić, Gluić, Jerković i Šurjak.
Od AZ Alkmaara do Orebića
[uredi | uredi kod]Nakon Hajduka Rizah Mešković odlazi od 1976. do 1979. u AZ Alkmaar i onda se vraća natrag u Tuzlu i priključuje Slobodi sve do 1983. godine, nakon čega odlazi u još nekoliko domaćih klubova, to su FK Budućnost iz Banovića od 1983.–1984., zatim u FK Radnik Bijeljina iz Bijeljine 1984.–1985., NK Bratstvo Gračanica iz Gračanice 1985.–1987. i karijeru završava u NK Orebiću iz Orebića 1987.–1988. godine
Trenersku karijeru započinje završetkom trenerske škole u Sarajevu, a već 1988. godine trenira jugoslavenku B reprezentaciju a iduće godine Slobodu iz Tuzle, i konačno 1990. jugoslavensku A reprezentaciju.
Godine 1991. kao član stručnog stožera reprezentacije odlazi u Ujedinjene Arapske Emirate gdje trenira neko vrijeme nekoliko klubova i A i B reprezentacije. Jedno vrijeme provodi i u Saudijskoj Arabiji (Al Nasr iz Riyada, 1993.–1994.; Al Hilal iz Riyada, 1996.–1997. i Al Ahli iz Jeddaha, 2001.–2002.), zatim u Kataru (Al Saad u Dohi, 2002.–2005.). Ipak najviše vremena proveo je u Emiratima gdje je trenirao klubove Al Wahda (1991.–1992.) u Abu Dhabiju, Al Shabab Al Arabi (1992.–1993., 1999.–2001. i 2005.–2007.) u Dubaiju, Al Sharjah (1994.–1996.) iz Šardže, Al Wasl (1997.–1998.) iz Dubaija i Al Nasr (1998.–1999.) također u Dubaiju. Bio je trener i u Budućnosti iz Banovića. Profesionalnu trenersku karijeru završava 2007. godine.
U privatnom životu Rizah Mešković danas živi u Tuzli i još je aktivan u sportskom životu, pa tako sudjeluje i u humanitarnim utakmicama u sklopu akcije prikupljanja novca za liječenje teško oboljele 24-godišnje djevojke Aldine Sarajlić, pokazujući još uvijek zavidne golmanske kvalitete[2]. Oženjen je (supruga Azra) i otac dvoje djece.
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduk
- ↑ „Rizah Mešković nakon 32. godine ponovo na golu”. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-03. Pristupljeno 2014-07-26.