Perhlorna kiselina – razlika između verzija
m . |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 13: | Red 13: | ||
| Appearance = bezbojna tečnost |
| Appearance = bezbojna tečnost |
||
| Solubility = meša se |
| Solubility = meša se |
||
| BoilingPt = 203 |
| BoilingPt = 203 °C |
||
}} |
}} |
||
| Section7 = {{Chembox Hazards |
| Section7 = {{Chembox Hazards |
||
Red 26: | Red 26: | ||
== Svojstva == |
== Svojstva == |
||
Kemijski čista perklorna kiselina je bezbojna, higroskopna tekućina [[talište|tališta]] -100 |
Kemijski čista perklorna kiselina je bezbojna, higroskopna tekućina [[talište|tališta]] -100 °C i [[vrelište|vrelišta]] 100 °C. Vrlo je jaki oksidans, eksplozivno reagira s mnogim organskim tvarima, lako otapa [[srebro]] i [[zlato]]. |
||
Hidratizirani oblik je stabilniji i može se zagrijavati do [[vrenje|vrenja]] bez opasnosti od eksplozije. |
Hidratizirani oblik je stabilniji i može se zagrijavati do [[vrenje|vrenja]] bez opasnosti od eksplozije. |
Verzija na datum 22 juni 2014 u 02:45
Perhlorna kiselina | |||
---|---|---|---|
IUPAC ime |
| ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 7601-90-3 | ||
MeSH | |||
RTECS registarski broj toksičnosti | SC7500000 | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | HClO4 | ||
Molarna masa | 100.46 g/mol | ||
Agregatno stanje | bezbojna tečnost | ||
Tačka ključanja |
203 °C | ||
Rastvorljivost u vodi | meša se | ||
Opasnost | |||
EU-klasifikacija | Oksidant (O) Korozivna (C) | ||
NFPA 704 | |||
R-oznake | R5, R8, R35 | ||
S-oznake | (S1/2), S23, S26, S36, S45 | ||
| |||
Infobox references |
Perklorna ili perkloratna kiselina (HClO4) je oksokiselina klora. Svrstava se u najjače anorganske kiseline.
Svojstva
Kemijski čista perklorna kiselina je bezbojna, higroskopna tekućina tališta -100 °C i vrelišta 100 °C. Vrlo je jaki oksidans, eksplozivno reagira s mnogim organskim tvarima, lako otapa srebro i zlato.
Hidratizirani oblik je stabilniji i može se zagrijavati do vrenja bez opasnosti od eksplozije.
U vodenim otopinama potpuno ionizira. Perkloratni anion je vrlo jaka baza i ne pokazuje sklonost kompleksiranju.
Proizvodnja
Vodena otopina perkloratne kiseline obično se dobiva djelovanjem koncentrirane klorovodične kiseline na bezvodni natrijev perklorat. Istaloženi klorid uklanja se filtracijom, a filtrat se koncentrira destilacijom do masenog udjela od 57%, pri čemu isparavaju ostatci klorovodika. Dobivena sirova perklorna kiselina zatim se destilira u vakuumu do masenog udjela od 70-72%, čime se dobiva uobičajeni komercijalni oblik. Dehidratacijom s oleumom (masenog udjela sumporovog(VI) oksida od 30%) dobiva se bezvodna perklorna kiselina.
Uporaba
Koristi se kao sirovina za dobivanje raznih perklorata. Zbog stabilnosti aniona, koristi se u slučajevima gdje je potrebna stalna ionska jakost otopina za proučavanje kinetike u vodenim otopinama.