Industrija kože i obuće

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Industrija kože i obuće
Haljina iz 17. vijeka
Haljina iz 17. vijeka

Industrija kože i obuće je grana lake industrije koja se bavi preradom životinjske kože i proizvodnjom obuće, odjeće i kožne galanterije od prirodne i umjetne kože.[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]

Kože se mogu klasificirati na više načina, jedan od najčešćih je prema porijeklu, pa se tako razlikuju umjetne i prirodne kože.

Prirodne kože se dijele na goveđe, ovčje, kozje, svinjske, konjske, tuljanske, kitovske, aligatorske, klokanske, nojevske... S druge strane prema namjeni za što će se upotrijebiti dijele se na; kože za obuću (80% svjetske proizvodnje) i kože za odjeću i kožnu galanteriju (torbe, rukavice, remenje, |novčanici).[2]

Umjetna koža je višeslojni ravni materijal, koji je po izgledu i karakteristikama sličan prirodnoj koži. Sastoji se od podloge (najčešće pamučna ili sintetička tkanina) na koji je naljepljen sloj polimernoga materijala, kao što je meki Poli(vinil-klorid). Danas se puno više koristi od nekad jedinog materijala za tu branšu - prirodne kože, Od nje se pravi sve; od cipela, kaputa do vrpci i sitnica kožne galanterije.[2]

U svijetu se najviše proizvodi goveđa koža, a najveći proizvođači su; Sjedinjene Američke Države, države bivšeg SSSR-a, Indija, Brazil, Argentina i Kina, zatim svinjska, ovčja (bivši SSSR, Novi Zeland, Australija, Argentina) i kozja koža (Kina, Indija, Pakistan, Nigerija, Etiopija).[2]

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Obrada i korištenje životinjske kože ubraja se u najstarije ljudske vještine, to je uz skupljanje hrane, bila jedna od najvažnijih preokupacija neandertalaca zbog hladnoće. Zbog tog su se zagrtali krznima i kožom, ali je sirova bila suviše kruta i brzo raspadala, zbog tog su savladali prve metode štavljenja. Pretpostavlja se da su najstarije metode štavljenja bili dimljenje i premazivanje životinskim mastima.[2]

U Antičkom Egiptu su se kože štavile i bojale biljnim sredstvima već prije 5. milenija pne., što dokazuju sačuvani ostatci po grobnicama i crteži. Na babilonskim glinenim pločicama iz 1250. pne., pronađena su prva uputstva za obradu i korištenje kože. Već tada se za štavljenje koristio alaun.[2]

Sve do početka 19. vijeka kožarstvo je bilo gotovo isto kao u starom vijeku.[2]

Korištenje metoda industrijske proizvodnje u Industriji kože i obuće po razvijenim zemljama započelo je u drugoj polovici 19. vijeka. Prvi procesi koji su bili mehanizirani su neke od pripremnih i završnih radnji, tek je 1880-ih i 1890-ih usvojena je ubrzana metoda štavljenja kože kromovim sulfatom, zamijenivši primitivnu metodu štavljenja biljnim taninima.[1] To je uz uvođenje natrij sulfida za skidanje dlaka, rotacionih bačava, raznoraznih kemikalija znatno unaprijedilo proizvodnju.[2]

U obućarskoj industriji proces mehanizacije započeo je 1850-ih, uvođenjem šivaćih mašina za izradu gornjih dijelova cipela. Od tog vremena pa sve do kraja 19. vijeka izumljene su i druge mašine koje su ubrzale proces proizvodnje obuće.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 Leather and Footwear Industry (engleski). Free dictionary. https://encyclopedia2.thefreedictionary.com/Leather+and+Footwear+Industry. Pristupljeno 26.09. 20211. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Koža (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=33611. Pristupljeno 26.09. 2021. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]