Riobamba
Riobamba
San Pedro de Riobamba | |
---|---|
![]() Panorama grada sa Chimborazom u pozadini | |
Koordinate: 1°40′23″S 78°38′54″W / 1.67306°S 78.64833°W | |
Država | ![]() |
Provincija | Chimborazo |
Kanton | Riobamba |
Osnovan | 1534.[1] |
Uprava | |
• Alcalde | John Vinueza |
Površina | |
• Ukupno | 32.93 km² |
Nadmorska visina | 2,754[2] m |
Stanovništvo (2022.) | |
• Ukupno | 177.213 |
• Gustina | 54/km² |
Vremenska zona | UTC-5 |
Poštanski broj | EC060150 |
Pozivni broj | 593 3 |
Riobamba je grad od 177,213 stanovnika[1], u sredini Ekvadora. On je administrativni centar Provincije Chimborazo i istoimenog kantona.
Grad se prostire u kotlini Anda na nadmorskoj visini od 2,754 metara[2], južno od najviše planine u Ekvadoru -Chimborazo.[3]
Od glavnog grada Quita je udaljen 208 km južno. Poznat je po nadimku Sultana de los Andes.[2]
Riobambu je formalno osnovao 1534. španjolski konkvistador Diego de Almagro istovremeno kad i Guayaquil i Quito, ali je to bilo samo na papiru, da se ispuni uvjet za osnivanje provincije, jer kad su Španjolci otišli dalje na sjever mjesto je ostalo i nadalje domorodačko.[2]
Stvarno je osnovana tek u julu 1575.pod imenom San Pedro de Riobamba.[2] Ime mu je promjenjeno 1589. u Villa del Villar don Pardo u čast tadašnjeg vicekralja, ali je brzo palo u zaborav.
Prije nego što ga je potres iz 1645. razorio, prostirao se po tri kotline; Liribambi, Cajabambi i Riobamba. Obnavljan je i nakon potresa iz 1698. i 1778., ali je nakon katastrafalnog potresa iz 1797., napušten i 1799. preseljen na današnju lokaciju. Nova Riobamba dobila je status grada 1811.[2]
Za Velike Kolumbije 1824. postao je administrativni centar istoimenog kantona.[2]
U Riobambi se 14. augusta 1830. sastala konstituanta, koja je donjela prvi ustav i proglasila nezavisnost Republike Ekvador. Velik poticaj razvoju grada bio je dolazak željeznice iz Guayaquila 1905., nakon tog se počeo industralizirati i modernizirati (vodovod).[2]
Riobamba je od 1863. sjedište biskupije, a od 1969. i Politehničke više škole.[3]
Riobamba je danas administrativno-trgovački centar ratarskog kraja. Grad velike cementare i tvornica; kože i obuće, prehrambene, tekstilne industrije.[3]
Poznat je po velikom sajmu, na kom se okupe brojni domorodački Kečue iz grada i okolice koji prodaju svoje rukotvorine.[3]
Cestama i željeznicomje povezan sa Quitom, Cuencom i Guayaquilom.[3]